Uoči obilježavanja 20. Dana narcisa, 19. ožujka, Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba i Hrvatska liga protiv raka pokrenuli su kampanju podizanja svijesti o važnosti brige o zdravlju dojki #BudiNARCISa.
Rak dojke najčešća je vrsta raka kod žena. Jedna od osam žena u Europskoj uniji do svoje osamdeset i pete godine oboli od raka dojke. Uspoređujući se sa zemljama Europske unije, Hrvatska je po smrtnosti na 16. mjestu.
"Napada" i mlade žene
Nažalost, ni žene u mlađoj dobi nisu pošteđene ove opake bolesti, tj. žene različitih životnih dobi mogu biti žrtve raka dojke. S obzirom na današnje mogućnosti rane dijagnostike, žene moraju spoznati važnost redovitih mamografski pregleda koji im mogu spasiti život: ako se rak dijagnosticira u ranom stadiju, tada je petogodišnje preživljavanje u 96 % slučajeva.
Kako bismo i sami doprinijeli promicanju zdravlja, a prije svega podržali kamanju za prevenciju raka dojke, ističemo četiti jako važna savjeta naše ugledne onkologinje.
Od raka dojke obolijevaju žene svih životnih dobi te je uz liječničke preglede vrlo važan i samopregled. Njega bi djevojke trebale započeti s razvojem dojki ili od oko 18. godine.
dr. Ilona Sušac, specijalistica onkologije i radioterapija, savjetuje kako očuvati zdravlje dojki:
1. Zdravi stil života.
Današnji stil života ne ostavlja ženi ni prostora ni vremena da sačuva zdravlje. S obzirom na količinu informacija koja se može naći na brojnim portalima, u magazinima, časopisima o zdravom stilu života i zdravoj prehrani vjerujem da je velika većina žena shvatila koliko je to važno. Veće je pitanje kako to postići. Žene koje rade nemaju vremena. Žene koje ne rade ili rade slabo plaćene poslove nemaju novca. I jedne i druge su nezadovoljne, umorne, depresivne, pod stalnim pritiscima na poslu i u obitelji, ako je uopće imaju. Sve kasnije rađaju, ako uopće rode. Deklarativno imaju sva prava kao i muškarci, ali muškarac nikad nije ostao bez posla zato što je njegova žena rodila i njegovo dijete. Nezdravo se hrane, jer zdrave hrane nema ili je jako skupa i takav način prehrane je neodrživ na duže staze. Premalo se kreću, previše jedu ( svašta!), puno ih je u većoj ili manjoj mjeri pretilo ( iako se stalno zbog nečeg grizu). Savršeni su konzumenti cijelog niza proizvoda vrlo upitne kvalitete i nerijetko izvora brojnih karcinogena i raznih štetnih djelovanja...
2. Čuvajući zdravlje u cjelini, čuvamo i zdravlje dojki.
Na zdravom tijelu zdrave dojke. Čuvajući zdravlje u cjelini čuvamo i zdravlje dojki. Dojke su samo meta u koje svi pucaju: od hormona, toksina, emocija, stresova. Udobni grudnjaci svjetlijih boja i masaža dojki tijekom tuširanja dostatni su kada je u pitanju njega tog dijela tijela.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno tjelesno, mentalno, psihičko i socijalno blagostanje. Definicija je jako prihvatljiva, ali, nažalost, još više neuhvatljiva. Praktično gledajući danas je primjerenija Hipokratova definicija prelaska zdravlja u bolest: "Bolest ne dolazi odjednom, kao iz vedra neba, nego je posljedica dugog niza malih, neznatnih grešaka protiv zdravlja, koje se nadovezuju jedna na drugu i rastu kao valjajuća gruda snijega, dok se jednog dana ne svale na glavu onoga koji griješi." A, u čemu je griješio najbolje zna on sam. Tijelo nije jedino mjerilo.
Čovjekovo tijelo je neodvojivo od njegove psihe, emocija, načina razmišljanja. Čovjeka u depresiji boli sve, a kada je zaljubljen i sretan nije čak ni gladan. Nije li to evidentan dokaz cjelovitosti i zdravlja i bolesti u ljudskom biću.
3. Redoviti pregledi.
S obzirom da danas teško postižemo cjelovitost zdravlja na duge staze najbolje je ići na redovite preglede. Liječnici ne mogu spriječiti rak dojke, ali mogu utjecati na tijek bolesti. Mamografija nije savršena kao što nijedna metoda u medicini nije savršena. Ali je dovoljno dobra da zaslužuje svoje mjesto u dijagnostici bolesti dojke. Kolika će njezina vrijednost biti kod neke žene ovisi isključivo o građi njezinih dojki. U dojkama u kojima ima puno mliječnih žlijezda (žljezdanog parenhima) zbog preklapanja slojeva tih žlijezda nije moguća precizna analiza svih tvorbi u dojkama, ali se dobiju drugi vrijedni podaci- npr. patološki mikrokalcifikati koji mogu biti sadržani u raku dojke, a koji se ne vidi drugim metodama kao što je ultrazvuk. Kod žena s “gustim dojkama” sigurno nećemo tražiti mamografiju svake godine pa ni svake dvije godine, ali ju nipošto ne treba izbaciti iz primjene.
Prva mamografija se preporučuje s 40-ak godina zato što žena tada ulazi u fazu života kada bi se zbog manjeg lučenja ženskih spolnih hormona trebala smanjivati i količina žljezdanog tkiva u dojkama. Uslijed toga dojka bi trebala postati transparentnija, a mamografija korisnija. Kod žena kojima su majka ili sestra oboljele od raka dojke u mlađoj životnoj dobi s mamografijom se započinje 5-6 godina ranije nego kod žena koje nemaju pojavnost raka dojke u obitelji.
4. Obavezni samopregledi.
Samopregled dojki valja započeti s razvojem dojki ili oko 18. godine života. I u dojkama koje se tek razvijaju mogu se naći ciste i fibroadenomi. Iako su to benigne tvorbe, vrijedno je znati da one u dojci postoje, od kada postoje, kako izgledaju i kako se mijenjaju u vremenu. Osim samopregleda i pregleda dojki od stane liječnika, izvrsna metoda za utvrđivanje stanja u mladim dojkama su ultrazvučni pregledi koje je preporučljivo započeti između 20. i 30. godine života, ovisno o tome ima li mlada žena u svojoj obitelji nekoga s rakom dojke ili nema. Koliko često će ih trebati raditi u trećem desetljeću života ovisi o tome što je prvim ultrazvučnim pregledom utvrđeno i koji su rizični čimbenici žene. Ponekad je to svake godine, ponekad svake dvije ili tri godine. Nakon tridesete preporuka je ultrazvučni pregled dojki obavljati svake godine, ali najispravnije je preporuke donositi individualno.