TIjelo sve pamti Traume i emocije: ozdravljenje slijedi tek kad se oslobodimo njihovih okova

Emocionalne uspomene su pohranjene u našim stanicama. Kad su one negativne, često ostaju nerazjašnjene. To najčešće ima za uzrok razvoj mnogih fizičkih, ali i psihičkih bolesti.

Piše: Iva Krnjak • homeopalm.hr


 

Svaki čovjek koračajući kroz život iz dana u dan prikuplja različita iskustva. To i je život, prikupljanje iskustava i njihovo primjenjivanje i iskorištavanje u budućim situacijama koje su pred nama. To je pravo umijeće. Svi to volimo kad se radi o pozitivnim i sretnim iskustvima, onima koji nam donose mir, zadovoljstvo, ugodu, radost i osmijeh na lice. U njima uživamo i želimo biti stalno u stanju koje nam sretna iskustva donose. Ali što se događa kad doživimo potresno, negativno iskustvo za koje imamo osjećaj da nas je obilježilo i uzrokovalo negativne emocije kojih se nikako ne možemo riješiti?

Većina ljudi žive zatočeni u traumama iz prošlosti, koje sežu čak iz njihova djetinjstva.

 

Prenošenje sjećanja

Emocionalne uspomene su pohranjene u našim stanicama. Kad su one negativne, često ostaju nerazjašnjene. To najčešće ima za uzrok razvoj mnogih fizičkih, ali i psihičkih bolesti.

Naše stanice se obnavljaju i to je činjenica. Obnavljaju se različitim brzinama. Stanicama jetre potrebno je šest tjedana da se obnove, dok stanicama kože treba 3 do 4 tjedna. Naše očne stanice u potpunosti  se obnove svaka dva dana.

Ako dobivamo nove stanice svakih nekoliko dana ili tjedana, kako se može dogoditi da netko ima primjerice tumor štitnjače u siječnju i u studenom? Ta štitnjača se trebala već sama obnoviti, zar ne? Stanice su potpuno nove. Međutim, u našim stanicama ostaju pohranjene stare uspomene. Te stare uspomene mogu prouzročiti raspadajuće bolesne uzorke unutar stanica. A prije no stara stanica odumre, prenosi svoje sjećanje na sljedeću stanicu.

Negativne emocije u kojima se ljudi nađu zakočenima mogu biti: dosada, pesimizam, frustracija, razdražljivost, briga, obeshrabrenje, ljubomora, strah, depresija, nemoć, pesimizam, osjećaj poraženosti, sumnja, krivnja, ljutnja, bijes, osjećaj manje vrijednosti.

 

Kako prekinuti taj začarani krug?

Prvo treba detektirati uspomenu. Neki ljudi znaju koja trauma  ih drži zatočenima, dok neki tog nisu svjesni, odnosno zaboravili su ju ili svjesno potisnuli. Ali i oni osjećaju posljedicu na svom zdravlju, bez obzira na to što se traume ne sjećaju.

Od emocija se ne bježi, bile one pozitivne ili negativne. Emociju se mora osjetiti. Biti prisutan u njoj.

Ne vrijedi nam mijenjati naše misli, učiniti ih pozitivnima, izmicati se, izbjegavati bol. To je poput klasičnog liječničkog propisivanja blokatora za bolove. To što boli nema, ne znači da ona NE POSTOJI, ne znači da njen UZROK NIJE TU. Ali mi uvijek svjesno ili nesvjesno pokušavamo pobjeći od toga, zato što se bojimo da ono što nam se dogodilo, da smo to mi. Neugodni događaji, traume, zlostavljanja, mučenja, to NISMO MI. Učili su nas da jesmo - da se trebamo sramiti onoga što nam se dogodilo, da se trebamo skrivati. Koliko ljudi se srami potražiti pomoć za svoje probleme?

Drugo je razumjeti emociju - razumjeti znači osjetiti što ona zaista jest. Možda ona nema svoj naziv, ali si treba dopustiti osjetiti ju, kakva god ona bila. To se može osjetiti tjelesno i nikako drugačije, umom se to ne može postići. Najčešće osoba tu negativnu traumu može osjetiti u određenom dijelu svog tijela.

Treći korak je izraziti sebe kroz tu negativnu emociju koju osjećamo. Izraziti sebe naspram sebe i naspram ostalih akteri koji su sudjelovali u tom negativnom događaju ili traumi.

