Potpuno mi je jasno da će neke možda ovaj naslov odbiti, kod nekih izazvati podsmijeh, a kod nekih čak i zgražanje jer 'kako se uopće usuđujem spominjati svoju sreću kad ima toliko drugih stvari o kojima bih mogla i morala brinuti'. Da, i to sam već čula. Tužno je što je to još uvijek moguće u vremenu u kojem živimo. Vremenu kada prečesto zaboravljamo sebe, a previše se dajemo na poslu, partneru, djeci, obitelji, prijateljima pa čak i ljudima kojima smo tek usputna stanica u životu. No, ako ćemo iskreno, rijetki su među nama koji imaju tu sreću živjeti baš onako kako žele, spokojno i sretno.
Ne vrti se život oko toga
Jedne stiskaju krediti pa u nemogućnosti pronalaska novog posla „gule“ i po 12 sati za nekog tamo šefa kojemu vjerojatno ni u peti nije kako se zovete. Drugi čak nemaju ni tu sreću. Nemaju kredit, ali nemaju ni posao. Najgore su prošli oni koji imaju kredit, ali su ostali bez posla pa jedva spajaju kraj s krajem.
Ali, ne vrti se sve samo oko novca. Ni oko posla.
Tu su i oni koji žive u nesretnom braku i ne nalaze način i hrabrost učiniti nešto po tom pitanju. Ima i onih čiji je život jedna velika laž - hodaju kroz život s maskom ili, pak, onih koji kao ranjene zvijeri ne dozvoljavaju nikome da im priđe. Ne smijem zaboraviti ni one čije bi (tragične) sudbine mogle biti više nego dobar scenarij za kakav blockbuster iz Hollywooda...
Sigurna sam kako svi ponekad pomislimo zašto mora biti tako.
Kako bi trebalo biti...
Život bi trebao biti lijep. Trebao bi se zapravo vrtiti oko sreće, stvari koje nas vesele, trenutaka kojih ćemo se uvijek rado sjećati, ljudi koji nas vole, vještina i znanja koja nas usrećuju...
Ipak, na tom putu, u nekom trenutku u životu, mnogi posustanu. Život ih poput vihora uvuče u svoj vrtlog. Neki se iščupaju, no mnogi ostanu zatočeni. Već sam ranije pisala kako sam se borila sa svojom opsjednutošću da sve bude na svom mjestu, u točno određeno vrijeme, baš onako kako to radi moja mama, kako je radila baka, kako drugi očekuju... I kako sam potaknuta nekim ne baš lijepim životnim situacijama odlučila da bi tome bilo dosta. Život nema reprizu, napisala sam tada odlučna da uvedem neke promjene u svoj život.
Malo po malo i moj se život doista promijenio na bolje. Međutim, moram priznati kako sam se, od svih stvari koje sam stavila na popis s ciljem da ih promijenim ili poboljšam, najviše mučila s onim da u potpunosti zavolim sebe.
To bi barem trebalo biti lako, mislila sam kada sam ga pisala. No, pokazalo se kako baš i nije. Zavoljeti sebe, ako mene pitate, dugotrajni je proces u kojem je pred vama najstroži kritičar - vi sami. U trenutku kada shvatite da sebe ne možete prevariti i/ili slagati, počinje pravi osobni rat.
Ja ne odustajem
Već luda od pritiska da mi je to jedini preostali zadatak na papiru, bila sam spremna odustati. No, ja ne odustajem lako. Tražeći rješenje kopala sam po kojekakvim knjigama, „guglala“, razgovarala o tome s prijateljicama, probdjela noći debatirajući sama sa sobom (bolje da to niste čuli)...
Jednu večer dok sam s psom šetala nasipom, pomislila sam kako bih mogla taj naporan dan završiti tako što ću si napuniti kadu vodom, napraviti kupku, upaliti mirisnu svjećicu, natočiti čašu omiljenog crnjaka i samo uživati...
I onda mi je postalo kristalno jasno. Put ka mom posljednjem cilju je u tome da počnem ugađati svojim željama, čak i onima za koje neki nemaju razumijevanja, niti im vide smisao.
