Iako je uvriježeno mišljenje da je naša osobnost genetski predodređena i već posve formirana otprilike do punoljetnosti, to baš i nije tako. Nekoliko je velikih studija pokazalo da se osobnost prirodno mijenja s vremenom, a kako postajemo sve stariji, tako postajemo i sve bolje i ugodnije osobe. Ukratko, kad je riječ o osobnosti, starost donosi pozitivne promjene.
Postajemo odgovorniji
Kada ljudi dođu u srednje godine pa prema starijoj životnoj dobi, ili u periodu od kasnih dvadesetih prema kasnim sedamdesetima, postupno se počinju više brinuti o svom poslu, obavezama i bliskim osobama i zapravo postaju odgovorniji. S druge strane, obično postaju i manje skloni upoznavanju novih ljudi, ali i manje razdražljivi i ljuti te emocionalno stabilniji.
Tako je pokazalo četverogodišnje istraživanje koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Stanford, u kojem su ispitivali kako se s godinama mijenja pet temeljnih karakteristika osobnosti koje ne ovise o raspoloženju.
Tih pet karakteristika su:
- savjesnost,
- dobrodušnost,
- neurotičnost,
- otvorenost prema novom,
- ekstrovertiranost.
I znanstvenici su bili iznenađeni rezultatima, prema kojima se osobnost postupno, ali dosljedno mijenja tijekom života da bi ljudi kad ostare zapravo postali bolji.
Pet bitnih faktora
Istraživanje je ujedno pokazalo da osobnost nije samo posljedica biologije, odnosno gena, već je i rezultat iskustava, životnih faza i dobi, društvene sredine u kojoj se nalazimo i spola. Zbog svega toga osobnost i jest podložna promjenama.
Kako godine prolaze, tako nam postaje jasnije da treba više uživati u životu.
SAVJESNOST. Kad je riječ o savjesnosti, a ona uključuje i organizacijske sposobnosti, sposobnost rješavanja problema i disciplinu, ta se karakteristika naglo razvija u dvadesetim godinama, s vremenom i dalje sve više napreduje te postajemo sve učinkovitiji, savjesniji i odgovorniji prema svojim obavezama.
Početni nagli razvoj te karakteristike u dvadesetim godinama objašnjava se prvim susretom s tržištem rada te obiteljskim obavezama, dok je kasnije napredovanje vjerojatno povezano s iskustvom na temelju kojeg počinjemo shvaćati važnost ispunjavanja obaveza.
DOBRODUŠNOST. Što se tiče dobrodušnosti, ona uključuje toplinu, velikodušnost i spremnost pomoći drugima, a ta se karakteristika najviše unapređuje u tridesetim i četrdesetim godinama te se i dalje nastavlja razvijati, naročito kod žena.
NEUROTIČNOST. Neurotičnost, koju čine i tjeskobnost i nestabilnost, s vremenom se smanjuje kod žena, dok se kod muškaraca razina neurotičnosti ne mijenja puno.
OTVORENOST. Otvorenost, odnosno naša želja za stjecanjem novih iskustava i upoznavanjem novih ljudi, pomalo splašnjava s godinama, i to u jednakoj mjeri kod muškaraca i kod žena.
EKSTROVERTIRANOST. S druge, pak strane, ekstrovertiranost i potreba za potvrdom u okolini se smanjuje kod žena, a kod muškaraca se ne mijenja puno.
Ugodnije društvo
Općenito, može se zaključiti da ljudi ipak kad ostare ne postaju čangrizavi, kao što se to obično kaže. Naprotiv, čini se da pod stare dane, iako smo možda manje skloni eksperimentiranju i manje ekstrovertirani, napokon postajemo savjesniji i odgovorniji, prestajemo biti neurotični ili smo to barem u manjoj mjeri te postajemo puno ugodniji za društvo jer smo topliji i spremniji priskočiti u pomoć.