Sljeme je najgornja greda na krovu, pa i hrbat krova, kadšto i sam krov - a po tome je nazvan i poneki toponim koji na to podsjeća, poput Slimena u Poljicima, Slemena, vrha Medvednice, tj. Zagrebačke gore, ili Zelemena kod Požege. Marulićeva Judita “skrovišće imiše gori pod slimena”. Šljeme je na jugu Dalmacije (u Crnoj Gori) nit između dva kočića, desetak centimetara nad tlom, za lov na ptice.
Crnogorci imaju frazem: “Kad padne šljeme na tjeme” (kad briga za dom padne na glavu, npr. sinu poslije očeve smrti). “Bacati slime pod noge” dalmatinskim ikavcima znači: zatrti kuću, tj. obitelj. Sleme nad Zagrebom (ijekavizirano u: Sljeme) jedan je od najpopularnijih orijentira, toliko nazočan u imaginariju, da se njegovo ime ponekad primjenjuje na svu Medvednicu. Na njemu je odašiljač nacionalne dalekovidnice, katedrale hrvatskog duha, što su srpski agresori shvatili toliko ozbiljno da su ga bombardirali odmah u početku rata, a onda su tvrdili da će Hrvatska obuhvaćati “ono što se vidi sa Sljemena”. Upravo s tog vrha je Milan Bandić najavio svoju kandidaturu za vrhovnika, došavši onamo pješke (kao i zagrebački umirovljenici kada im je do dokazivanja vitalnosti na preostali način).
Sljeme je staroslavenska riječ baltoslavenskog podrijetla i indoevropskog korijena (u grčkome: sélma), očuvana u poljskome, češkome, slovenskome, srpskome, crnogorskome itd. Vrančić ga uvršćuje među “dalmatinske riječi koje su Ugri uzurpirali”: “dalm. slime, ung. szelemen”.