U proteklom tjednu sam četiri dana provela kod sestrične Tamare u Amsterdamu. Ona ovdje živi već godinama sa suprugom koji je Nizozemac i osmogodišnjom kćerkicom Vidom. Stoga ovotjednu kolumnu pišem sjedeći za laptopom, uz sok od naranče, u jednom tipičnom nizozemskom coffee&snack baru u kojem se, čim uđeš, osjećaš kao kod kuće: drveni pod, drveni stolovi, udobno sjedenje, neobavezni (uvijek malo pohabani) ukrasi, stari sat na zidu, svježe poljsko cvijeće u vazi...
Nepretencioznost
Uvijek volim na takvim putovanjima uroniti u svakodnevicu drugačije kulture, osjetiti kako oni žive i kako si kreiraju svijet. Pogotovo je zgodno što, boraveći kod sestrične, upoznajem taj život i 'iznutra' - školu u koju ide Vida, njene školske prijateljice i njihove roditelje, dječje slobodne aktivnosti. Primjerice, bile smo s Vidom na jahanju i na trčanju maratona.
Dok kroz sve ove dane uživam u upijanju zaista ugodne, tople i razigrane atmosfere Amsterdama, pokušavam dokučiti koje su to najveće razlike između Hrvatske i Nizozemske.
Ono što mi prvo upada u oči je njihova nepretencioznost, baš u svemu. Žene su odjevene lijepo, ali potpuno ležerno, prozračno, s pokojim detaljem. Kosa raspuštena ili skupljena u neobaveznu punđu. S obzirom na to da se svi stalno voze na biciklima, naravno da je praktičnost jedan od važnih kriterija pri odabiru odjeće. A čim je ovih dana granulo sunce, svi su odmah odjenuli kratke hlače i ljetne haljine te uživaju u suncu na svakom koraku.
Interijeri kafića, restorana, dućana i stanova odašilju istu poruku: prvenstveno ugodnost za oko i dušu. Sve je skladno, ali neobavezno, nigdje nema ni tračka pretjerivanju, pompoznosti ili pak dizajna koji je sam sebi svrha. Ljudi doslovno svih dobi i zanimanja se svakodnevno voze na biciklima, čak i u odijelima, čak i po kiši, a grad je potpuno prilagođen tom biciklističkom prometu.
Na biciklima se vozi sve - cvijeće , voće, psi... Roditelji djecu stave straga na svoj bicikl, ili pak, ako je djece više, u posebne kutije na kotačima, koje su pričvršćene s prednje strane bicikla (u njih stane i po četvero djece). Jučer mi je posebno simpatičan bio jedan par koji se vozio (svatko na svom biciklu) čitavo vrijeme se držeći za ruke. I još dvije stvari u vezi bicikla: puno ih se (bez problema) vozi u japankama i baš nitko (osim jako male djece) ne nosi kacigu.
Zamaramo se nevažnim
Općenito, mame su ovdje (za naše pojmove) iznenađujuće cool u vezi svoje djece - dopuštaju im da se kupaju u kanalima (kaže Tamara da se nitko još nije razbolio), u gradskim fontanama, ne trče za njima da ih odmah obrišu i presvuku ako su mokri, dopuštaju im da puno toga rade sami...
Također, ovdje ima jako puno parkova i igrališta za djecu i puno organiziranih aktivnosti. Tamara mi priča da je pred nekoliko godina provedeno istraživanje o tome koliko se sretno djeca osjećaju u svim zemljama Europe i utvrdili su da su upravo nizozemska djeca najsretnija. Čini mi se da kod nas u Hrvatskoj postoji neka generalna predodžba o tome da su zapadnjaci hladni i rezervirani, no tome zaista nije tako. Evo - u kratko vrijeme ovdje, bili smo dva puta pozvani na roštilj (jednom od susjeda, jednom od prijatelja) i svi ljudi s kojima sam se srela bili su izuzetno prijazni i gostoljubivi!
Gledajući iz ove perspektive, izgleda mi se da se u Hrvatskoj previše zamaramo nevažnim. Kao da stalno mislimo da moramo biti 'jako ozbiljni' kako bi bili vrijedni, da moramo biti savršeni kako bi bili cijenjeni i da moramo sve kontrolirati kako bi bili sigurni. Kao da stalno nekome nešto moramo dokazivati i pokazivati. Pa se tako žene često opterećuju potrebom da savršeno izgledaju, majke previše strepe nad svojom djecom, političari nisu čuli za riječ 'osmjeh', a mnogi direktori upravljaju pomoću mrzovolje.
Naravno, nije uvijek i u svemu tako, ali mislim da bi nam svima bilo ljepše i lakše da si kao nacija dopustimo da budemo - malo manje ozbiljni i češće opušteni.
I zato, ako se i vama dogodi da osjetite kako morate nekome ili nečemu dokazati koliko ste važni, savršeni, ozbiljni, vrijedni... zastanite i umjesto toga odlučite naprosto - uživati u danu koji predstoji!
A ja ću vam evo, donijeti sa sobom malo tog daška ležernosti iz Amsterdama - u koferu i u duši!