Abortus je pobačaj ili pometnuće, tj. prekid trudnoće prije navršenoga 28. tjedna, ali se po uzoru na engleski kolokvijalno uvriježila razlika: abortusom se obično nazivaju samo namjerno izazvani pobačaji, bilo terapeutski, bilo radi “kontrole rađanja”, dok je naziv pobačaj rezerviran za spontana pometnuća ploda.
U svijetu se godišnje obavi oko 42 milijuna abortusa - tvrde Shah i Ahman u kanadskom časopisu za porodništvo i ginekologiju - od čega 22 milijuna u sigurnim uvjetima (tj. uz liječničku asistenciju), a 20 milijuna “na divlje”. Smrtnost majki je veoma rijetka pri abortusima uz medicinsku asistenciju, dok su ilegalni abortusi odgovorni godišnje za 70.000 smrti i 5 milijuna invaliditeta, što znači da svaka četvrta žena strada, kako izvješćuju Shah i Ahman.
Četrdesetak posto žena u svijetu živi u zemljama gdje je terapeutski, odnosno izborni abortus dostupan unutar prvih 12 tjedana trudnoće. Znakovit je podatak Culwella i dr. da su abortusi podjednako učestali u zemljama u kojima je legalan i u onima u kojima nije.
Abortus je obično mučna odluka. Stoga je daleko bolje “kontrolu rađanja” zamijeniti kontrolom začeća, pa i mehaničkom ili kemijskom kontracepcijom (iako poneki analitičari smatraju da je i kemijska kontracepcija vrsta pobačaja, ako sprječava ugniježđenje oplođena jajašca u stijenku maternice).
U nekim zemljama gdje su se i religije i stranke protivile legalizaciji abortusa, ona je redovito usvajana ako je stavljana na referendum (slično je bilo i s razvodom braka).
“Abortus” je u hrvatskome tuđica, internacionalni latinizam, pasivni particip deponentnog glagola “aboriri”, složenoga od “ab” (od) i “oriri” (nići, roditi se), u vezi s imenicom “origo (gen. “originis)” (početak, ishodište), vidi latinizam “original” i grecizam “orkestar”, od indoevropske riječi “*ergh-” (pokrenuti, dignuti se), a ta od osnove “*er-/*or-” (podignuti, niknuti).