Alergija simptomi
Alergija simptomi
Alergija je prekomjerna reakcija organizma na specifičnu, inače neškodljivu tvar ili više njih, poznatih pod zajedničkim imenom alergeni, čak i onda kada su prisutni u maloj koncentraciji.
Alergija je uzrokovana reakcijom vlastitog imunološkog (obrambenog) sustava, koji inače štiti tijelo od raznih oboljenja tako što stvara antitijela koja se bore protiv bakterija, virusa i klica.
Međutim, u slučaju kad osoba ima alergiju, imunološki sustav reagira pretjerano te pokušava zaštititi organizam od inače ne štetnih tvari koje se nalaze u prirodi. Kod osoba koje nisu alergične, obrambeni sustav je zapamtio alergene kao bezazlene tvari pa ništa i ne poduzima pri susretu s njima.
Kod alergičnih osoba obrambeni sustav reagira burno kao da je posrijedi infekcija te tako nastaju simptomi alergije.
Što uzrokuje alergiju?
Alergijsku reakciju uzrokuju tvari iz našeg okoliša poznate pod nazivom alergeni. Alergeni najčešče sadrže protein, kao i hrana koju jedemo. Protein je organska tvar koja se sastoji od vodika, kisika i dušika, a važan je dio svih živućih organizama.
Postoje i neki neproteinski alergeni koji su sastavni dio penicilina ili nekih drugih lijekova. Da bi neproteinski alergeni uzrokovali alergijsku reakciju, jednom kad se nađu u tijelu, moraju biti vezani na protein. Osoba čiji imunološki sustav vjeruje da je alergen štetan za organizam proizvodi antitijela (IgE) koja napadaju alergen.
Taj proces pokreće daljnje biokemijske reakcije koje uzrokuju otpuštanje upalnih medijatora iz upalnih stanica mastocita što dovodi do alergijskog odgovora organizma koji se očituje iritacijom, upalom te konačno pojavom simptoma alergije.
Nadalje se pokreću razne biokemijske reakcije u kojima glavnu aktivnost imaju mastociti i eozinofili. Otpuštaju se i aktiviraju mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrijeni te nastaju simptomi alergijske bolesti.
Alergeni mogu biti različiti, međutim najčešće se javljaju:
* Kućna prašina i grinje* Životinjska dlaka i perje* Pelud drveća, trava i korova* Spore plijesni* Određena hrana, uključujući i mlijeko* Lijekovi* Izmet žohara i otrovi insekata
Koje vrste alergija postoje?
U alergijske bolesti najčešće se ubrajaju alergijske bolesti dišnog sustava:
* alergijski rinitis ( povremeni i trajni)* alergijski konjunktivitis* alergijska astma
Alergijske bolesti kože:
* urtikarija* atopijski i kontaktni dermatitis
Ostale alergijske bolesti:
* alergija na hranu* alergija na otrov insekta* alergija na cjepiva i lijekove
Neke alergijske reakcije mogu uzrokovati anafilaktički šok i biti kobne za preosjetljive osobe.
Koji su najčešći simptomi alergije?
Kao najčešći simptomi alergijske reakcije u gornjim dišnim putevima (alergijski rinitis) javljaju se:
* začepljenost nosa, curenje nosa, kihanje, svrbež nosa* svrbež i suzenje očiju.
Najčešći simptomi upalne reakcije u donjim dišnim putevima (astma) su:
* nadražajni suhi kašalj* zviždanje pri disanju* otežano disanje zbog spazma bronha, koji može dovesti i do gušenja
Upalna reakcija na koži (dermatitis) najčešće uzrokuje kožnu urtikariju. Alergija na hranu uzrokuje svrbež, crvenilo kože ili osip, začepljenost nosa, grčeve u želucu, povraćanje, proljev pa čak i probleme s disanjem.
Alergija ili prehlada?
Ponekad je zaista teško razlikovati simptome sezonske alergije od obične prehlade ili viroze. Sezonska alergija (sezonski rinitis) se najčešće javlja u doba godine kada počinje polenacija raznog bilja. U Hrvatskoj polenacija traje gotovo cijelu godinu.
Primjerice lijeska cvjeta već u siječnju, a ambrozija prestaje tek u studenom. Iako je flora Hrvatske raznolika i neujednačena, zbog polena koji se lako prenosi vjetrom nemoguće je regionalno ograničiti prisustvo alergena koji izazivaju alergijske reakcije. Alergija uzrokuje kihanje, začepljenost i curenje nosa, svrbež očiju i ušiju, bolno grlo.