Četvrti korak je oprostiti i otpustiti. To znači shvatiti da nas negativni događaji i emocije ne definiraju. Posljedica traume ostaje u nama jer ne posjedujemo vještine sami otpustiti ih i riješiti se i stvoriti nove, čiste stanice oslobođene negativnog programiranja.

 

Sve ovo zvuči odlično. Ali kako to realizirati?

Kako doći do radosti, ljubavi, zahvalnosti, slobode - do sebe?

Uobičajeno je da to ne možete sami jer tome nas ne uče u školama a najčešće i nažalost ni roditelji tome ne uče svoju djecu. Najbolje je potražiti pomoć stručnog terapeuta.

U svojoj homeopatskoj praksi imala sam razne slučajeve seksualnog zlostavljanja, fizičkog i emocionalnog nasilja, čiji teret ljudi nose godinama, poistovjećujući sebe s onim što im se dogodilo. Drugačije ne znaju. A mogu. Tu su bili i slučajevi koji su potpuno potisnuli negativne događaje i emocije, ali tijelo nije zaboravilo pa su razvili neku fizičku bolest podsjećajući ih da nešto unutra čuči. Tih događaja su se kasnije tijekom terapije sjetili. Bilo je slučajeva gdje su ljudi optuživali druge za svoju bol i patnju dok ju nisu otpustili.

 

Homeopatija djeluje na staničnoj razini.

Kod terapije trauma koje koče ljude da budu ono što oni zaista jesu, prolazi se proces homeopatskog konstitucijskog liječenja. To znači da se osobu pitaju pitanja koja omogućuju homeopatu da nađe pravi lijek za nju, na temelju njenih simptoma. Najčešće je potrebno više terapija jer se stanje osobe mijenja. Ona, na putu ozdravljenja, može ići iz jedne neželjene emocije u drugu, te terapeut ovdje služi kao podrška osobi na tom putu. Nakon uzimanja homeopatskog lijeka, vrlo često osoba može doći do uzroka - onoga što ju muči čak i ako je to potisnula. Dolazi do oslobođenja tako da osoba OTPUSTI i OPROSTI sebi i drugima i time se miče uzročna barijera koja ju je ometala da živi život u punini, da živi slobodno.

 

Neki od homeopatskih lijekova za emocionalne traume su:

Natrum muriaticum

Osoba je nakon traumatskog događaja razvila kroničnu tugu i zatvaranje u sebe. Zatvara se u sebe nakon povrijeđenosti i odbačenosti. Ne voli tješenje, plače u samoći i ne dopušta drugima vidjeti  tugu koju drži u sebi. Boji se reakcije okoline ako kaže što ju muči. Dobije nesanicu zbog tuge, misli o prošlim događajima javljaju se prije spavanja. Često ima glavobolje koje se javljaju prijepodne. Ne podnosi sunce, ono im pogoršava tegobe i voli vrlo slanu hranu.

 

Staphisagria

Osoba je puna osjećaja koje ne može izraziti, osjećaji su potisnuti. Osoba u sebi drži potisnutu ljutnju. Izvana je draga i dobra, ali ima napade i ispade bijesa bez razloga. Ima veliku potrebu biti prihvaćena i boji se kritike. Vrlo često osobe koje su proživjele seksualno zlostavljanje, dođu u ovo stanje, što pokazuje i razvoj patologije na spolnim organima. Na fizičkom planu osoba je podložna razvoju teških i tvrdih tumora. Loše im je nakon popodnevnog spavanja.

 

Stramonium

Osoba je vrlo agresivna, želi udariti, potući se, čak i ubiti. Čuva u sebi mračan element. Osobe koje su doživjele fizičko nasilje, mogu i sami postati takvi i ovo je dobar lijek za to stanje. Razviju strah od životinja i vode, a i strah da će biti povrijeđeni. Vrlo često razvije snažno mucanje, što je karakteristično kod zlostavljane djece, uz strah od mraka i buđenje po noći s vrištanjem.

 

Nakon terapije, osoba osjeća slobodu, neograničenost, radost, jasnoću, obilje, oprost, mir, lakoću, vitalnost, ispunjenje, prihvaćanje, strast, poštovanje, snagu, hrabrost, ravnotežu, vedrinu - osjeća ono što ona zaista i jest.

Jer, mi nismo događaji koji su nam se dogodili, a naše prirodno stanje nije bolest nego zdravlje.

Dopustite sebi vratiti se sebi. Bit ćete si zahvalni.

 

Facebook komentari