Ovog sam vikenda održala dva predavanja na dva različita mjesta (Aroma-studio Laurus i Plesni studio Angels), jedno je bilo o intuiciji, a drugo o čarobnoj strani života. Ujutro prije predavanja (koje je bilo kasnije), odnijela sam letke u Laurus i zatim pomislila kako bih mogla obaviti neku kupovinu, koju nikako da stignem, kad sam već u gradu. No, kad sam krenula prema Trgu bana Jelačića, odjednom se pojavio intuitivni osjećaj u tijelu (poput laganog pritiska), koji je mi je vrlo jasno saopćio: "Ne! Sad nije trenutak da ideš u kupnju."
Zastala sam i osluhnula kamo bi me intuicija radije željela odvesti. "Sjedni na neku sunčanu terasu i popij čaj."- bila je nova jasna poruka.
Drugačiji putevi
Iako nisam imala puno vremena, tako sam učinila i uskoro sam uživala pijući English Breakfast na rujanskom suncu, na Gornjem gradu koji je bio prepun turista. Izvadila sam mobitel iz torbe i provjerila poruke i e-poštu. U sms-u koji je upravo stigao bliska prijateljica je hitno trebala pomoć, a u e-mailu je stajao hitan upit jedne polaznice: da li još ima mjesta na današnjoj radionici? Odgovorila sam na oba upita i odmah mi je bilo jasno zbog čega je bilo važno da sjednem na čaj. Da sam krenula u kupnju, uopće ne bih posezala za mobitelom, niti bih čula poruke. Mom umu je obavljanje kupnje bilo važno, ali intuicija je znala da je u tom trenu nešto drugo važnije.
Sigurna sam da se i vama događalo da vas ponekad, umjesto da radite "ono što biste trebali", nešto vuče da radite nešto što "ne biste sad trebali" i da se poslije uspostavi da je ovo drugo bilo bitnije.
Sjećam se mnogih takvih situacija iz vremena dok sam još imala projektni biro. Primjerice, dok sam jednom prilikom sjedila u svojoj radnoj sobi za kompjuterom i crtala projekt za koji se bližio rok predaje (znala sam da nemam vremena za gubljenje - trebalo je "stisnuti" i raditi), odjednom je stigao e-mail s obavijesti o novom filmu po imenu The Secret (Tajna), koji je upravo lansiran i od tog se dana mogao naručiti kao DVD. Iako sam znala da bih trebala crtati, snažno zanimanje me povuklo da proučim o čemu je riječ i odmah sam ga naručila. Nisam ni slutila da naručujem nešto što je uskoro postalo golemi generator promjena u razmišljanju na čitavoj planeti.
Drugom prilikom sam tako otkrila sjajnog Mikea Dooleya, trećom Esther i Jerrya Hicks... Svaki put kad bih skrenula s posla u "gutanje" alternativnih novosti, imala sam dojam da radim nešto što ne bih trebala - svaki put sam imala posla preko glave i hitne isporuke nekih projekata. No taj osjećaj krivnje uvijek je dolazio iz mog uma, dok je Intuicija imala svoje načine i uvijek me uspijevala ponukati da skrenem pažnju na ono što je doista bilo važno.
Um, osjećaj dužnosti, stara uvjerenja, odgoj... svi oni nam nameću osjećaj da su obaveze ono što je bitno, objašnjavaju nam da moramo biti ozbiljni i raditi ono što je korisno. Ne vole kad usred "ozbiljnog posla" poželimo "zastraniti" u nešto što nas raduje i puno više privlači. I nemaju pojma da je ponekad upravo to "nešto drugo" ono što nam je najpotrebnije, da nam upravo to otvara neke drugačije puteve, kojima je za nas važno da kročimo.
Glas razuma
Zapravo, kad razmislim i o putovanjima na radionice koje su mi promijenile život, i tada sam svaki puta imala toliko posla u birou, a da sam se svaki put pitala: "Jesam li ja normalna? Zašto sam baš sad odlučila putovati, baš sad kad imamo takvu strašnu gužvu? Morat ću noći i noći prije puta provesti u uredu... Ma baš nisam normalna!"
I opet, naravno, te je prodike držao moj um. Intuicija je istovremeno cvrkutala od sreće što idem na radionicu na koju moja duša treba i želi ići. Usprkos svim obavezama ovog svijeta. Naravno da su se sve te obaveze već nekako obavile, a ja sam kroz svaku tu radionicu i putovanje dobila nemjerljivo dragocjeno iskustvo.
I zato je izuzetno važno, kad god nas nešto snažno intrigira i vuče da to napravimo, da dobro razmislimo hoćemo li dopustiti da umjesto tog poriva, prevlada "glas razuma" i osjećaj dužnosti. Jer se može dogoditi da propustimo nešto zaista važno!
I zato zapamtite:
- Intuicija je uvijek mudrija od uma.
- "Sporedna" stvar koja vas raduje, često je za vas važnija od "glavne stvari" koja je obaveza.
- Ako se ono što žarko i iz srca želite čini nerazumnim, svejedno tome dajte šansu!