Na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja, međutim oni nestaju spontano nakon kraćeg vremena za razliku od simptoma alergije koji traju znatno duže i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:
* ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije kod djece* ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) radi se o alergiji* ako simptomi traju duže od 2 tjedna, možda se radi o alergiji* kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade nema svrbeža* kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelena* kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje dovodi do olakšanja
Simptome cjelogodišnjeg rinitisa je nešto teže prepoznati. Ne javljaju se sezonski, nego povremeno tijekom godine neovisno o sezoni cvjetanja, a ponekad su doista cjelogodišnji uz promjene u intenzitetu simptoma. Simptomi se pojavljuju ovisno o tome kada i s kojim alergenom osoba dolazi u doticaj u datom trenutku (grinje, kućna prašina, dlaka mačke ili psa, perje, plijesni...).
U nekih bolesnika alergijski rinitis može biti cjelogodišnji sa sezonskim pogoršanjima. Te su osobe osjetljive na cjelogodišnje i sezonske alergene. Važnost alergijskog rinitisa ogleda se u tome što je on udružen s mnogim drugim bolestima kao što su kronični rinosinuitis, nosna polipoza, sekretorni otitis, astma i neke druge bolesti.
Postoji li mogućnost prevencije alergijske reakcije?
Prva mjera u liječenju alergija je izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva. Za uspješnije izbjegavanje sezonskih alergena (peludi) preporuča se:
* izbjegavati boravak i provođenje fizičkih aktivnosti u području bujne vegetacije u vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku (u jutarnjim satima)* izbjegavati sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine vani na zraku* prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko, najbolje u toku popodneva ili putem klima uređaja
U osoba osjetljivih na cjelogodišnje alergene preporuča se:
* smanjiti koncentraciju kućne prašine (grinja) u prostoru u kojem boravimo uklanjanjem tapeciranog namještaja, ukrasnih jastuka, tepiha i zavjesa...* prostor u kojem boravimo mora se svakodnevno održavati (usisati, obrisati prašinu …)* jastuci i popluni za spavanje ne smiju biti punjeni perjem, a općenito ne bi smjeli biti stariji od 5 godina* izbjegavati dodir s kućnim ljubimcima s dlakom i perjem. Eventualno ih držati izvan kuće i redovitim kupanjem održavati njihovu higijenu kako bi s njih uklonili alergene
Kako se dijagnosticiraju alergijske bolesti?
Kada djecu testirati zbog alergija? Prije se smatralo da u djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Danas se zna da se u dojenčadi alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka alergija može dokazati i kožnim testom. U dojenačkoj dobi opravdano je testiranje na alergene hrane.
Preporučuje se testiranje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, soja, jaja, brašno) uz određivanje specifičnih IgE protutijela. Laboratorijska dijagnostika korisna je u djece s težim oblikom atopijskog dermatitisa, kojoj se, zbog proširenih promjena na koži, ne mogu učiniti kožni testovi.
Testiranje na inhalacijske alergene može se svesti na grinje iz kućne prašine, skupne alergene peludi te epitel i dlaku mačke. Alergološka obrada nužna je u djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem (sviranjem u plućima), te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.
Možete li sami prepoznati na što ste alergični?
Testiranje na pojedine alergene i cijepljenje određenim antitijelima nam ne jamči nam sigurnu zaštitu. Pokušajte se testirati i sami. Svaki put kada se pojave znaci preosjetljivosti, treba odmah zapisati što smo jeli, čega smo se dotakli i što smo pomirisali.
Usporedbom bilješki opazit ćete da se neka tvar, jelo, voće ili cvijet uvijek pojavi na spisku kad dobijete alergijsku reakciju. Tu štetnu tvar koja se ponavlja smatrajte uzrokom preosjetljivosti. Štetnu tvar ili više njih eliminirajte iz svog jelovnika ili se čuvajte dodira s njima.
Što su provokacijski testovi?
Provokacijski testovi provode se s ciljem da se u bolesnika izazove (provocira) blaži alergijski odgovor kao potvrda da boluje od dotične bolesti. U tim se testovima uzročni alergen primjenjuje izravno na sluznici nosa, bronha, očiju ili želuca. Na taj se način izazivaju simptomi alergijske hunjavice, konjunktivitisa i astme.
Pozitivan rezultat najsigurniji je dokaz preosjetljivosti na određeni alergen. S obzirom na narav testa, ti testovi nose određeni rizik neželjenih posljedica koje su katkada i vrlo ozbiljne te se izvode samo kada je prijašnji dijagnostički postupak nedostatan.
Ti se testovi izvode samo u specijaliziranim, najčešće bolničkim, jedinicama. Provokacijski testovi imaju osobitu vrijednost u dokazu preosjetljivosti na lijekove.