No, nemojte da vas to obeshrabri jer, da vas podsjetim, na ovom putu važni ste vi i nitko drugi.
Put do prave sreće znači da se morate iskreno zavoljeti, a da biste to učinili, trebate se više posvetiti sebi.
Donosim vam svoj popis
Ne tvrdim da će upaliti i kod vas, ali nadam se da će pomoći.
1. Probudi se ranije. Sa 7, iz tjedna u tjedan pomicala sam budilicu po pola sata unatrag i došla do 5:30. Sada mi nema ništa ljepše nego probuditi se dok grad još spava i s prozora gledati sunce kako rađa još jedan novi dan.
2. Pođi spavati ranije. Posljednjih godina u krevet bih najčešće uskočila između jedan i dva sata u noći. Buđenja su mi, naravno, predstavljala horor. Doskočila sam tome tako što sam počela ranije odlaziti na spavanje. Malo po malo i došla sam do 22:30 sati. Za mene idealno.
3. Više čitaj. Iako sam oduvijek voljela čitati, s godinama sam izgubila tu naviku. Jednostavno nisam imala vremena. Zapravo, nisam ga znala dobro raspodjeliti. Odlučila sam da ću, svaki put kad bih ulovila daljinski upravljač s namjerom da gledam neku seriju, uzeti knjigu u ruke. Neopisiv je to osjećaj. Uroniš u neki potpuno drugi svijet, osjetiš miris papira koji te vrati u djetinjstvo i priuštiš si barem malo vremena tišine.
4. Razgibaj se. Moja buđenja najčešće su izgledala tako da na zvuk budilice odmah iskočim iz kreveta pod tuš. Više nije tako. Sada odvojim nekoliko minuta za rastezanje u krevetu, nakon čega ustanem, odradim pet tibetanaca, prošetam psa, doručkujem, popijem kavu i tek nakon dugog tuširanja krećem u radni dan...
5. Piši dnevnik. Nisam se mogla prisjetiti kad sam to posljednji put učinila. Mora da je bilo u srednjoj školi, a možda ni tad. Sada, nakon nekoliko tjedana, ne mogu zamisliti da ne napišem nešto u njega. Najčešće su to neke poticajne poruke, podsjetnici na dobre stvari, dogovori koje ne želim propustiti, događaji koje želim vidjeti...
6. Kuhaj što voliš. Ako ne živite sami tada pretpostavljam da je i kod vas kao što je bilo kod mene. Uvijek se pitaju drugi što će se jesti. Mišljenje djece i supruga vrlo je važno, zar ne? A vaše? Barem ponekad skuhajte nešto iz svog gušta. Ne brinite, preživjet će...
7. Daruj se. Poput moje mame, ni meni nikada nije bio problem ispuniti želju onima koje volim. Bez obzira na cijenu. Znala sam potrošiti velike novce na poklon za koji znam da bi nekoga meni dragog razveselio. A za sebe? Eh to je druga priča. A što je najbolje, novac ionako ode na druge, ne baš bitne stvari. Prekinula sam to. Nije to ništa veliko, ali buketić svježeg cvijeća na kuhinjskom stolu neopisivo me raduje.
8. Ugodi si. Nakon višesatnog sjedenja za računalom, i tako danima, tjednima, mjesecima i, konačno, godinama - moja se kralježnica napatila. Masaža mi se uvijek činila kao luksuz. Glasno sam govorila, skrivajući bolove, kako meni to ne treba ne bih li valjda i sebe uvjerila u to. Krivo. Sada idem na masažu jednom tjedno. A kako bih uistinu uživala, bahato sam si nabavila esencijalno ulje čiji mi se miris posebno sviđa i „spržila“ CD s mjuzom koju želim slušati za vrijeme masaže.
9. Više razmišljaj. U trenutku kad sam odlučila buditi se ranije te ugasiti televiziju i uzeti knjigu u ruke otkrila sam koliko mi godi tišina. Odnosno oni trenuci u kojima si nakratko sam sa svojim mislima. Kad sam sebe preispituješ, hvališ, grdiš, potičeš na raspravu i analizu... Nisam ni znala koliko mi je to nedostajalo u životu.
