U ubrzanom svijetu u kojem danas živimo teško je odvojiti malo vremena za sebe. Koncentracija nam je slaba strana; često istovremeno radimo više stvari (telefoniramo, odgovaramo na e-mail, pišemo poruke i dogovaramo sastanke, susrete, kuhamo?!). Naše oči brzinom munje prelaze preko objava na Facebooku na otvorene prozore s chatom, od nepročitanih e-mailova pa do raznih slika i GIF-ova, reklama, što svakako utječe i na našu pažnju.
Čitanje nam omogućuje da se napokon koncentriramo na jednu jedinu stvar - ono što čitamo. Istraživanja sa sigurnošću tvrde: čitanje knjiga je više od zabave, to je stanje kada se mozak uključi u svijet riječi, smanjuje stres i opušta vas psihički i duhovno.
Kako su krenuli godišnji odmori, sastavili smo popis preporuka za čitanje na plaži, u vrtu, na klupici u parku, u krevetu ili gdje god. Nešto romana, poezije i feljtona. Samo da mašta proradi.
1. U vodu - Paula Hawkins
Nakon svjetskog uspjeha s romanom, a potom i s filmom, Paula Hawkins se vratila s novim psihološkim romanom - U vodu. I nije iznevjerila. Dapače, mnogi kritičari se slažu da je napravila korak naprijed.
Roman počinje s pronalaskom leša samohrane majke u rijeci. Ranije tog ljeta, osjetljiva tinejdžerica dočekala je istu sudbinu. Iza utopljenice ostala je usamljena petnaestogodišnja kći. Bez oca i majke, i sad bez ijednog prijatelja, našla se na skrbi majčine sestre, neznanke koja ju plaši i koju su dovukli na mjesto iz kojeg je namjerno pobjegla - mjesto za koje se zaklela da se u njega nikad neće vratiti.
S mnoštvom likova koji aktivno sudjeluju u pripovijedanju događaja koji se zbivaju u tom tmurnom gradiću, Paula je uspjela stvoriti uzbudljivu, zanimljivu priču s neočekivanim „plot twistom“, odnosno preokretima u radnji.
2. Igra skrivača - Laura Green
Riječ je o realističnoj priči koja plaši više od konvencionalnih trilera: među recima ove knjige vlada nepregledan strah i strepnja pred onim što ima stići. Nestanak četverogodišnje djevojčice.
Jedno prekrasno poslijepodne četverogodišnjakinja i njezina majka krate vrijeme igrom skrivača. Majka će zatvoriti oči i brojati do sto. Naivna dječja igra odjednom će završiti, a nakon otvaranja očiju, pred majkom će se stvoriti svijet u kojem njezine djevojčice više –nema.
Priča je ispripovijedana iz više perspektiva: među njima svakako je zanimljiva priča otmičarke koja nam je od samog početka poznata. No njezine namjere i razlozi nisu. Prikazujući osudu koja je upućena majci djeteta od strane društva, autorica u ovoj priči otkriva i kako društvo reagira na tragedije, koliko često komentiramo bez poznavanja situacije i koliko se lažne informacije šire u ovom svijetu tehnologije.
3. Posljednji vlak za Istanbul - Ayse Kulin
Upoznajte simbole otpora svim preprekama na putu ljubav i mira u najmračnijem razdoblju Europe. Roman Posljednji vlak za Istanbul preveden na 23 jezika i dobio je nagradu za najbolji roman koju dodjeljuje European Council of Jewish Communities.
Selva, kći uglednoga umirovljenog osmanskog službenika, vidi samo Rafaela Alfandarija, naočitog sina dvorskog liječnika, židova. Protiv volje svojih obitelji oni se vjenčaju i bježe u Pariz kako bi započeli novi život. I baš kad se ponadaju da je pred njima cijeli svijet, nacisti ulaze u Pariz, a mladi par će shvatiti da se njihova ljubav nalazi pred još većom preprekom. Obećavši si da ih nikada i ništa neće moći razdvojiti Selva i Rafael kreću na dug i neizvjestan put. Hrabri turski diplomati doznaju da su Selva i nekoliko njezinih zemljaka zarobljeni u Francuskoj, te kuju plan kako će Alfandarijeve i još stotine drugih nevinih ljudi odvesti na sigurno. Zajedno putuju kontinentom zahvaćenim ratom, ulaze u neprijateljsku zemlju, izlažući se velikoj opasnosti, kako bi došli do slobode…
Književnicu Ayşe Kulin strani mediji opisuju kao jednu od vodećih turskih spisateljica. Iako je odrasla u Ankari, Kulin ima bosanskohercegovačko porijeklo. Za roman Posljednji vlak za Istanbul, koji je do sada preveden na dvadeset tri jezika, dobila je nagradu za najbolji roman koju dodjeljuje European Council of Jewish Communities.
