"Pojedi ovu ribu. Meka je i svježa. Jutros ulovljena. A tek blitva. Krasna je. Kupila sam je kod one tvoje gospođe", nastojim nekako privoljeti baku na ručak.
"Ne mogu ništa jesti. Sve me guši", jedva izusti na rubu života i smrti; treći put ovog tjedna.
I taman kad sam završila s ručkom i počela pospremati stol, živne baka upitavši: "A ima li još onog dobrog sladoleda?"
Okusa i boja da se teško odlučiti koji odabrati. U čašici, kup, na štapiću, veliki u kutiji, a tek onaj u hruskavom kornetu, po mogućnosti slatkom. Sladoledom se može podmititi dijete i oraspoložiti starije ukućane. Volimo ga, bez iznimke, svi. Mmmm...
Vrste i sastav sladoleda
Sladoled sadrži različite sastojke. To mogu biti mlijeko i mliječni proizvodi (npr. slatko vrhnje), šećer, voće, a također jaja, čokolada i aditivi (arome, stabilizatori, zgušnjivači...). Na tržištu postoje krem sladoled, mliječni sladoled i sladoled. Krem sladoled je najkvalitetniji. Ima najviše mliječne masti. Mliječni sladoled ima manje mliječne masti. Ni prvi ni drugi ne smiju sadržavati biljne bjelančevine i/ili masti.
Sladoled sadrži jednaku količinu masti kao i mliječni sladoled, no ta mast može biti biljna i/ili mliječna. Također, može sadržavati biljne bjelančevine, koje su po svom sastavu lošije kvalitete u odnosu na mliječne bjelančevine.
Boje koje se dodaju sladoledima kod nekih ljudi mogu izazvati neke neželjene pojave, npr. osip. U tom slučaju treba se držati kvalitetnih provjerenih sladoleda koji ih ne sadrže. Moglo bi se reći "Dobra stara Snjeguljica".
Postoje i zamrznuti aromatizirani deserti. Nalikuju sladoledu, ali se od njega znatno razlikuju. Sadrže vodu, šećer, arome i druge sastojke. Mlijeko ne sadrže ili ga sadrže u maloj količini pa se ne mogu nazvati sladoledom.
Mane sladoleda
Zna se dogoditi da sladoled nema onu željenu meku teksturu. U ustima se osjete kristalići. Mogu nastati kada se sladoledna smjesa sporo zamrzava što pogoduje rastu kristala. Nadalje, vodenasti se kristali osjete i kada nesavjesni vlasnici slastičarnica sladolednu smjesu rade s većom količinom vode nego to receptura kaže.
I za kraj
Vjerojatno ste vidjeli da se u nekim slastičarnicama svaka vrsta sladoleda uzima svojom žlicom koja se u njemu nalazi. To je prva mogućnost i u redu je. Također se različite vrste mogu uzimati jednom jedinom grabilicom. No, ona se mora držati u posudi s protočnom vodom koja ju tako ispire.
Neki dan sam u gradu zastala pokraj jedne poznate slastičarnice. Obradovala me misao rashladiti se ljetnom poslasticom. Nakon nekih desetak minuta strpljivog čekanja, skoro sam došla na red. U tom trenutku, vjerojatno zbog profesionalne deformacije, ugledam kako slastičarka nakon svake kuglice malo 'probrčka' grabilicu u neprozirnoj posudi s vodom koju drži pred sobom. Kada sam to vidjela, prošla me želja za osvježenjem.
Naime, ukoliko se za ispiranje grabilice nepropisno koristi obična posuda s vodom, dolazi do stvaranja uvjeta za rast nepoželjnih bakterija. Nema kontinuiranog protoka vode.
Hranjive tvari sladoleda (šećeri, bjelančevine, vitamini i mineralne tvari) pomiješane s vodom u takvoj posudi dobra su podloga za razvoj štetnih 'mikrića'.
"Tko zna kad su zadnji put promijenili tu vodu. A još ova vrućina. U toj vodi nema čega nema. Samo mi još treba razboljeti se", pomislih. I odem. U najbliži dućan po gotovi sladoled. Ponekad više vjerujem samozatajnim kolegama tehnolozima nego razvikanim slastičarnicama s domaćim sladoledom. "Domaćim. Mo’š mislit."