Piše: Ana Tafra
Hoće li novi psihološki triler Paule Hawkins biti veći hit od Djevojke u vlaku? Možda je najteži dio u karijeri pisca potvrditi svoj status nakon naglog uspjeha. Prvo - očekivanja su ogromna, drugo - postoji određena prijetnja da autor pokuša isprobati već iskušani 'recept s nekim novim začinom', ne bi li prevario čitatelja. No, čitatelji su vrsni komentatori i kritičari, njima ništa ne promiče.
Pa je tako pred Paulu Hawkins stavljen veliki zadatak. Ne razočarati. I nije.
Istina, svatko od nas čitatelja ima određeni ukus, pa nekom možda ipak ostane Djevojka u vlaku na tronu, međutim, ako ste obožavatelj knjiga koje prerastu granicu vlastita žanra - našli ste knjigu za ljeto. Kritika se oglasila pohvalama za novu knjigu, poneki od njih su iskazali i oduševljenje jer se ovim romanom ipak napravio korak naprijed. Knjiga je izašla u petom mjesecu, a već sada bilježi rekorde prodaje diljem svijeta.
U čemu je tajna? Morali bismo naći neki red:
TEMA
Uznemirujuće smrti u rijeci. Grad s turobnim ozračjem. U pitanju je intrigantno i uzbudljivo štivo o varljivosti sjećanja i ljudskoj emocionalno obojanoj memoriji. Već sam opis obećava mnogo:
'Samohranu majku pronađu mrtvu u rijeci koja teče kroz gradić. Ranije tog ljeta, osjetljiva tinejdžerica dočekala je istu sudbinu. Njih dvije nisu prve žene koje su umrle u tim tamnim vodama, ali njihove smrti uznemirile su rijeku i njezinu povijest i iskopale davno potopljene tajne.
Iza utopljenice ostala je usamljena petnaestogodišnja kći. Bez oca i majke, i sad bez ijednog prijatelja, našla se na skrbi majčine sestre, neznanke koja ju plaši i koju su dovukli na mjesto iz kojeg je namjerno pobjegla - mjesto za koje se zaklela da se u njega nikad neće vratiti.'
NEPREDVIDLJIVOST
Nitko nije onakav kakvim se čini. Gotovo kao i u stvarnosti, svatko lukavo čuva svoju tajnu, bez obzira koliko ona velika ili mala bila. Zgodna usporedba je ona s rijekom: na površinu rijeka često nenadano izranjaju stvari iz prošlosti i tada su one svima pred očima.
S ljudima je drugačije. Unutar njih često se kriju tajne koje svjetlo dana teško dočekaju. Od početka romana, pa sve do zadnje rečenice, vrtjet ćete nekoliko verzija razvoja događaja i nesigurno tapkati u mraku, vrtjeti stranice u želji za konačnim odgovorom. Gotovo kao da ste na dnu rijeke zatrpani muljem i vapite za površinom vode. To je baš ono što je autorica htjela, zar ne?
ATMOSFERA
Očarat će vas atmosfera imaginarnog gradića, uvjerljivo ocrtani likovi za koje ćete imati dojam da se obraćaju upravo vama! Sestre s neraščišćenom prošlošću, iznevjerene supruge, razočarane majke, nepovjerljive prijateljice… mnogo nesporazuma i mnogo laži koje katkad utječu na cijeli život i više nego što smo mogli zamisliti.
SLOŽENI, INTRIGANTNI I ZANIMLJIVI ŽENSKI LIKOVI
Iako u naslovu nema ključne riječi 'djevojka', U vodu ponovno otvara temu žena i društva; ovaj put u engleskom selu Beckford, gdje postoji takozvano „mjesto za utapanje“. No, kada dvije žene umru unutar mjesec dana, stvari se promijene. Jesu li zaista u pitanju samoubojstva? Ako i jesu, zašto? Što je uzrok toj dubokoj tuzi koja hara mjestom?
Iako je riječ o (samo)ubojstvima, ovo je ipak roman o mnogim aktualnim temama; o životu u malom mjestu, tračevima, pričama i legendama koje stvaraju ozračje grada i djeluju na živote ljudi koji žive u njemu. No, ne samo na njih - već i na one prije njih i nažalost, one poslije njih.