Nova mama Kad postaneš majka, shvatiš da je najvažnije vjerovati svom instinktu

Silvija Novak

Rođena sam i živim u Zagrebu i ne bih ga mijenjala nizašto na svijetu. Moj medij oduvijek su riječi: još od školskih zadaćnica, pr...

Više >

Mama svoje dijete najbolje poznaje i ja najbolje znam za što je Filip spreman a za što nije, što će mu pasati a što neće i kako će u određenim situacijama reagirati. Naravno da se među šumom savjeta nađe i jako puno korisnih, no oni trebaju proći kroz poseban, mamin filter.

 

- Napravi onako kako ti misliš da je najbolje i nemoj nikoga slušati. Samo ti si mama svojem djetetu - rekla mi je jednom mama kad se Filip tek rodio.

Nisam odmah tom savjetu pridavala neki velik značaj. Da, naravno, ja sam mu mama i na kraju trebam napraviti onako kako ja mislim da je najbolje. Ali i drugi mogu imati dobrih ideja. Pa i drugi su ljudi imali djecu prije mene...

No kasnije sam shvatila što mi je željela reći. Mama svoje dijete najbolje poznaje i ja najbolje znam za što je Filip spreman a za što nije, što će mu pasati a što neće i kako će u određenim situacijama reagirati. Naravno da se među šumom savjeta nađe i jako puno korisnih, no oni trebaju proći kroz poseban, mamin filter. Istina je da su ljudi i prije mene imali djecu, ali nitko još nije imao MOJE dijete.

Razgovarala sam s prijateljicama koje i same imaju malu djecu i svaka od njih potvrdila mi je da se savjeti nipošto ne primjenjuju automatski, već se o njima dobro promisli. Evo što su mi rekle...

 

'Namaži ga kremicom'

"Kad je Karlu bilo oko 5 mjeseci, otišli smo na vikend kod moje svekrve u Istru. Večernji izlazak isplanirali smo u vrijeme kad je Karlu već vrijeme za spavanje tako da možemo u miru sjesti na terasu restorana i povečerati. Večer je bila ugodna i topla i Karlo je ubrzo zaspao, na što je svekrva iz torbe izvadila preparat za zaštitu od komaraca i savjetovala mi da malom svakako namažem nožice. Pomislila sam da u tome nema ništa loše i stala sam mu premazivati otkrivene dijelove kože. No to ga je nepovratno probudilo i uznemirilo, tako da sam ja, dok je ostatak obitelji mirno večerao, večer provela nosajući Karla uokolo dok je on neutješno plakao. Dobronamjeran savjet, no potpuno nepotreban. Ako nema komaraca, onda nam ne trebaju nikakvi losioni, a ako je Karlo zaspao - ne diraj ga!"

 

'Obuci joj duge rukave'

"Moja je mama najdivnija mama na svijetu, ali je strašno zimogrozna i nosi duge rukave i jaknu kad su svi ostali u kratkim rukavima. Kad spavamo kod nje, ne da mi mira dok Lanu ne obučem u duge rukave i duge nogavice i tako ju spremim na spavanje. Maloj, naravno, bude vruće i ne može zaspati, na što moja mama kaže nešto kao: "Sigurno joj je hladno. Možda bi joj trebala staviti i kapicu ili navući čarapice". Dijete se treba potpuno preznojiti prije nego moja mama shvati da je pretjerala. Tako da sam prestala slušati te savjete o oblačenju i ravnati se prema svom osjećaju."

 

'Daj mu piti iz čaše'

"Luka je imao oko 10 mjeseci kad smo došli u posjet nekim prijateljima. Zaboravila sam njegovu čašu pa sam zamolila prijateljicu da mi da neku plastičnu iz koje bi mogao piti. Ona mi je na to rekla da neka mu slobodno dam piti iz staklene čaše jer su i njezina djeca odmah naučila piti iz staklene. Međutim, moj je Luka, nenavikao na staklo, tu čašu zagrizao i komad stakla ostao mu je u ustima. Odmah smo reagirali tako da se nije porezao, ali to je iskustvo bilo zastrašujuće. Tad sam odlučila više nikoga ne slušati nego raditi samo onako kako ja mislim da je najbolje."

 

'Zatvori slobodno vrata od sobe. Pa čut ćemo ga!'