Čemu nam služe krvne pretrage (RIST, RAST, eozinofilija)?
Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar često je nužno određivanje protutijela imunoglobulina E (IgE). Zbog svoje praktičnosti, točnosti, pouzdanosti i osjetljivosti ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija. Međutim, valja istaknuti da određivanje IgE nije neophodno ako su anamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa sukladni, a odgovor na terapiju primjeren.
Određivanje ukupnog IgE i specifičnog IgE (usmjeren protiv nekog konkretnog alergena) osobito je vrijedno u slučajevima nesklada između anamneze i kožnog testa ili nezadovoljavajućeg terapijskog odgovora.
Ukupni IgE se izražava količinski, a specifični najčešće u razredima (1-4 ili 1-6), što omogućuje procjenu razine osjetljivosti i praćenje učinka liječenja.
Povećan broj eozinofilnih leukocita obično karakterizira kroničnu alergijsku upalnu reakciju. Stoga se u dijagnozi alergijskih bolesti često određuje njihov broj u obrisu nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskašljaju (astma) ili u perifernoj krvi.
Što su kožni testovi?
Obzirom na jednostavnu primjenu, brze rezultate i prihvatljivu razinu invazivnosti, kožni se testovi vrlo često rabe u dijagnostici alergijskih bolesti. Pozitivni kožni testovi, sukladni s tipičnim anamnestičkim podacima i kliničkom slikom, često su dostatni za postavljanje precizne dijagnoze i odabir liječenja.
Suvremene dijagnostičke smjernice točno određuju odabir pribora, način testiranja i očitavanja testa. Kožno testiranje može se izvesti na različite načine: test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test kontaktnim načinom (patch). Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutarnja strana podlaktice, uz iznimku kontaktnih testova koji se izvode na koži leđa.
Dijagnoza alegijskih bolesti često se provodi na temelju prepoznavanja simptoma. Ključni parametri važni za dijagnosticiranje bolesti su osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled nosa, citološki obrisak nosa te alergološki testovi (kožni test i ukupni IgE u serumu). U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu igra subjektivni iskaz bolesnika (osobna i obiteljska anamneza).
Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se radna dijagnoza koju je potrebno potvrditi (ili isključiti) različitim dijagnostičkim postupcima. Obzirom da bolesnik često nije svjestan veze vanjskih čimbenika i simptoma bolesti, iskusan liječnik može ciljanim pitanjima znatno povećati dijagnostičku vrijednost bolesnikova iskaza. Tim se postupkom pokušava utvrditi koji alergen okoliša uzrokuje alergijsku reakciju.
Pomoću anamneze se određuje skupina alergena na koju će se ispitivati reakcija. U kontaktu s nanešenim alergenom javlja se reakcija koja potvrđuje preosjetljivost organizma. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se nadopunjuje određivanjem IgE protutijela u krvi. Ti testovi moraju biti sukladni.
Ako su rezultati proturječni, dijagnostički postupak može se nastaviti izvođenjem testova izravnim izlaganjem organizma stranoj tvari za koju se pretpostavlja da je uzrok alergije, tzv. provokacijskim testovima. Ostale dijagnostičke metode (određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije) služe za razvrstavanje u kliničke oblike bolesti. Dijagnostički postupci koriste se i kod praćenja učinaka liječenja ili pogoršanja bolesti.
Kako se liječe alergijske bolesti?
Današnja znanost ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se nije javio svome liječniku. Tek kada se alergija potvrdi, može se i liječiti ili ublažiti. Alergije su sve učestalije, a broj ljudi koji se javljaju liječniku s tim problemom je sve veći.
Ključni parametri za uspješno liječenje i smanjene simptoma alergijskih bolesti su:
* edukacija bolesnika* izbjegavanje alergena* adekvatna terapija lijekovima* imunoterapija
Koji nam lijekovi mogu pomoći da ublažimo simptome alergijskog rinitisa?
U liječenju alergijskog rinitisa upotrebljavaju se različite skupine lijekova:
* antihistaminici* kortikosteroidi* dekongestivi* kromoni* antikolinergici* antileukotrijeni* imunoterapija
U Hrvatskoj nisu dostupni svi navedeni lijekovi, ali postojeći izbor nudi vrlo uspješne terapijske mogućnosti. Najčešće se koriste lijekovi iz sljedećih skupina:
Intranazalni kortikosteroidi u nosnim sprejevima: flutikazon, mometazon, budezonid i beklometazon. To su najučinkovitiji protuupalni lijekovi koji će najuspješnije ukloniti ili umanjiti simptome, a istovremeno uz pravilnu primjenu imaju minimalnu mogućnost izazivanja štetnih poslijedica za bolesnika.
