Odgovara: DOC. DR. SC. NATAŠA ROJNIĆ PUTAREK, dr. med., pedijatar endokrinolog i dijabetolog
1. JE LI POVIŠENA TEMPERATURA RAZLOG ZA ODLAZAK LIJEČNIKU?
Vrućica je porast tjelesne temperature koja prelazi iznad 38ºC, a postoje manje razlike ovisno o mjestu mjerenja (ispod pazuha, u uhu, na čelu, rektalno). Mjerenje temperature na čelu i u uhu je lakše od oralnog ili rektalnog, ali je manje točno.
Najtočniji način mjerenja temperature u djece je rektalno, dok je mjerenje u usnoj šupljini pouzdano u djece starije od četiri godine. S druge strane, visina temperature je manje važna od općeg stanja djeteta.
Povišenu temperaturu u djece najviše uzrokuju infekcije, inajčešće prehlada ili gripa, druge infekcije dišnih puteva i uha, infekcije mokraćnih putova, a ponekad je povišena i nakon cjepljenja. Dijete s povišenom tjelesnom temperaturom treba odvesti liječniku odmah ako je mlađe od tri mjeseca i rektalno izmjerena temperatura je viša od 38ºC. U tom slučaju treba poći liječniku čak i ako opće stanje nije poremećeno.
U djeteta u dobi između tri mjeseca i tri godine, treba posjetiti liječnika ako je tjelesna temperatura povišena dulje od tri dana. Ako je dijete klonulo, nervozno, ukočeno i odbija jesti i piti, treba ga odmah odvesti liječniku. Također, u ovoj dobi liječnika treba posjetiti ako je rektalno izmjerena temperatura 38,9ºC i viša.
U djece bilo koje dobi liječniku treba ići ako im je temperatura 40ºC i viša izmjerena rektalno, odnosno ispod pazuha od 39,5ºC na više, imaju konvulzije uzrokovane temperaturom, ako se vrućice ponovno javljaju, ako boluju od kronične bolesti (npr. prirođene srčane greške, malignoma, sistemskih reumatoloških bolesti...) te ako, uz povišenu temperaturu, imaju osip.
2. KADA DJETETU TREBA SNIŽAVATI TEMPERATURU?
Djetetu s povišenom temperaturom treba ponuditi puno tekućine. Potaknite ga da se odmori onoliko koliko želi, ali nemojte prisiljavati dijete na spavanje ili odmor. Lijekovi poput paracetamola ili ibuprofena mogu se dati djetetu starijem od tri mjeseca ako tjelesna temperatura prelazi 38,9°C rektalno, odnosno 38,4°C mjereno ispod pazuha. Ako ne znate kako postupati, nazovite medicinsku sestru ili liječnika, a svakako ako dijete neće ili ne može piti tekućinu dulje od nekoliko sati. Nikada nemojte pokušati snižavati temperaturu alkoholnim oblozima, također nemojte davati djetetu mlađem od 18 godina acetilsalicilnu kiselinu jer može uzrokovati opasno stanje koje se zove Reyeov sindrom.
3. MORA LI LIJEČNIKU AKO IMA TEŠKOĆE S DISANJEM I KAŠLJE?
Prehlada i kašalj su česti simptomi infekcije dišnih putova u djece i najčešće ne zahtjevaju odlazak liječniku. No, ako dijete otežano diše uz kašalj ili mu disanje predstavlja napor te ako ga uz kašalj boli u prsištu, dijete treba odvesti liječniku. Nadalje, ako je dijete mlađe od četiri mjeseca i ima vrućicu, ako ga boli u uhu, neutješno plače ili, ako neovisno o dobi, kašalj traje dulje od deset dana, odnosno ne poboljšava se nakon dva tjedna, svakako treba posjetiti liječnika.
4. ŠTO AKO DIJETE NAKRATKO PRESTANE DISATI ILI POPLAVI?
Dijete koje prestane disati ili poplavi svakako treba hitno odvesti u nadležnu hitnu ambulantu. Vjerojatno će biti potrebna hospitalizacija i dodatna obrada, liječenje i opservacija.
