Prekid disanja uzrokuje prekid u opskrbi organizma kisikom, kašnjenje izdisanja ugljikova dioksida pa se organizam truje i može doći do ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Bolest se najčešće javlja poslije 30. godine, češće kod muškaraca nego kod žena, ali se može javiti u bilo kojoj dobi, pa i kod djece. Donosimo tri priče.
Gordana (64) i Veljko (69) Lodeta, Zagreb
Sasvim slučajno smo doznali za ovu bolest
Obitelj Lodeta, supružnici Gordana i Veljko te njihova kći Nada, imaju apneju. Za bolest su saznali slučajno, a danas svi troje mirno spavaju uz pomoć aparata CPAP.
- Suprug je godinama jako hrkao, mučio se noću i često bi znao ostati bez daha. Nije to bilo hrkanje koje buči, bilo je isprekidano trenucima prestanka disanja. Budila bih ga u strahu da se ne uguši, a on bi se uznemirio i pitao zašto ga budim. A ja, s druge strane, nikako nisam voljela ići na počinak. Odlazak na spavanje bio mi je prava muka. Uvijek bih odgađala odlazak u krevet jer bih se ujutro budila još umornija - priča Gordana Lodeta, 64-godišnja umirovljenica iz Zagreba, koja je za bolest apneju saznala slučajno dok se poznanicima, a zatim i liječnici, žalila na suprugove nemirne noći i opisivala što mu se događa u snu.
Pomaže pri disanju
Suprugu Veljku nakon pretraga dijagnosticirana je teška apneja i prije dvije godine dobio je uređaj CPAP, koji mu tijekom sna pomaže pri disanju.
- U te dvije godine spava kao anđeo. A ja sam se i dalje mučila sa spavanjem, djeca su mi sve češće govorila da sam počela hrkati kao suprug, budila bih se izmorena i nikako nisam uspijevala doći k sebi. Sve dok mi Veljko jedno jutro nije rekao: "Zamoli doktoricu neka i tebi da malo zraka". Tako sam ipak otišla na pretrage i ustanovilo se da je moja apneja teža od suprugove. Eto, sad oboje imamo aparat, mirno spavamo, a je se konačno dobro osjećam - kaže Gordana ističući kako je uvjerena da joj je aparat u nekoliko situacija doslovno spasio život.
Nakon dva, stiže i treći
Ovih dana u kuću obitelji Lodeta stigao je još jedan aparat, i to za 38-godišnju kćer Nadu, koja se bori s istim problemom. Da nije bilo roditelja koji su joj ukazali na apneju, Nada bi još uvijek bila uvjerena da ima problema s kroničnim umorom i svakoga dana na putu na posao malo zadrijemala u autu da dođe k sebi.
Stjepan Viljetić (67), Vinkovci
Godinama sam bio zelen od umora, a nitko nije znao što mi je
- Prije dvadesetak godina sa mnom se počelo nešto čudno događati. Stalno sam bio umoran, drijemalo mi se i tijekom dana kada bih trebao normalno funkcionirati. Nisam imao pojma što mi je, a nitko mi nije znao reći što se sa mnom zbiva. Ni moja liječnica. Noću sam se stalno gušio, hvatao zrak i, da se sad malo našalim, bio sam kao Crnogorac: ujutro kad bih trebao ustati iz kreveta, ja sam se išao malo odmoriti. Onda sam čak prestao voziti duže dionice jer nisam znao u kojem će me trenutku savladati nesavladivi umor - priča 67-godišnji Stjepan Viljetić, voditelj gradskog zelenila u Vinkovcima i vinogradar koji obrađuje i brine o svojih 2500 hektara vinograda.
Stjepan Viljević rekao je kako se napokon više ne osjeća umorno, a ni koljena mu više ne klecaju kao nekad.
- Provezao bih se autom samo najnužnije i samo po gradu. Bio sam zelen u licu. Potom sam prestao piti kavu, jesti sarmu i začinjenu hranu jer sam imao žgaravicu. Bilo je teško, nisam mogao normalno funkcionirati. Otišao bih na misu, a noge su mi od iscrpljenosti počele klecati. Bio sam stalno kao pijan, uvijek umoran. Dugo je to trajalo, sve dok supruga 2001. godine sasvim slučajno nije pročitala da bolnica Vrapče u Zagrebu slavi 20 godina postojanja Centra za poremećaje spavanja - nastavlja Stjepan. Odmah se spakirao i krenuo u Zagreb, a pretrage koje je detaljno proveo dr. Pavao Krmpotić, neurolog somnolog i voditelj Centra za poremećaje spavanja, pokazale su da Stjepan ima apneju. Do tada za tu bolest nije ni čuo.
Najbolja metoda
Najboljom i najdjelotvornijom metodom liječenja pokazala se terapija CPAP uređajem, a to znači da pacijent spava s nosnom maskom i crijevom spojen na aparat koji trajno održava pozitivan tlak u dišnom traktu. Kako u Hrvatskoj taj aparat pacijentima u to vrijeme još nije bio dostupan, Stjepan ga je nabavio iz Njemačke, čim mu je poremećaj dijagnosticiran. Od tog trenutka do danas funkcionira normalno.
- Spavam s maskom, normalno dišem, ne gušim se. Odspavam i po tri sata u komadu, nakratko se probudim i opet zaspim. Imam jedan aparat u kući, a jedan mi je u vinogradu, tamo imam kućicu u kojoj ponekad prespavam. Preporođen sam čovjek i normalno radim i funkcioniram - kaže Stjepan.
Antonio Polović (44), Tuhelj
Sa CPAP uređajem doslovno sam živnuo!
Prvi problemi Antoniju Poloviću, 44-godišnjem obrtniku iz Tuhlja, počeli su se javljati prije sedam godina. Supruga ga je počela upozoravati na njegovo glasno hrkanje praćeno sve težim disanjem u snu i povremenim gušenjem koje nije bilo nimalo ugodno.
Bez volje, snage i energije
- A ja sam bio stalno, iz dana u dan, umoran, kao da cijelu noć nisam spavao. Bio sam bezvoljan, bez snage i energije i neprestano bih tražio neki kutak i malo mira da zadrijemam. Imao sam i nešto kilograma viška pa sam na početku mislio da moram na dijetu, ali kako se stanje nije popravljao, potražio sam liječničku pomoć. Doktor opće prakse odmah je posumnjao na apneju i poslao me u Centar za poremećaje spavanja, gdje mi je nakon pretraga dijagnosticirana teška apneja. Na sreću, vrlo sam brzo reagirao - kaže Antonio Polović.
I Antonio Polović tvrdi kako mu je ovaj mali aparatić olakšao život - sada mirno spava pa ne žali novca koji je izdvojio za njega.
Sam ga je platio
Prije sedam godina CPAP uređaj za apneju u kućnoj njezi nije se mogao dobiti na teret HZZO-a, već ga je trebalo platiti oko 15 tisuća kuna.
- Nisam puno razmišljao kada sam saznao od čega bolujem i koliko mi o tom aparatu ovisi život. A kada sam ga prvi put stavio na lice, osjetio sam trenutno poboljšanje, doslovno sam živnuo. Istina, malo je bilo neobično provesti prvih nekoliko noći s maskom na licu, no čovjek se brzo navikne. Počeo sam ponovno normalno funkcionirati, danju više nisam bio umoran, popravilo mi se opće stanje, a i supruga je odahnula i sad ponovno mirno spava kraj mene. I kamo god krenem, aparat putuje sa mnom - kaže Antonio Polović.