Usamljenost je jedna od "bolesti" novog doba. Unatoč svim komunikacijskim alatima i društvenim događanjima na kojima možemo ostvariti kontakte s drugim ljudima, događa se da se sve više ljudi osjeća samo. A usamljenost je neugodno i bolno iskustvo, ističu psiholozi.
Redovito ga prati osjećaj odbačenosti od osoba do kojih nam je iskreno stalo...
Jeste li se ikada osjećali usamljeno ili prazni u dubini duše? Dakle, ne pričamo o samoći kada smo fizički sami jer usamljeni možemo biti čak i onda kada smo u masi ljudi.
Govorimo o samoći koja se rađa i živi u nama. Koja nema nikakve veze s drugim ljudima. Ta je samoća duboka, podmukla, uvuče se u svaku poru našeg tijela i ništa je osim nas samih ne može pobijediti.
Psiholozi ističu kako ona ima veze sa niskom razinom samopoštovanja te je stoga, dodaju, vrlo važno raditi na tome. No naglašavaju i kako se u tim trenucima često događa da osobe koje pate od ovog oblika samoće odustaju od sebe, povlače se pred drugim ljudima i zaranjaju u svoj svijet, onaj koji je fokusiran na njihovu nesreću, odnosno samoću. Zaslijepljeni tim osjećajem samo tonu dublje i za očekivati je da će razviti neki oblik depresije.
Kako ona izgleda
Tada se događa da depresija jača, tjeskoba je svakodnevica, ljutnja i krivnja se izmjenjuju kao noć i dan, usamljenost ne popušta, a jad i bespomoćnost se "nasele" i počinju i fizički manifestirati. S obzirom na to da se s tom gomilom emocija usamljene osobe bore same, polako se počinju emotivno gasiti. Naime, naša anksioznost, depresija, ljutnja, krivnja, asocijalnost i sram tihi su signali da smo odustali od prava da budemo sretni i, u konačnici, da smo odustali od sebe.
S druge, pak, strane naša tuga, bespomoćnost nad drugim ljudima i događajima govori nam da moramo postati suosjećajniji prema sebi i da bismo trebali potražiti podršku i pomoć.
Usamljeni, ali ne i sami
Naime, struka često ističe kako se ovakva stanja brže i učinkovitije rješavaju uz tuđu pomoć. Dobar prijatelj, član obitelji, stručnjak - bilo tko tko vam ulijeva povjerenje bolji je izbor za pomoć, nego da se protiv usamljenosti borite sami.
Uostalom, pogledate li bolje oko sebe zasigurno postoji netko kome je doista stalo do vas, netko tko vas voli bez obzira na sve... Možda se osjećate usamljeni, ali vjerojatno niste potpuno sami.
Evo kako se voljeti u tim trenucima:
- Baš kao što bi roditelj podigao u naručje svoje uplakano dijete i pitalo ga kako mu može pomoći da više ne plače, tako i mi moramo prigrliti sebe i vidjeti u čemu je problem. Neki će se možda nasmijati, međutim oko nas su dva svijeta - onaj oko nas i onaj u nama. Da bismo živjeli sretno moramo postići balans između tih svjetova i za oba se brinuti.
- Kao što bismo se prema prijatelju s problemom odnosili s brigom, posebnom pažnjom, razumijevanjem i suosjećanjem - tako se trebamo početi odnositi i prema sebi. Najgore što možemo učiniti je okenuti si leđa, ne spominjati problem i potiskivati osjećaje. To još nikad nikome nije pomoglo. Moramo biti odgovorniji prema sebi, svom fizičkom, ali i duševnom stanju. Nitko ne kaže da je život lagan i da ćemo ga ispuniti samo sretnim trenucima, no mi smo ti koji biramo hoćemo li biti sretni.
- Voljeti se znači i oprostiti si. Mnogi među nama su vrlo kritični prema sebi i u stanju kroz cijeli život izvlačiti duhove iz prošlosti, analizirati svoje postupke i riječi i jednostavno ne dopustiti si da je i njima dozvoljeno pogriješiti. Ali jest! Nitko nije savršen! Ljudi se možda takvima predstavljaju, ali svi imaju priče zbog kojih možda žale, kojih se srame, zbog kojih neke postupke više nikad neće ponoviti...
- Voljeti se znači - voljeti se! Koliko god mislili ili željeli misliti kako ljubav nema ništa s tim, činjenica je da usamljenost ukazuje na nedostatk ljubavi prema nama samima. Zbog čega to činimo pitanje je na koje će morati odgovoriti svatko za sebe. Kada postanemo svjesni razloga, treba početi raditi na njemu...
Jesu li svi usamljeni ljudi isti?
Jednu od poznatijih tipologija opisali su J. De Jong Gierveld i J. Raadschelders, koji su u svom istraživanju istaknuli tri tipa usamljenih ljudi:
Beznadno usamljeni - oni koji nemaju romantičnog partnera i bliske prijatelje i koji su vrlo nezadovoljni svojim odnosima.
Periodično usamljeni - oni koji imaju umjeren broj bliskih veza i uključeni su u neke aktivnosti.
Rezignirani - oni koji nemaju romantičnog partnera i koji su ostvarili samo nekoliko odnosa te prihvaćaju svoju situaciju onakvom kakva je i ne izražavaju previše nezadovoljstva.
Vrijeme kada ste sami iskoristite na najbolji mogući način, uživajte u tim trenutcima.
Izlazak iz topline i sigurnosti doma u prirodu može vam biti od koristi na više načina, naravno, ako si to dozvolite. Učinite samoću aktivnom - šetajte, planinarite, meditirajte, pronađite nešto lijepo u svakom danu.
Evo nekoliko primjera kako se nahraniti u tim trenutcima:
- Uživajte u aktivnoj samoći - pođite u prirodu, upišite neku fizičku aktivnost, kupite bicikl...
- Čitajte dobro motivirajuće štivo
- Zapišite svoje misli ako ih ne želite s nikim podijeliti
- Napravite si mirisnu kupku i probajte meditirati
- Pogledajte dokumentarac ili film s pozitivnom porukom
- Otkrijte čari glazbene terapije
- Činite ono što ste oduvijek željeli, ali nikad niste probali
- Razmislite o nabavci kućnog ljubimca, upoznat ćete neke nove ljude i imati uz sebe nekoga tko vas bezuvjetno voli
- Pomažite drugima, dobar način je volontiranje jer ćete pomažući drugima polako graditi bolju sliku o sebi
- Obnovite stara prijateljstva, malo inicijative s vaše strane potaknut će i druge da vas češće zovu i da se ružite
Učiti voljeti sebe je uistinu čarobno, a vi to možete pa krenite već danas!