Prije nekog vremena gledala sam na televiziji razgovor s jednim liječnikom iz dječje bolnice u Klaićevoj u Zagrebu. Rekao je nešto otprilike ovako: "Ljudi od svoje djece previše očekuju. A zapravo bi trebali biti sretni i samim time ako su im djeca zdrava." Da, samo da je dijete zdravo. Sjetim se toga svaki put tijekom noćnih hranjenja ili prematanja kad bih radije spavala, ili kad mi ruke otpadaju jer nije lako satima nositi veliku i naprednu bebu, ili kad mi moj maleni prodornim glasom od ne znam koliko decibela direktno u uho daje do znanja da je gladan.
Naš je Filip zdrava beba. Normalno jede, spava, kaka, dere se i sve što treba. No čak i kad imate potpuno zdravu bebu, u prvim ćete mjesecima relativno često posjećivati liječnika.
Pored redovitih pregleda, tu je ultrazvuk kukova, cijepljenja, pa i izvanredni posjeti zbog nekih manjih tegoba. Uglavnom, kad novorođenče stigne u kuću, posjet ambulanti postat će redovita aktivnost.
Naravno, prvi pregled bebe obavi se još u bolnici i to već par trenutaka nakon rođenja. Osim vaganja i mjerenja duljine, provodi se i APGAR test koji je ime dobio po začetnici neonatologije, američkoj liječnici Virginiji Apgar.
Taj se test provodi odmah po rođenju i onda još jednom nakon pet minuta, a obuhvaća pet područja čija se prva slova nalaze i u samom imenu američke liječnice:
A - appearance (boja kože);
P - pulse (puls);
G - grimace response (mimika, refleksi i reakcije);
A - activity (mišićni tonus);
R - respiration (disanje).
Ako je kod bebe normalno razvijeno svih pet područja, a najčešće jest, dobit će maksimalnih deset bodova pa je tako i naš maleni iz bolnice izašao s APGAR desetkom.
Sva novorođenčad u bolnici primi i prvo cjepivo i to ono protiv tuberkuloze, a liječnik će bebi još pregledati kukove i testise, ako se radi o dječaku, te vidjeti ima li beba žuticu i hoće li zato možda biti potrebna fototerapija. Ako je i s mamom i s bebom sve u redu, ide se kući obično nakon tri dana.
Neopravdan strah
Sljedeći pregled novorođenčeta obavit će patronažna sestra. Njezinom se posjetu svi novopečeni roditelji jako vesele jer se uglavnom svi boje da ne ozlijede to malo osjetljivo stvorenjce, a dodatnu paniku izaziva i petljanje po pupku kojeg treba svaki dan čistiti i previjati sve dok bataljčić ne otpadne. Taj pupak doista izgleda nezgodno i stalno imaš osjećaj da to bebu boli. Međutim, taj je strah neopravdan jer bebu pupak ne boli. Ali svejedno mnogi se osjećaju ugodnije da po njemu prtlja patronažna sestra.
Naša patronažna sestra Verica, pored mnogih dobrih savjeta, dala nam je i onaj da odmah prionemo traženju pedijatra, iako se na prvi pregled ide tek kad beba navrši mjesec dana. Naime, po ordinacijama su strahovite gužve i pitanje je hoće li biti mjesta za još jednog malog pacijenta.
Zvuči poznato?
Potražila sam na internetu pedijatrijske ambulante u okolici i krenula ih nazivati, no većinom se ili nitko nije javljao na telefon, ili mjesta za još jedno dijete u ordinaciji nije bilo. Zadnji broj kojeg sam okrenula bio je onaj doma zdravlja nekoliko kvartova dalje gdje sam imala zanimljiv razgovor s izvjesnim nekim na porti.
- Dobar dan. Jesam li dobila dom zdravlja? Imam malu bebu pa bih ju trebala prijaviti kod nekog pedijatra. Ima li kod pedijatara u vašem domu zdravlja mjesta?
- Ne, nema. Sve je krcato i nema mjesta - odgovorio mi je pomalo nervozan ženski glas.
- Pa dobro, baš ni kod jednog nema mjesta? U vašem domu zdravlja ima 5-6 pedijatara...
- Ne, nema mjesta.
- Ali ja bebu negdje moram prijaviti...
- Gledajte gospođo, možda ima mjesta, ali to se morate raspitati direktno u tim ambulantama.
- Dobro. Možete li mi onda dati brojeve telefona tih pedijatrijskih ambulanti pa ću ih nazvati?