Lokalni kortikosteroidi se propisuju u slučajevima kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome, dakle imaju svoje mjesto u svim oblicima bolesti, osim u povremenom blagom rinitisu. Propisuju se samostalno ili u kombinaciji s ostalim skupinama lijekova, u situaciji kada se radi o teškim oblicima bolesti. Samo iznimno, u vrlo teškim oblicima bolesti, kortikosteroidi se kroz kraće razdoblje daju sistemski u obliku tableta.
Kod sezonskog alergijskog rinitisa preporuča se započeti terapiju lokalnim kortikosteroidom minimalno 2-3 tjedna prije početka cvjetanja, kako bi se ublažila ili u potpunosti spriječila pojava simptoma.Antihistaminici su najpropisivaniji lijekovi za simptome alergijskog rinitisa.
Obično se propisuju u tabletama (loratadin, feksofenadin, cetirizin, difenhidramin), a rjeđe lokalno, u obliku spreja za nos ili kapljica za oči (levokabastin, azelastin). Suvremeni antihistaminici su pouzdani i sigurni lijekovi koji uspješno ublažavaju većinu alergijskih simptoma u blagim oblicima bolesti, osobito ako ih se počne uzimati prije nastupa tegoba.
Dekongestivi su lijekovi koji djeluju na krvne žile nosne sluznice pa smanjuju neprohodnost i vodenasto curenje iz nosa. Bolesnici s alergijskom rinitisom vrlo ih često prekomjerno i nepotrebno uzimaju, što može dovesti do vrlo ozbiljnih i štetnih posljedica na sluznicu nosa. Preporuča se vrlo kratkotrajna primjena dekongestiva (ne duže od 10 dana), kako bi se nos učinio prohodnim za primjenu lokalnih kortikosteroida koji će učinkovito smanjiti sve navedene simptome.
Što je to imunoterapija i je li djelotvorna?
Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijskih bolesti primjenom alergenskih cjepiva. To znači da se primjenom malih i rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik osjetljiv potakne razvoj podnošenja i tolerancije tog alergena.
U osoba u kojih je imunoterapija uspješno provedena, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego ranije. Cjepiva se mogu dati u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik.
Imunoterapija je preporučljiva u mlađih bolesnika s cjelogodišnjim ili teškim sezonskim alergijskim rinitisom, osobito kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće, a lijekovi nisu bili u potpunosti učinkoviti, ilikad postoji negativni stav bolesnika prema farmakoterapiji.
Danas se vode mnoge polemike o uspješnosti imunoterapije, a smatra se da je djelotvorna kod pažljivo odabranih bolesnika koji imaju alergijsku reakciju na najviše 1-2 alergena (npr. imunoterapija je vrlo korisna u bolesnika s alergijom na otrov insekata).
Posljedice neliječenja alergijskog rinitisa/komplikacije
S obzirom da su gornji (uho, nos, grlo) i donji (pluća) dišni putevi povezani u jedinstven sustav, vrlo često su povezane i bolesti tog sustava (alergijski rinitis, sinuitis, upala uha, nosna polipoza i astma).Rinitis i sinuitis su vrlo često početna faza razvoja bolesti gornjih i donjih dišnih putova.
Postoji dokazana veza između alergijskog rinitisa, astme, sinuitisa te nosne polipoze. Alergijski je rinitis jedan od glavnih čimbenika nastanka kroničnog rinosinuitisa. Neliječeni alergijski rinitis uzrokuje oteklinu sluznice zbog koje može doći do suženja sinusnih ušća, koje pogoduje nastanku sinuitisa. Stoga primjerena kontrola i liječenje alergijskog rinitisa mogu biti važna prevencijska mjera u sprječavanju sinuitisa.
Dokazano je da se astma poboljšava nakon primjerenog liječenja istovremeno prisutnog alergijskog rinitisa i sinuitisa. Također, postoje brojna istraživanja koja dokazuju poboljšanje astme nakon kirurškog liječenja rinosinusne polipoze.
Očita je povezanost i nosne polipoze s raznim kroničnim bolestima dišnog sustava, kao što su astma, sinuitis i rinitis. Statistički podaci pokazuju da oko 15% bolesnika s polipozom ima astmu, a 30% do 70% bolesnika s astmom ima kronični rinosinuitis s nosnom polipozom.
S obzirom na navedenu povezanost bolesti gornjih i donjih dišnih puteva vrlo je važno shvatiti da je pravovremena i adekvatna primjena propisane terapije nužna, koliko za ozdravljenje ili smanjenje simptoma primarne bolesti toliko i za smanjenje mogućnosti pojave pridružene bolesti.