Ponekad se staro treba srušiti, da bismo dobili ono što zaista želimo

Sanja Plavljanić-Širola

Sanja Plavljanić-Širola vlasnica je Centra Sretan dan u kojem održava različite radionice usmjerene na sretniji i radosniji život....

Više >

Ponekad se ni uz najbolju volju stvari ne mogu dogovoriti i vizija ne može postati zajednička. I ne treba.

 

Upravo sam se vratila s još jednog prekrasnog susreta međunrodne organizacije ATL (Association of Transformational  Leaders) koji se ovoga puta održavao u Zadru. Tri nezaboravna dana obasjana suncem, zvukom morskih orgulja i beskrajno zanimljivim ljudima.

 

Dogodio se lom

O toj sam vam organizaciji već pisala, pred nepunih godinu dana, jer se tada dogodilo da se postojeća struktura, koja je postojala od 2012. doslovno srušila. Ja sam do tada bila na tri susreta i većina sudionika mi je bila vrlo draga. No unutar organzacije su postojale dvije struje s različitim vizijama svrhe i programa i u jednom se trenutku (prošle jeseni) dogodio lom - dio članstva se (jedan za drugim, poput lavine) ispisao i odlučio osnovati svoju, novu organizaciju.

Ja sam ostala, ali me cijela ta priča pogodila. Nisam razumjela kako je moguće da se nisu mogli dogovoriti, naći zajednički jezik.

I zaista mi nije bilo lako donijeti odluku što da učinim - jer su na obje strane bili ljudi koji su mi bili dragi i koje sam cijenila. Razgovarajući tada Skypeom s voditeljicama obje struje, odlučila sam se za onu koju sam srcem osjećala kao iskreniju i autentičniju i ostala sam u "staroj" organizaciji.

Naš prvi susret proljetos u Slovačkoj bio je poput novog početka, a sada u Zadru se okupila grupa zaista entuzijastičnih i srčanih ljudi i ATL ponovo nezadrživo raste. Od svih (meni uvijek lijepih) susreta na kojima sam do sada bila, ovaj je bio najtopliji, najpovezaniji i najbogatiji. A voditeljica je u završnom govoru sretno objavila da sada prvi puta osjeća da njena vizija za ATL postaje stvarnost.

 

Ponekad tako treba biti

I zato je ono što vam danas želim prenijeti upravo to - da se ponekad ono u čemu jeste treba srušiti, kako bi se moglo izgraditi ono što zaista želite. Bez obzira koliko vam zbog tog "loma" u prvom trenutku može biti teško.

Toliko je čest slučaj da ostajemo u kompromisnim situacijama - nismo njima baš sretni i zadovoljni, ali se tješimo da ne može sve sve biti idealno i da naprosto moramo otrpjeti dijelove koji nam se ne sviđaju.

A istina je sasvim suprotna. Iako je istina da iz teških situacija i iskušenja uvijek puno naučimo i rastemo, isto tako je činjenica da ako stalno radimo nešto u čemu postoji vječni otpor i opozicija i stalno se treba nešto raspravljati i objašnjavati, umjesto konstruktivno kreirati, tada je zaista vrijeme da zastanete i hrabro se upitate: trebam li možda taj cijeli dio koji me "blokira" otpustiti? I krenuti putem na kojem osjećam lakoću i radost?

 

Nije stvar u volji

Jer ponekad se ni uz najbolju volju stvari ne mogu dogovoriti i vizija ne može postati zajednička. I ne treba. Umjesto gubljenja vremena na rasprave o "ispravnoj" zajedničkoj viziji, zaista se bolje odvojiti i razvijati svoju viziju s ljudima koji su s njom u suglasju.

I to vrijedi baš za sve - za prijateljstva, brakove, poslovne odnose. U kojoj god situaciji imate osjećaj da svoju dragocjenu energiju neprestano trošite na neka uvjeravanja i objašnjavanja od kojih se samo sjećate iscrpljeno, potražite drugi put, druge ljude, drugačiju energiju.

 

Idite za onim što čini da vam srce "pjeva" i što vas energetski "puni". Kao što su mene ispunila ova tri dana u Zadru.

Facebook komentari