Duševno zdravlje Ova knjiga uništit će sve predrasude o depresiji (a može biti vaša)

Mattu Haigu bile su dvadeset i četiri godine kad se njegov svijet urušio. Bez velikog poticaja i razloga, Matt se izgubio u depresivnim i paničnim mislima. Anksioznost i depresija su ga u hipu progutale. Ovo je istinita priča o tome kako je prebrodio životnu krizu, pobijedio duševnu bolest koja ga je zamalo usmrtila i ponovno naučio živjeti.

 

Piše: Ana Tafra


 

Knjige o depresiji nerijetko su selfhelp knjige koje pokušavaju objasniti pojam depresije, navodeći uzroke, a onda načine opuštanja i prihvaćanja života. Knjiga Zašto ostati živ Matta Haiga drugačije je prirode.

Riječ je o memoarskom djelu koje bez dlake na jeziku govori što je depresija i kako uništava život, nerijetko i na duhovit način progovarajući o ljudskim predrasudama i načinu na koji drugi pristupaju bolesnicima.

 

ULOMCI IZ KNJIGE ZAŠTO OSTATI ŽIV, MATT HAIGH

1. DEPRESIJA KAO MISTERIJ

Nuspojava depresije katkad je opsjednutost funkcioniranjem vašega mozga.

U vrijeme mojega sloma, dok sam živio s roditeljima, zamišljao sam kako posežem u svoju lubanju i iz nje vadim dijelove zbog kojih se osjećam loše. Na temelju razgovora s drugim ljudima u depresiji i čitanja drugih knjiga zaključujem da se ta maštarija doima uobičajenom. Ali, koje bih dijelove izvadio? Bih li izvadio cijeli čvrst komad ili nešto malo i fluidno?

Jednom sam, u fazi potonuća, sjedio na klupi u parku Square u Leedsu. Bio je to miran dio gradskog središta. Viktorijanske kuće pretvorene u odvjetničke urede. Zurio sam u stablo trešnje i osjećao se beživotno. Depresija, bez anksioznosti. Samo potpuna, očajnička beživotnost. Jedva sam se kretao. Dakako, Andrea je bila sa mnom. Nisam joj rekao koliko se loše osjećam. Samo sam sjedio ondje, zagledan u ružičaste cvjetove i grane. Želeći da moje misli mogu odlepršati iz moje glave jednako lako kao što su cvjetovi lepršali s tog stabla. Zaplakao sam. Na javnom mjestu. Želeći da sam stablo trešnje.

Što više istražujete znanstvena saznanja o depresiji, to više uviđate da je i dalje više karakterizirana onime što ne znamo nego onime što znamo. Depresija je 90-postotni misterij.

Cijela zamisao "duševnog zdravlja" kao nečega odvojenoga od tjelesnog zdravlja može, na određeni način, navoditi na pogrešne zaključke. Mnogo toga što osjećate pateći od anksioznosti i depresije događa se negdje drugdje. Primjerice, lupanje srca, bolnost udova, znojenje dlanova, osjeti peckanja koji često prate anksioznost. Ili bolnost udova te umor čitavog tijela, koji katkad postaju dio depresije.

 

2. ŠTO VAM DEPRESIJA GOVORI?

Hej, vrećo jada!

Da, ti!

Što radiš? Zašto pokušavaš ustati?

Zašto pokušavaš dobiti taj posao? Što si umišljaš? Da si Mark Zuckerberg?

Ostani u krevetu.

Poludjet ćeš. Poput Van Gogha. Mogao bi si odrezati uho.

Zašto plačeš?

Zato što moraš staviti rublje u perilicu?

Hej. Sjećaš se svojega psa Murdocha? Mrtav je. Kao i tvoji baka i djed.

Do ovog trenutka sljedećeg stoljeća svi ljudi koje si ikada upoznao bit će mrtvi.

Da. Svi ljudi koje poznaješ samo su nakupine stanica koje polako propadaju.

Pogledaj ljude koji vani hodaju. Pogledaj ih. Ondje. Kroz prozor. Zašto ne možeš biti poput njih?

Ondje je jastuk. Hajdemo ostati ovdje, gledati ga i promišljati o beskrajnoj tuzi jastuka.

P. S. Upravo sam vidio sutrašnji dan. Još je gori.

Zasto ostati ziv web 

 

4. ŠTO LJUDI GOVORE OSOBAMA U DEPRESIJI, ALI NE I U DRUGIM PO ŽIVOT OPASNIM SITUACIJAMA

- Ma hajde, znam da si obolio od tuberkuloze, ali moglo bi biti i gore. Barem nitko od toga nije umro.

- Zašto misliš da si obolio od raka želuca?

- Da, znam da je rak debelog crijeva teška bolest, ali pokušaj živjeti s nekim tko boluje od nje. Ajme. Noćna mora.

- O, dakle, Alzheimer? Pričaj mi o tome, i ja neprestano obolijevam od toga.

- Ah, meningitis. Ma, hajde, um vlada materijom.

- Da, da, noga ti doista gori, ali ako budeš neprestano govorio o tome, time nećeš postići ništa dobro, zar ne?

- U redu. Da. Da. Možda ti je padobran zakazao. Ali, glavu gore.

 

5. SRETNE MISLI POMAŽU?

Mnogo godina poslije čitat ću knjige o svjesnoj pozornosti i o meditaciji te uvidjeti da ključ sreće - ili onoga još željenijeg osjećaja, smirenosti – nije u neprestanom mišljenju sretnih misli. Ne. To nije moguće. Ni jedan um, bez obzira na svu inteligenciju, ne bi mogao cijeli život provesti uživajući u sretnim mislima. Najvažnije je prihvaćati vlastite misli, sve redom, čak i loše. Prihvaćajte misli, ali nemojte postati te misli.

Primjerice, shvatite da mišljenje tužne misli, pa čak i niza tužnih misli, nije isto što i bivanje tužnom osobom. Možete proći kroz oluju i osjetiti vjetar, ali znate da vi niste taj vjetar.

Ali, kad bih se našao u najtežim trenucima, dodirnuo bih nešto čvrsto, nešto tvrdo i jako u svojoj srži. Nešto neuništivo, imuno na promjenjivost misli. Jastvo koje nije samo ja nego i mi. Jastvo koje me povezuje s vama, ljudsko biće s ljudskim bićem. Čvrstu, nepobjedivu silu opstanka. Života. Stotinu i pedeset tisuća prijašnjih naraštaja, i onih koji još nisu rođeni. Naše ljudsko postojanje. Kao što tlo ispod New Yorka i, recimo, Lagosa postaje jednako ako prodrete dovoljno duboko ispod površine Zemlje, tako i svaki ljudski stanovnik ovoga nevjerojatnog čuda od planeta dijeli istu srž.

Ja sam vi i vi ste ja. Sami smo, ali nismo sami. Zarobljeni smo vremenom, ali i beskonačni. Stvoreni od mesa, ali i od zvijezda.

 

Knjigu možete kupiti, ili o njoj i autoru više pročitati na stranicama Mozaik knjige.


Želite li da ova knjiga postane vaš, pratite nas na Facebooku, jer ćemo na toj društvenoj mreži podijeliti dva primjerka Knjiga Zašto ostati živ Matta Haiga!

 

Facebook komentari