5. KADA DJETETU DATI VIŠE TEKUĆINE NEGO INAČE?
Djeca najčešće ne mogu sama prepoznati situacije kada im je potrebno više tekućine jer nisu još naučila reagirati na znakove koje im organizam šalje. Prvi simptom dehidracije je žeđ, no ako ona dulje traje, nastaju glavobolja, smanjen apetit, suhe usne i sluznice i smanjeno mokrenje, a zatim i smanjena elastičnost kože. Budući da djeca imaju veću površinu tijela u odnosu na tjelesnu težinu od odraslih, sklonija su i većim gubicima tekućine putem kože. Nadalje, djeca brže dišu od odraslih što također dovodi do većih gubitaka vode u odnosu na odrasle, kao i metabolizam koji je u djece brži nego u odraslih. Stoga je za djecu i u normalnim okolnostima izuzetno važno da redovito piju dovoljno. Situacije kada je potrebno pojačano piti su sve one u kojima su respiracija, perspiracija i metabolizam još brži, odnosno ako postoji gubitak tekućine na druge načine, poput proljeva i povraćanja. To su bilo koja akutna febrilna bolest, boravak i pojačana fizička aktivnost na visokim vanjskim temperaturama, sport i tjelovježba, ali i boravak u zagrijanim prostorijama zimi. Ako u situacijama pojačanih potreba nije moguće tekućinu popiti (npr. kod povraćanja), potrebno je dijete odvesti liječniku gdje će se provesti parenteralna hidracija.
6. MOŽE LI DOJENČE ZBOG MAJČINE PREHRANE DOBITI GRČEVE?
Neka dojenčad su osjetljiva na određenu hranu u majčinoj prehrani. Hrana koja potiče nastanak kolika može prijeći u majčino mlijeko i uznemiriti bebu već dva sata nakon što je majka pojede. Kako biste otkrili koja hrana uzrokuje kolike, dobro je pratiti prehranu majke unutar 24 sata od pojave kolika. Neke vrste namirnica koje češće potiču nastanak kolika su mliječni proizvodi, odnosno potencijali alergeni iz mlijeka, zatim namirnice koje sadrže kofein (neka gazirana bezalkoholna pića, čokolada, kava, čaj ili neki lijekovi protiv prehlade), najčešće ako se uzimaju u velikim količinama, iako neka djeca mogu biti osjetljiva na kofein, bez obzira na količinu koju majka konzumira. Slijede žitarice kao što su pšenica, kukuruz, kikiriki i soja, začinjena hrana, ali i hrana koja napuhuje, posebno sirova (brokula, luk, prokulice, zelena paprika, cvjetača, kupus).
Naravno da ono što jedete imate utjecaja i na vaše dijete ako ga još dojite.
7. KOJI SU SIMPTOMI UPALE UHA?
Djeca s upalom uha, posebno dojenčad, najčešće imaju nespecifične simptome i znakove koji uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, neraspoloženost, iritabilnost, glavobolju, bezvoljnost, poremećaj spavanja i nemir, oslabljen apetit, ali i povraćanje ili proljev. Povišena temperatura se javlja u oko trećine djece s upalom uha iako je vrlo rijetko viša od 40°C, osim ako postoji drugi uzrok infekcije ili bakterijemija. Specifični znakovi, kao što je bol u uhu, ne moraju biti uvijek prisutni, a posebno ih je teško uočiti u manje djece i dojenčadi. Mogu biti prisutni i eksudacija iz uha i oslabljen sluh, a ponekad se javljaju vrtoglavica, zujanje u užima ili oteklina oko uha.
8. ŠTO AKO DIJETE PADNE I UDARI GLAVOM O POD?
Padovi u djece su vrlo česti i udarci glavom među najčešćim su traumama. Većina ih spada u manje traume glave i nisu povezane s ozljedama mozga te nemaju dugotrajne posljedice. U malog broja djece u koje pad izgleda bezazlen, može doći do ozbiljnijih posljedica. Ako dijete pri padu udari glavom o tvrđu podlogu, izuzetno je važno pratiti djetetovo ponašanje. U djece mlađe od dvije godine procjena jačine traume glave je puno teža nego u starije djece jer češće može biti asimptomatska. U slučaju gubitka svijesti, posebno ako ga prati povraćanje, dijete treba hitno odvesti liječniku. Ako je udarac blaži i nije došlo do gubitka svijesti, nema znakova frakture lubanje i nema glavobolje, treba pratiti promjene u djetetovom ponašanju tijekom sati i konzultirati se s nadležnim liječnikom.