10. Pogledaj se. Moje gledanje u ogledalo svodilo se godinama na odmjeravanje ono malo šminke koju nanesem ujutro na lice, namještanje frizure i čupanje obrva. Veliko ogledalo nemam pa figuru nisam ni imala prigode bolje proučavati. Niti sam, iskreno, imala neku potrebu. No, kada sam nedavno pročitala koliko je ogledalo kao predmet važno u jačanju osobnosti počela sam ga i drugačije koristiti. Upoznala sam apsolutno svaki dio svog tijela i gestu svoga lica. Odličan je to način da, ukoliko imate problem s izgledom ili seksualnošću - na drugačiji način opipate i vizualizirate svoje tijelo te da ga u konačnici i zavolite.
11. Sanjaj. Ne mislim pritom na noćne snove, nego na one o kojima maštamo dok smo budni. Da, i ja sam mislila da to često činim, no tek kad sam si to stavila u zadatak, shvatila sam da sam zaboravila snivati. Sada to činim svakodnevno. Nisu to neke velike stvari, već sitnice. No, upravo sitnice čine život ljepšim, a i lakše ih je ostvariti.
12. Postani osoba u koju bi se zaljubio(la). Prije nego sam se počela baviti sobom, ovu sam izjavu čula na druženju s prijateljicama. Jedna od njih, još uvijek u potrazi za ljubavi, izjavila je kako ne razumije što to muškarci žele, jer bi se ona uvijek zaljubila u nekog kao što je ona. Zamislila sam se. Bih li se ja zaljubila u sebe? Dakle, tad sam si lagala najviše u životu. Probajte i sami pa ćete vidjeti zašto. Naravno, skloni smo idealizirati se, no kad počneš razmišljati o tome, uistinu razmišljati, svašta ispliva na površinu...
13. Zabavljaj se. Posao, vrijeme za obitelj, vrijeme za spavanje i ode dan. A što je to što vas je uistinu zabavilo u tom danu? Što je ono što želite da vas zabavlja? Razmislite... Nekad sam, moji roditelji se toga dobro sjećaju, urlala opere ispod tuša dok su oni urlali od smijeha. Ne znam kada sam prestala to činiti, no sasvim sam sigurna da moji susjedi znaju da sam obnovila ritual. I baš me briga što misle. Mene to jako zabavlja, a čini mi se i mog psa koji je na dobrom putu da se pretvori u vuka. Barem po vokalnim sposobnostima...
14. Budi dijete. Apsurdno je koliko kao klinci jedva čekamo odrasti, a kada dođemo u te odraslije godine poželimo ponovno biti djeca. No, sretni su oni koji to uspiju. Meni to nije bilo pretjerano teško, ali trebalo je vježbati. Počela sam sa glasnim smijanjem kad me nešto nasmije, nastavila sam smišljajući blesave rime koje sam u konačnici i pjevušila. Zvuči šašavo, ali tako i treba biti! :) Sad već skakućem po cesti, a nekad se i izbeljim djetetu u autu...
15. Odmori. Nakon dugo godina braka nedavno sam po prvi puta ostala jedan vikend sama kod kuće. Muž me je na odlasku pitao što ću raditi. Baš ništa, odgovorila sam mu. Kako sam zatvorila vrata nakon njegovog odlaska, tako sam i odlučila kako će to biti moja misija tog vikenda. Odmorit ću! Spavala sam, čitala, šetala, sanjarila, razmišljala, pjevala pod tušem, vježbala, otišla na masažu, skuhala omiljeno jelo... i samo odmarala. Ne znam uočavate li poveznicu. Navela sam gotovo sve gore već spomenute odluke. Sve ono što volim je ono što me opušta i za njih mora biti mjesta u mojoj svakodnevici.
Vjerujem kako ćete i sami osvijestiti da ljubav prema sebi možemo osnažiti i ostvariti samo ako postanemo najbolja verzija sebe.