Imunitet je u pravu povlastica (privilegij) izuzeća od neke odgovornosti odnosno iz nečije nadležnosti. U medicini znači otpornost na zarazu. Rabi se i kolokvijalno (“imun na kritiku” za nju zapravo ne haje, makar bila i opravdana). U feudalizmu imunitet su uživali magnati i znatniji feudalci (u Hrvatskoj plemićima dugo nije smio suditi drugi sud osim kralja, odnosno Sabora). Imunitet su uživali svećenici (raznih vjera u raznim državama), podvrgnuti samo svojim religijskim sudovima. Taj mentalitet je vladao i u nekim revolucionarnim pokretima (“priznajem samo sud svoje Partije”).
Pravni imunitet predstavnika građana u posrednoj demokraciji (npr. zastupnika, vijećnika itd.) nije mišljen kao povlastica, nego kao sredstvo za osiguranje neovisnog djelovanja predstavničkog tijela. Predstavnici imaju obično dvije vrste imuniteta: neodgovornosti (ne mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje), te nepovredivosti (ne smiju biti pozvani na kaznenu odgovornost niti biti lišeni slobode bez odobrenja tijela u kojemu zastupaju građane). Sličan imunitet uživaju diplomatski i konzularni predstavnici, mirovni pregovarači itd.
“Imunitet” je pohrvaćeni njemački termin izveden iz istoznačne latinske riječi “immunitas”, od pridjeva “immunis”, sastavljenoga od niječne čestice “in” (in privativum) i imenice “munus” (obaveza).