9. ŠTO UČINI AKO SE NA KOŽI POJAVI OSIP POPRAĆEN OTOKOM LICA, USNICA, PROMUKLOŠĆU, OTEŽANIM DISANJEM I SUHIM KAŠLJEM? ŠTO JE UZROK TAKVIH REAKCIJA?
To je hitna situacija koja zahtijeva hitno liječenje. Uzrok je najčešće alergijska reakcija na hranu ili lijekove, iako može biti i na bilo koji drugi alergen, kao što je ubod insekta, ali postoje i drugi oblici angioedema koji su nasljedni ili nepoznatog uzroka. Liječenje se provodi hitno, parenteralnom primjenom antihistaminika, kortikosteroida i/ili adrenalina. Ako je dijete već imalo takve reakcije na određene alergene ili ubode insekta, nadležni liječnik će preporučiti hitnu terapiju koju treba nositi sa sobom (npr. EpiPen).
10. ŠTO UČINITI AKO PROGUTA NEKI PREDMET?
Treba se odmah javiti liječniku koji će odlučiti o daljnjem postupku ovisno o veličini, obliku ili strukturi predmeta. Ako se radi o manjem novčiću ili kuglici, može se pričekati spontana evakuacija predmeta stolicom. No, ako se radi o većoj kovanici, oštrom predmetu (npr. otvorena ziherica, igla, pribadača i dr.), dugački uski predmeti koji mogu zapeti u jednjaku ili crijevu (npr. štapić lizalice) ili predmeti koji imaju korozivna svojstva (npr. baterije), treba ih odmah pokušati odstraniti endoskopskim postupcima, ili u slučaju neuspjeha, kirurškim.
11. ŠTO KADA SE DIJETE OPEČE?
Najvažnija mjera koja poboljšava konačni ishod je brzo hlađenje opečene površine. Opečeni dio tijela treba što prije uroniti u vodu ili tuširati, a ako se radi o manjoj površini, treba staviti i hladni oblog. Malo dijete se ne smije ostavljati predugo u hladnoj vodi jer može doći do pothlađivanja tijela. Ako se dijete opeklo vrućom tekućinom (npr. kipuća juha i dr.), potrebno je što prije skinuti natopljenu odjeću. Komade tkanine koji su zalijepljeni za kožu treba orezati škarama. Zatim je potrebno opeklinu pokriti sterilnom gazom, a ako je opečena velika površina ruke ili noge, potrebno je imobilizirati opečeni dio tijela.
Vodeni mjehur koji se može stvoriti čuva sterilnost opekline i ne treba ga dirati. Važno je na opečene površine ne stavljati masti, ulja, kreme ili prašak.
Dijete treba smiriti, nazvati nadležnu pedijatrijsku ordinaciju ili hitnu ambulantu, dati djetetu lijek protiv bolova (paracetamol ili ibuprofen u dozi koja se daje za snižavanje tjelesne temperature) i što više tekućine.
12. TKO TREBA PREPORUČITI OPERACIJU MANDULA?
Preporučuje je nadležni pedijatar prema važećim kriterijima i na osnovu uvida u ukupnu anamnezu (kronične, ponavljajuće angine, krvarenje u tonzile, teškoće disanja uslijed veličine tonzila, i dr.), u konzultaciji s dječjim otorinolaringologom koji će na osnovi kliničkog pregleda dati mišljenje o opravdanosti zahvata.
13. DO KADA TREBA DOJITI?
Do navršenih djetovih četiri do šest mjeseci preporučuje se isključivo dojiti, a tada treba početi uvoditi raznovrsnu prehranu. Dojenje se preporučuje nastaviti do kraja prve godine života zbog dobrobiti za zdravlje i psihološki razvoj djeteta. Ako majka i dijete to žele, dojenje se preporuča nastaviti i tijekom druge godine djetetova života.