Nadam se da ste lijepo proslavili Uskrs i uživali u svakom trenutku ovih malih praznika. I ja sam. Suprug i ja smo s prijateljima otišli do našeg lijepog mora i malo se opustili u prirodi. U jednom sam trenutku tako, sjedeći dovoljno blizu mora da bih čula valove kako udaraju o obalu, pijući polako svoj čaj i osjećajući blagotvoran dodir sunca koje me napokon ugodno grijalo nakon duge zime, zaključila kako je zaista divan taj osjećaj da ništa ne moram. Baš ništa!
Dan se pred tobom prostire, a ti možeš sve, ali ne moraš ama baš baš ništa...
Stalno u akciji
No paradoksalno je da me takvi trenuci znaju ostaviti zatečenom, gotovo da se s takvom blagodati ne znam ni nositi. Inače sam stalno u nekoj akciji i brzini pa se u prvi tren ni ne znam prepustiti svom 'ne moram' nego bih opet htjela sve stići (ovoga puta sve slobodne aktivnosti) - i družiti se i biti u prirodi i i voziti se na biciklu i čitati knjigu i pisati... postoji to unutarnje stalno nagnuće da prazno vrijeme ispunim akcijom. Događa li se to i vama?
Ali ovoga puta sam zastala i dopustila svakom dijelu svog tijela da se opusti... i da zaista ništa ne moram pa čak ni ispunajvati si te male nagomilane želje i potrebe.
Zapravo, svi ti stalni 'moram' nam svakodnevno stvaraju puno stresa u životu. Razmišljam bismo li mogli tu riječ potpuno izbaciti iz svojih mislli i sami sebi dozvoliti da zapravo ništa ne moramo. Priznajte, zvuči izazovno! Bilo bi dobro svaki svoj 'moram' za kojega osjećamo da nas tlači, preispitati i pronaći moguće druge alternative.
Recimo, ako ste pozvani na neki događaj na koji vam se ne ide, a mislite da morate ići. Ili kad ste pretrpani obavezama a mislite da morate skuhati ručak. Ili ste navikli rodbinu i prijatelje da vi uvijek organizirate određenu proslavu pa mislite da to jednostavno morate. Za svako 'mora' vrijedilo bi se upitati Mora li se to zaista ili postoji druga alternativa? ili Može li to netko drugi napraviti umjesto mene? I za svako 'moram', upitati se: A što ja zapravo želim?
Postoji li alternativa
Kod velikih životnih pitanja, uvjereni smo da njih jednostavno moramo 'gurati i nositi na leđima', da moramo raditi, moramo platiti račune, moramo otplaćivati kredit... Niti ne zastanemo da se upitamo postoji li alternativa.
U vezi ove teme pada mi na pamet opet jedan dokumentarni film koji smo nedavno kod kuće pogledali - "Minimalizam". Govori o ljudima koji su uvidjeli da je čitav potrošački mentalitet sam sebi svrha i da nam nagomilavanje stvari i svega što posjedujemo nikome ne donosi sreću. Meni se čini da nas moranje u velikoj mjeri pritišće upravo zbog svih tih stvari za koje mislimo da bez njih ne možemo - stanovi, namještaj, automobili, odjeća , kozmetika...
Film prati život nekoliko ljudi koji su svoje osobne stvari sveli na minimum (ponekad na samo dva omanja kofera) i žive na svoj vlastiti način. Neki putuju svijetom i zapošljavaju se samo privremeno, drugi pak žive u vrlo malenim, minimalistički uređenim kućicama, a novac koji zarade troše na doživljaje i putovanja, umjesto na kupnju materijalnih stvari. Meni se čini da su minimaliziranjem svega što posjeduju, minimalizirali i količinu svojih 'moram' i zato svi redom pričaju o svom životu sa širokim osmjehom na licu.
Nedavno sam upoznala jednu Engleskinju, Marion, koja se bavi sličnim poslom kao i ja. Njena primarna struka bila je informatika i bila je zaposlena u jednoj poznatoj britanskoj tvrtci, na odličnom mjestu, s odličnom plaćom. No kad joj je ponuđena još bolja pozicija (s većom plaćom i više odgovornosti), umjesto da je prihvati, dala je otkaz! Na opće čuđenje svojih kolega i prijatelja. I odlučila je da će od tada pola godine raditi, a pola godine putovati. I tako već nekoliko godina živi i uživa u tom ritmu koji si je sama odredila, baš ništa ne morajući!
Pa eto, čisto radi vježbanja svog 'ne moram', razmislite o slijedećem:
- Ne moram raditi posao koji radim, umjesto toga mogla bih odabrati...
- Ne moram živjeti tu gdje živim, umjesto toga mogao bih odabrati...
- Ne moram se družiti sa svim osobama s kojima se inače družim, umjesto toga mogu odabrati...
- Ne moram....(ubacite sve za što ste uvjereni da morate i začudit ćete se kad ustanovite da bi zaista sve moglo biti i drugačije)