Požar je nekontrolirana jaka vatra, koja se širi zahvaćajući sve što je zapaljivo. Najčešći uzroci su: neodgovorno rukovanje plamenom, samozapaljenje lako gorive tvari, pražnjenje statičkog elektriciteta , te munje. Ljudi požare i podmeću, radi krčenja šuma, nanošenja štete protivniku, ili zbog bolesnog uživanja u vatri (piromani).
Za požar su potrebna tri elementa: goriva tvar, visoka temperatura, kisik. U povijesti je zabilježeno više katastrofalnih požara. Potresi su izazvali požar Knososa (oko 2200. pr. Kr., koji je ugasio cunami, pa je nestala kretska kultura) i San Francisca 1906. (ukupno 105.000 živih zatrpanih ili izgorjelih). Ljudskom zloćom odnosno nemarom prouzročeni su veliki požari Rima (64.), Eda (današnjeg Tokya, 1657., između 30.000 i 100.000 izgorjelih), Londona (1666. izgorjelo 13.000 kuća), Moskve (1812., poslije francuske okupacije), Hamburga (1842., izgorjela četvrtina grada), isusovačke crkve u Santiagu de Chile (1863., najmanje 2000 izgorjelih), Atlante (posve izgorjela 1864. pošto je Unija zauzela grad); u drugome svjetskom ratu bombardiranja su izazvala požare Stalingrada (1942., više od 40.000 žrtava), Hamburga (1943., oko 40.000), Dresdena (1945., oko 35.000), Tokya (1945., blizu 100.000), Osake (1945.), Kobea (1945.), Hiroshime (1945.). Požar je i popularna metafora, o čemu svjedoče frazemi: “požar strasti”, “ratni požar” itd. “Požar” je u hrvatskome složenica prijedloga “po” i imenice “žar”, staroslavenskoga i praslavenskog podrijetla (“*žar'”), iz indoevropskog korijena “*g(wh)er-/*g(wh)or-”, usp. “gorjeti”, lat. “formus” (vrelina), grčki “théros” (ljeto).