Filipov pogled počeo se sa dva i pol mjeseca sve češće zaustavljati na televizijskom ekranu. Znao bi se zabuljiti u neku facu, promatrati je nekoliko časaka, pa svrnuti pogled.
Mi smo prosječni gledatelji televizije: ponekad je ne palimo čitav dan, tek možda navečer, a ponekad lagano zvrnda u pozadini od jutra. No ekran kompjutera zato je stalno u pogonu. Ili nešto radimo i pišemo, ili slušamo glazbu, ili nešto tražimo na internetu, ili visimNova mamao na Facebooku... Mobitele da i ne spominjem.
Filip je, hoćeš-nećeš, stalno u blizini nekog ekrana. Kako se voli gledati u ogledalu, ponekad mu pokažem i njegove slike na mobitelu na što se on jako razveseli i nasmiješi.
Sjećam se kad je prije skoro 30 godina moj nećak bio skroz mala beba, izbjegavali smo gledati televiziju u sobi gdje se on nalazio 'jer televizor zrači'! No ta priča o navodnom zračenju TV ekrana negdje se zagubila i više se baš ne spominje, ali spominje se zato opasnost da se djeca "navuku" na ekran i po čitave dane bulje u televiziju ili kompjuter. A to "navlačenje" počinje već kod jako malih beba.
I što napraviti?
Skloniti sve ekrane i truditi se dijete držati podalje od njih te se nadati da će se tako više zainteresirati za neke druge stvari? Je li to danas uopće realno? I zašto, uostalom, klincu onemogućiti pristup suvremenoj tehnologiji i sjajnim sadržajima za njegov uzrast? Na internetu se, primjerice, može naći odličnih animacija i filmova i za posve male bebe od tek tri ili četiri mjeseca. No, većina liječničkih savjeta koji se mogu pronaći po knjigama i portalima uglavnom ide u smjeru da male bebe nemaju što raditi pred televizorom ili ekranom kompjutera. Također, istraživanja pokazuju i da bebe koje puno gledaju televiziju, imaju siromašniji vokabular.
Rekla bih da, kao i kod većine stvari na svijetu, ni jedna krajnost nije dobra: niti je TV dadilja pa da dijete sjedi pred njim čitav dan, niti TV treba baciti kroz prozor kad se rodi beba.
I naši prijatelji i poznanici uglavnom su izabrali srednji put. Neki pokušavaju malo odgoditi fascinaciju svog djeteta TV-om pa ga u kući uopće nemaju, a neki već i s jako malim klincem gledaju cjelovečernje crtiće.
Evo što su mi ispričali:
Monika i Luka: "Naš Ivan je još mali, ima tek dva mjeseca, pa nam ta priča o količini gledanja televizije nije još ni pala na pamet. Ne brinemo previše o tome jer znamo da u današnje vrijeme ne možeš spriječiti klinca da bulji u neki ekran. Ako ne gleda TV, visi na kompjuteru, a ako ni to - bulji u mobitel. Okej, kad Ivan bude veći svakako ćemo paziti da pred ekranom ne provede čitav dan. To je borba koju imaju svi roditelji."
Iva i Mihael: "Mi smo jako pazili da Karlo ne gleda puno TV, ali to je propalo kad ga je počela čuvati moja mama. Nije ga mogla smiriti pa mu je upalila crtiće da ga nahrani. U početku smo se ljutili, no kad smo i sami isprobali tu tehniku - klinac bulji u crtiće, a ti mu samo tovariš hranu u usta - ustanovili smo da sasvim dobro funkcionira. Kad se najede, Karlo ionako otrči natrag na igranje s autićima ili loptom pa još nemamo taj problem da ga moramo odvlačiti od televizije."
Tina i Filip: "Naše cure imaju neke crtiće koje obožavaju i dopuštamo im da ih gledaju što nama daje mogućnost da malo predahnemo ili nešto napravimo po kući. Ne čuva nam televizija djecu, ali tu i tamo trebaš malo odmoriti ili bar otići na WC. Tu onda TV super uleti jer se klinke doslovno zalijepe za njega i ne mrdaju."
Ivana i Vedran: "Kod nas je počelo ratovanje oko video igara. S televizijom nije bilo takvih problema, ali oko igara baš imamo rat. Naš Mak ima osam godina i igrao bi od jutra do mraka. Pokušavamo ga privoljeti da radi nešto drugo, ali to ide jako teško jer i većina djece u školi igra igrice, pa ako ne igraš, nisi dio ekipe."
Mare i Toni: "Mi još uvijek odolijevamo! Kod kuće uopće nemamo televizor i nastojat ćemo ga kupiti što kasnije pa da vidimo koliko ćemo izdržati. Ali našu Unu fasciniraju ekrani i već vidimo na što bi to ličilo da imamo TV. Ovako s njom u krilu ponekad gledamo crtiće na YouTubeu. Vidjet ćemo što će biti kad bude dovoljno velika da sama švrlja po netu."
Sanja i Marko: 'Mi smo s Vitom jako pazili da ne gleda previše TV i ograničavali smo mu vrijeme provedeno u igranju video igrica, ali kasnije smo shvatili da je to bilo možda malo pretjerano. Obožava video igrice, jako je dobar u njima i općenito je jako zainteresiran za kompjutere. S Lucijom je malo drugačije jer niti smo mi više tako rigidni, niti ona pokazuje baš toliki interes. Ako je baš neki crtić, pogledat će ga, ali nije baš opsjednuta televizijom.'
Goga i Boris: 'Televiziju baš ne gledamo, ali kompjuter je stalno upaljen. Našem smo Matiji vrlo rano počeli puštati neke filmiće za senzorni razvoj i rado ih je gledao. Na YouTubeu ima puno animacija za vrlo male bebe koje su i zanimljive i poticajne. Ne vidim zašto ih klinci ne bi gledali. Umjereno, naravno. Uostalom, djecu treba učiti da se odgovorno služe i netom i ostalom modernom tehnologijom, a ne braniti im pristup.'