"Kad je Nikola bio još mali, otputovali smo na nekoliko dana mojoj teti u Slavoniju. Navečer smo ga stavili spavati u spavaću sobi, a kako nismo sa sobom imali baby monitor htjela sam ostaviti otvorena vrata od sobe da ga čujem ako se probudi. No teta mi je rekla neka slobodno zatvorim vrata, da će ga probuditi buka iz ostatka kuće i da ćemo ga svakako čuti ako se probudi jer je i ona uvijek čula svoju djecu. Naravno da se to nije dogodilo. Mi smo u kuhinji pričali i da ja nisam išla provjeriti spava li, sigurno ga ne bih čula. Kad sam došla u sobu on je neutješno plakao jer je bio sam, u mraku, u nepoznatom okruženju. Tako da sam legla kraj njega a druženje s obitelji ostavila za sutra."

 

'Daj mu žgance i meso - pa on je već velik'

"Dohranu smo uveli baš onako kako svi preporučuju - sa šest mjeseci. Do tad sam isključivo dojila. Kašice je dobro prihvaćao i nije bilo nikakvih problema. No onda ga je moja mama odlučila nahraniti žgancima i mesom što mu je teško palo na želudac, stalno je plakao i dobio zatvor. Ja znam da moja mama ima najbolje namjere i da se to prije možda tako radilo, ali ponekad me stvarno smeta što misli da zna najbolje i da su sva djeca ista."

 

'Neka proba jagode, domaće su'

"Moja Klara nije baš izbirljivo dijete i kad smo počeli s kašicama uglavnom ih je dobro prihvatila i na ništa nije bila alergična. Zato nas je jako iznenadilo kad se sva osula nakon što je probala jagode. Jagode se i inače preporučuje davati malo kasnije, upravo zbog toga što klinci znaju biti alergični na njih. Poludjela sam kad je moj muž Klari dao da proba jagodu s nepunih 7 mjeseci. Govorila sam mu da kod uvođenja namirnica treba imati plan i slijediti određena uputstva, ali on je mislio da pretjerujem. Posijedio je od brige kad se maloj po licu i prsima pojavio osip. Srećom, to sve nije dugo trajalo, no nakon tog iskustva muž maloj ništa ne daje bez konzultacija sa mnom."

 

'Pusti ga da se penje - pa sva se djeca penju'

"Znam da sam možda malo prebrižna mama, ali radije bih da mi je dijete nespretno nego razbijene glave. Nedavno sam s prijateljicama i njihovom djecom bila u parku i njihova su se djeca penjala po penjalici. Da naglasim - njihova su djeca malo starija od mog Ivana. Rekle su mi neka se opustim i neka ga pustim da se penje, da mu neće biti ništa, da će ga stariji dečki paziti. I što se dogodilo? Pao je i razbio glavu tako da smo završili na šivanju. Naravno, krivim sebe što sam popustila i slijedila tuđi savjet. Savjet nekoga tko ne poznaje moje dijete."

 

'Pusti je neka se isplače'

"Tijekom trudnoće sam pročitala knjigu "Povezujuće roditeljstvo" i nisam se mogla načuditi što je to toliko posebno u takvom roditeljstvu jer su se meni svi ti savjeti činili posve normalni i ne vidim kako bi uopće moglo biti drugačije. Doji dijete koliko god i kad god to ono želi, pusti ga spava s tobom u krevetu i utješi ga kad god zaplače. Kad se Laura rodila krenule su besane noći jer se malena budila svaki čas i to je tako bilo mjesecima. Zavidjela sam prijateljicama čija su djeca dobro i dugo spavala. Jedna od njih savjetovala mi je da isprobam 'cry it out' metodu, odnosno da pustim dijete da se dobro isplače pa da onda samo zaspi. Jednom sam pokušala. Jednom i više nikad. Mala je neutješno plakala 10 minuta, a onda sam je uzela i preselila k sebi u krevet. Ja to jednostavno ne mogu. Tako da i dalje ne spavam. Ali i to će proći, nadam se."

 

'Makni sve ekrane od njih!'

"Baka i djed nam stalno prigovaraju da nam klinci stalno bulje u neke ekrane i da toga nije bilo u njihovo vrijeme. Pa naravno da nije! U njihovo vrijeme jedva da je bilo i struje. Savjetuju nam da im jednostavno oduzmemo sve naprave i natjeramo ih da se igraju u dvorištu. I što da ja sad njima objašnjavam da sin zapravo igra igricu s prijateljem koji je u drugoj državi, a da kći zapravo ne bulji u ekran nego čita knjigu na Kindleu.'

Facebook komentari