Prije petnaestak godina, „ne znam ni sama kako“ udebljala sam se nekih 10-tak kilograma. Demodirane široke karirane hlače, su mi taman postale pripijene. Mamina suknja u koju sam prije mogla stati jedna i po ja, sada mi je bila k'o salivena. A moj dida, koji je u mladosti bio ludo omiljen u ženskom društvu sela i šire okolice, sav ozaren konstatira kako sam „baš lipo nadošla“. „Samo si mi ti još falio.“, promislim zakolutavši očima.
Da sam barem „nadošla“ na strateškim mjestima, ne bi mi bilo krivo. Nego, nisam se mogla sagnuti i zavezati cipele kao prije. Oko struka kao da je neka prepreka. Uistinu nije lako imati problema s debljinom. Da to nisam iskusila ne bih ljudima vjerovala. Sjećam se da sam tada prije spavanja molila molitvu iz molitvenika. Više je to bila neka vrsta dnevne inventure. Obraćanje Bogu da mi pomogne da budem umjerena u jelu.
Koji je smisao odricanja ako ćemo se vratiti starim lošim navikama?
Mislite na svoje zdravlje
Iskreni osvrt na dan koji je za nama, bez sumnje, pomaže kod mijenjanja loših navika. Nitko nije savršen. Svi imamo mane, ali na njima treba poraditi. Poraditi na usvajanju dobrih prehrambenih navika prvenstveno valja radi zdravlja. Zašto kupovati pive i čokolade kao da se otvara kafić ili mali pogon domaćih kolača? A jedan odrezak za ručak pozitivnije će djelovati na zdravlje od dva. „Manje je više.“, moglo bi se reći.
Nadam se da će korizma na vas djelovati poticajno. I da za Uskrs i nakon njega nećete „nadoknaditi izgubljeno“. Ima li smisla korizma ako ćete prvom prilikom navaliti na slatko, brdo mesa i gajbe piva? Korizma vam može biti vodilja u pozitivnom mijenjanju sebe.
Vjerujem kako ništa u životu nije uzaludno. Kad malo bolje promislim sigurno ni onih mojih 10-tak kilograma viška, nije bilo slučajno. Iskusiti bespomoćnost, žrtvu, i iskreno odricanje sigurno nije bez razloga. Uspjeh ne dolazi preko noći. Uložite u svoje promjene cijeloga sebe. Zadovoljstvo neće izostati. Biti ćete ponosni na sebe. Znam to iz vlastitog iskustva.
Kako sam smršavila?
Nažalost, nema čarobnog štapića niti uspjeh dolazi preko noći. Mojih 10-tak kilograma viška se „istopilo“ od jeseni do ljeta.
- Obavezno sam doručkovala, ručala i večerala (ne nakon 20 h)
- Kao užinu sam jela voće
- Iz prehrane sam izbacila sve slatkiše
- Jela sam polako
- Prestala bih jesti čim se pojavio prvi osjećaj sitosti
- Na ručku u studentskoj menzi sam imala ugodno društvo
- Dnevno sam pješačila barem 2 sata (iz studentskog doma na faks i nazad)
- Zaokupirala sam se učenjem i dok sam učila nisam ništa „grickala“
- Nakon doručka, ručka i večere bih oprala zube (svakako pomaže disciplini i vjerujem da nakon toga nećete posegnuti za „nečim slatkim“ - ja još i danas imam tu naviku)