- Ne mogu. Ne dajemo brojeve telefona od liječnika.
- Ali sad ste mi rekli da se sama raspitam. Kako ću ako mi ne date broj telefona?
- Pa dođite i osobno se raspitajte.
- Ali lijepo vam kažem da doma imam malu bebu od tjedan dana. Pa ne mogu s njom hodati okolo po ambulantama.
- Joj, dobro! Evo vam broj od jedne ambulante pa ih pitajte. Ali ja inače ne smijem davati brojeve od liječnika.
Ništa mi nije jasno
Izdiktirala mi je broj preko volje i poklopila slušalicu. Svašta! Ostala sam u čudu, no odmah sam nazvala ambulantu. Na moje iznenađenje, javila mi se vrlo ljubazna medicinska sestra.
- Dobar dan. Imam malu bebu i trebam ju prijaviti kod pedijatra. Ima li mjesta kod vaše doktorice?
- Naravno, odmah ćemo sve zapisati! Kako se beba zove? Aha. Kad je rođenja? U redu...
Tek tad mi ništa nije bilo jasno, no misija je bila obavljena i našli smo pedijatra.
Na prvi se pregled ide s mjesec dana, ali mi smo zbog jedne sitnice našu doktoricu upoznali i ranije. Naime, kad bebi otpadne pupak, ponekad se dogodi da rana ne zacijeli lijepo ili se stvori granulom pa je potrebna tzv. lapizacija, tj. spaljivanje pupka. To zvuči puno gore nego što jest, jer se zapravo radi o uobičajenom zahvatu koji traje svega par sekundi, a i to paljenje ne uključuje nikakav plamen već tretiranje srebrnim nitratom. Taj smo postupak prošli dva puta i s pupkom je dalje sve bilo u redu.
Kad beba navrši mjesec dana, liječnik će obaviti prvi redoviti pregled. Pitat će mamu o tome kako je prošao porod te provjeriti koliko je beba napredovala u težini i duljini i kakve su joj motoričke funkcije i tonus mišića. Što se težine tiče, nije neobično da beba malo izgubi na težini nakon poroda, no ako normalno jede, tijekom prvog mjeseca trebala bi tu izgubljenu težinu povratiti. Liječnik će također napisati i uputnicu za ultrazvučni pregled kukova.
Ugodno iznenađenje
Za taj su nam pregled rekli da se jako dugo čeka, ponekad i po par mjeseci, a kako je ultrazvuk kukova potrebno napraviti oko osmog tjedna, bolje da se naručimo čim prije, a možda čak razmislimo i o odlasku privatniku. Nazvala sam Klaićevu bolnicu u Zagrebu i pitala ih kakav je postupak naručivanja. Kad su mi objasnili da je potrebno ispuniti kontakt formu i poslati skeniranu uputnicu na njihov mail, pa će mi oni javiti kad imaju slobodan termin, pomislila sam kako od toga neće biti ništa. Dok netko primijeti mail, pa dok na njega reagira, pa dok se nađe termin... Nema šanse! No prevarila sam se.
To online naručivanje odlično funkcionira i već za sat vremena javili su mi da smo naručeni za ultrazvuk idući ponedjeljak.
Kad smo došli na pregled, začas smo bili na redu, a i nalazi kukova bili su dobri. Rekli su nam neka samo prilikom svakog prematanja nastavimo raditi vježbice za kukove, ali da tzv. široko povijanje koje je prije za svu djecu bilo obavezno, više nije potrebno.
Na sljedeću kontrolu kod pedijatra išli smo s navršena dva mjeseca kad je maleni primio i novu turu cjepiva. Ovaj put, radilo se o kombiniranom cjepivu DtaP-IPV-Hib-hepB protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, hemophilus influenzae i hepatitisa B. Kako je sve prošlo u redu i nije bilo nikakvih nuspojava u vidu povišene temperature ili crvenila na mjestu uboda, doktorica nas je naručila na redovitu kontrolu za dva mjeseca, odnosno kad Filip već bude veliki dječačić od puna četiri mjeseca.
- neoguljena jabuka, 100 g
- naranča, 100 g
- neoguljene kruška, 50 g
- kivi, 40 g
- cimet
Priprema:
- Jabuci i kruški uklonite sredinu, a kivi i naranču ogulite.
- Voće izrežite na kocke, pomiješajte i pospite cimetom.
Dobar tek!