4. Belgravia - Julian Fellowes
Ako ste jedan od mnogobrojnih koji su pratili genijalnu seriju Downton Abbey i oduševljavali se likovima, uzbudljivim povijesnim preokretima, slugama koji vode jednako uzbudljive živote kao i njihove gazde, nemojte očajavati. Serija je gotova, no Julian Fellowes i dalje piše.
U romanu Belgravia problematizira odnose novopečenih bogataša u svijetu aristokracije krajem 19. stoljeća u elitnoj četvrti Belgravia. Kao i uvijek, uspješno uranja u povijesno razdoblje viktorijanskog doba, opisujući snažne emocije, uspone i padove svojih intrigantnih likova.
U Hrvatskoj su dosada izašla dva njegova romana: Prošlo nesavršeno vrijeme i Snobovi.
5. Sabrane pjesme - Sanja Pilić
Kad ste se zadnji put opustili uz poeziju? Dajete li pjesmama uopće priliku ili smatrate da one pripadaju nekom prošlo-svršenom vremenu? Sanja Pilić bi vas mogla razuvjeriti.
Sabrane pjesme zbirka je četiriju zbirki poezije Sanje Pilić koje su objavljene prošlih godina, a kako su rasprodane, ovo je njihovo „skupno“ izdanje. Većina tih pjesama nastala je dijelom na poticaj Danijela Dragojevića koji ih je „naručivao“ za svoju radijsku emisiju Poezija naglas. Poneke od njih stekle su kultni status među čitateljskom publikom jer se bave ženskim sudbinama, egzistencijalnim tjeskobama, razmišljanjima i emocijama likova koji su uhvaćeni u mrežu svakidašnjih odluka i raznoraznih „moranja“ u kojima se mnogi od nas prepoznaju.
Radi se o živoj, slikovitoj, katkad ironičnoj poeziji u čijim stihovima svatko može naći i dio svog svakidašnjeg bivanja. Obrađene su različite teme – od nezaposlenosti, nedostatka motivacije umjetnika, odgajanja djeteta, rastanaka i sastanaka svih vrsta, ljubavnih i neljubavnih. Zbirka koja svjedoči o vremenu u kojem živimo, i o potrazi za skladom za kojim težimo…
6. Zašto volim Zagreb - Veselko Tenžera
Novo izdanje ove kultne knjige objavljeno je povodom tridesete godišnjice prvog izdanja.
Ime Veselko Tenžera svakome je poznato. On je bio novinar, književni i likovni kritičar, esejist, feljtonist čiji su talent kritičari uspoređivali s najvećima: Matošom, Šoljanom, Ujevićem i Šenoom. Pisao je za najutjecajnije časopise i dnevne listove onoga vremena poput Slobodne Dalmacije, Vjesnika, Starta, Studija i Danasa. Autor je likovnih monografija o Ivanu Lovrenčiću, Ivi Šebalju i Dimitriju Popoviću.
Kultna knjiga Zašto volim Zagreb nastala je 1987., a feljtone iz raznih magazina i dnevnih listova pomno je odabrao Slavko Mihalić. Tako je stvorena vjerojatno najpoznatija i najljepša knjiga o Zagrebu ikada napisana. Veselko Tenžera bio je veliki ljubitelj grada Zagreba, no poseban interes i zanimanje otkrio je upravo u ljudima, stanovnicima grada. Knjiga je to o Zagrebu, o njegovim lijepim, ali i onim ružnim stranama, sociološka studija njegovih stanovnika i njihovih navada, koja se zbog autorova preciznog i inteligentnog stila može čitati i kao roman.
Danas bi ova knjiga mogla zanimati širu publiku: starije koji su svjedočili tadašnjem Zagrebu i mlađe koji vole otkrivati, uspoređivati i bolje upoznati svoj grad.
