Život svakog od nas trebao bi biti skladan 'ples sa Svemirom', barem kako ja to vidim. A ne stajanje na mjestu ili čvrsto držanje za poznato, koje nam se često događa.
Jer sve je oko nas puno promjena i životnih ciklusa, s kojima bismo trebali loviti ritam i 'plesati', baš kao što to priroda čini. Ali nama ljudima je to ponekad teško.
A što se s nama događa?
Otkako se proljeće budi u mom vrtu, snažno me se doimaju nevjerojatno brze i vidljive mijene koje se u njemu događaju. Moja draga kruška u samo tri tjedna se prvo pretvorila u bijelu kraljicu punu cvjetnih latica, zatim se zazelenjela tisućama listova i sada već na njoj rastu malene kruškice. U jednom trenutku, grm ruža bio je samo zelen i pun sitnih pupoljaka, a već nakon tjedan dana potpuno se okitio bezbrojnim prekrasnim velikim žutonarančastim ružama, koje velikodušno šire svoj opojan miris. Da, priroda se zaista brzo mijenja i transformira - i to kao od šale!
A mi? Zašto se mi volimo ukopavati na mjestu i držati za 'staro i poznato'? Umjesto da hrabro krećemo u novo, slušajući svoje srce?
Iako je tema fleksibilnosti jedna od važnijih tema na mojim radionicama i iako znam koliko je 'ples sa Svemirom' važan, moram priznati da se i meni povremeno događaju takve situacije teškog otpuštanja starog i poznatog.
Sjećam se da mi je, kad sam mijenjala zanimanje (iz arhitektice u voditeljicu radionica) trebalo pune dvije godine da uspijem otpustiti svoju staru 'priču'! A u ovom trenutku također prolazim jednu promjenu tog tipa, na kojoj ću vam prikazati kakav je redoslijed tipičnih triju faza u takvim situacijama. Vjerujem da ćete se mnogi u tome prepoznati!
Kako izgleda tipičan slijed opiranja promjenama
Faza 1: Svemir nam pošalje znak da je vrijeme za promjenu
Odnosno, dogodi se neka nova situacija ili pak osjećaj unutar nas da nešto želimo promijeniti. Ono što se meni pred neko vrijeme dogodilo je da je stanodavka podigla troškove najma prostora u kojem je već 9 godina smješten moj Centar Sretan dan, a zatim i kolegica koja je unajmljivala jednu od prostorija nije više mogla plaćati svoj dio najma.
Srce je prišapnulo: "vrijeme je za nešto novo", ali glava je imala svoju teoriju.
Faza 2: Pokušavamo pronaći način da se prilagodimo promjenama, a da ipak zadržimo 'staro i poznato'
Dakle, trudimo se spasiti ili poboljšati staro, odnosno napraviti 'novo' u 'starom'. To bih nazvala fazom zavaravanja ili fazom izgurat ću ja to.
U toj sam fazi samoj sebi objašnjavala sve razloge zašto trebam ostati u istom prostoru. Primjerice: "Polaznici su navikli ovamo dolaziti, vole ovaj prostor, ne želim ih razočarati!", "Ovdje mi je sve posloženo i pri ruci, sve je uhodano, šteta je to 'razbucati'", "Ako se preselim u manji prostor, kuda bih sa svim ovim stvarima?" i slično.
U toj fazi isto tako pokrećemo dodatne napore kako bismo zadržali staro stanje. U mom slučaju, to je bilo kreiranje dodatnih prihoda davanjem dviju prostorija u podnajam po satu, organiziranjem radionica i gostovanja raznih predavača, unajmljivanjem stručnjaka za marketing i slično.
Faza 3: Suočavanje s istinom
Prije ili kasnije dođe trenutak kad sami sebi moramo priznati da se sav taj silni uloženi trud u zadržavanje starog zapravo ne isplati, da nas silno iscrpljuje i da ćemo biti puno sretniji ako čitav taj paket naprosto otpustimo i krenemo dalje!
Uz zrnce hrabrosti i zrnce ludosti, konačno se opraštamo sa starim i svoju oslobođenu energiju sada možemo uložiti u ono što nas istinski raduje.
Što prije dođete do faze broj tri, to bolje!
Tako sam i ja upravo odlučila da ću 1. srpnja otpustiti prostor u kojem sam provela 9 godina. Svoje radionice na jesen mogu držati i negdje drugdje. Osjećam se baš oslobođeno i poletno, kao da sam si dala dopuštenje da veliki kamen koji sam nosila na ramenima, ne moram više nositi.
I sigurna sam da će mi Svemir u budućnosti donijeti nenadano lijepu muziku za ples, sad kad sam opet spremna slobodno zaplesati!