Prije nešto više od dvije godine odlučili smo nabaviti psa. Kupnja nije dolazila u obzir već smo planirali jednoga udomiti, no tada smo na televiziji vidjeli prilog o centru Silver koji se bavi obukom pasa vodiča za slijepe osobe. Prije nego krene na školovanje, malo štene provede godinu dana u obitelji tzv. socijalizatora i tek onda pristupa programu. Poželjeli smo sudjelovati u toj priči jer bismo time napravili nešto dobro i plemenito, a usput na godinu dana isprobali jesmo li uopće spremni imati psa u kući.
I tako je u naš dom stigla mala žuta labradorica Hilla. Naš je zadatak bio naučiti je neke jednostavnije trikove poput sjedi i lezi, zatim da nuždu obavlja vani i i, naravno, paziti ju i maziti. Prije nego smo ju odveli kući, u centru smo potpisali ugovor kojim smo se obvezali da ćemo ju nakon godinu dana doista i vratiti.
- Zašto je to potrebno? - pitali smo.
- Nakon godine dana ljudi se vežu za psa i ne žele ga vratiti pa se na taj način mi osiguramo da ćemo dobiti natrag našeg psa i da ćemo ga moći školovati. Uostalom, vidjet ćete nakon godinu dana kako ćete se osjećati - pojasnili su nam iz centra.
Uskoro se pokazalo da malena ima divnu narav: mila je i dobra i ubrzo nam se zavukla pod kožu. U redu, pokazalo se i da ima i oštre zubiće što se vidjelo na štokovima vrata i namještaju, a nastradalo je i nekoliko pari cipela, ali ništa strašno. Uglavnom, bila je to ljubav na prvi pogled, mi smo joj bili mama i tata i ona je bila naša mala curica.
No kako je rasla i bližio se trenutak rastanka, postalo nam je jasno zašto smo morali potpisati onaj ugovor. Tjednima prije razmišljali smo o tome kako će nam biti odvojiti se od nje, a to što smo od početka znali što će se dogoditi nije nimalo pomoglo.
U zakazanom terminu odveli smo je u centar na procjenu koja je uključivala snimanje kukova i neke druge testove koji bi trebali pokazati za koji je program pas najbolji: za terapijskog, rehabilitacijskog ili psa vodiča slijepih.
Nakon par dana su nas nazvali s vijestima.
- Znate, Hilla ima malo problema s kukovima, rezultati nisu baš besprijekorni. To ništa ne znači ako će biti kućni ljubimac, no mi ju ne možemo uzeti u program. Želite li ju možda vi udomiti?
- Naravno! - odmah smo odgovorili.
Pao nam je kamen sa srca. Hilla ostaje doma! Naša je obitelj tako i službeno postala tročlana s tim da jedan član umjesto dvije ima četiri noge i umjesto nosa njušku.
Prošlo je još nekoliko mjeseci kad smo doznali sretnu vijest o novom proširenju obitelji. Ovaj put doselit će nam se jedan mali čovječuljak i treba pripremiti sve za njegov dolazak.
A što će na to reći Hilla?
Na jednom od prvih trudničkih pregleda kod mog ginekologa, liječnik me pitao imamo li doma mačku.
- Na, ali imamo psa.
- To je u redu. Mačka bi eventualno mogla biti problem.
Naime, mačke mogu biti prijenosnici neugodne bolesti toksoplazmoza koja može dovesti do različitih komplikacija u trudnoći, ali i neuroloških oštećenja kod bebe poput epilepsije, gluhoće, slijepoće i drugih problema u razvoju. Uzročnik ove bolesti je parazit Toxoplasma Gondi koji se može naći u mačjem izmetu, no ako se radi o kućnoj mački koja ne ide van, vjerojatno je sve u redu. Također, infekcija ovim parazitom je vrlo rijetka, ali određena opasnost ipak postoji pa će liječnik trudnicu upozoriti na opasnost.
Situacija s psima ponešto je drugačija i ovakve izravne opasnosti nema, naravno ako je pas uredan i o njemu se vodi briga. Štoviše, brojne su znanstvene studije dokazale da djeca koja odrastaju s psom kasnije u životu rjeđe pate od alergija i astme i to baš zbog toga što u ranom djetinjstvu nisu bila pod staklenim zvonom i živjela u sterilnim uvjetima.
Četveronožni prijatelji
No pozitivni učinci koje druženje s psom ima na psihički razvoj djeteta još su brojniji. Evo što o četveronožnim prijateljima kažu stručnjaci...
Klinci uz psa uče o odgovornosti. Naime, psa treba šetati, hraniti, čistiti za njim, a to su sve mali i lagani zadaci koje dijete može obaviti. Igranjem s kućnim ljubimcem stimulira se i mozak i tijelo i, ono što je naročito važno, uz psa djeca uče o empatiji i suosjećanju: uče kako voljeti, kako štititi slabije, kako pomagati, jednostavno - kako biti bolji ljudi.
U društvu psa djeca uče i kako se ponašati u društvu drugih ljudi. Naime, djeca koja imaju problema sa samopouzdanjem u društvu psa osjećat će se sigurnije, a pas će umiriti anksioznu ili agresivnu djecu. Psi su i odličan lijek protiv stresa i frustracija, a dokazano je i da druženje s psom puno pomaže i djeci s autizmom ili teškoćama u učenju. Osim svega navedenog, pas nas tješi i razveseli kad se osjećamo loše. Pas je najbolji prijatelj u pravom smislu te riječi i nitko ti se tako ne razveseli kad dođeš kući.
Ali prije nego dođe beba, treba pažljivo pripremiti i psa i kuću. Kao prvo, sve treba detaljno očistiti - i psa i stan - te prihvatiti da će čišćenje i skupljanje dlaka odsada postati aktivnost koju će trebati provoditi vrlo često, čak i po nekoliko puta dnevno ako se pas jako linja i naročito kad klinac počne puzati po podu. Redovito cijepljenje psa i čišćenje od parazita i buha se podrazumijeva, kao i redovito četkanje pseće dlake i pranje jastuka ili krevetića na kojem pas spava.
Privikavanje je ključ uspjeha
No higijena nije jedino o čemu treba voditi računa. Psa treba pripremiti na dolazak bebe i priviknuti ga na prisustvo djece. Ljubav između psa i djeteta možda se neće aktivirati automatski i neke je pse potrebno navikavati na druženje s klincima. Ako imate prijatelje s malom djecom, povedite svog psa na igranje s njima što će koristiti i jednima i drugima. No stručnjaci upozoravaju da baš nikada ne treba psa ostavljati samog s djecom jer ne možemo unaprijed znati kakve će biti reakcije. Djeca su nepredvidljiva i u igri mogu udariti psa što bi im ovaj mogao zamjeriti. Također, psi imaju različit stupanj tolerancije i dok se po nekim psima doslovce može jahati, drugima to baš neće biti drago.
Kad jednom u kuću dođe mala beba, posve je razumljivo da će vam ona biti središte svijeta. No nemojte zato zaboraviti svoju prvu četveronožnu bebu koja i dalje treba vašu ljubav i pažnju.