Širom svijeta na dudu se gleda kao na pomagalo koje mališane umiruje. Mnogi roditelji imaju prilično čvrsta uvjerenja o tome trebaju li djeca uopće koristiti dudu. Glavna zamjerka za uporabu dude je 'konfuzija bradavice' kod dojene djece. Zabrinutost se odnosi na to da se takva djeca mogu ranije odviknuti od sisanja iako dokazi za to nisu uvjerljivi.
Općenito se preporučuje da se duda dojenoj novorođenčadi ne daje do mjesec dana starosti, a nakon toga bi 'mehanika' dojenja između majke i djeteta trebala biti uspostavljena, baš kao i majčina proizvodnja mlijeka.
Duda je bila povezana i s nešto povećanom incidencijom infekcija uha, kao i s gljivicama u ustima vjerojatno zbog kontaminacije dude tim mikroorganizmima.
Naposljetku, snažno sisanje dude navodno tijekom vremena mijenja strukturu nepca i zuba, što rezultira krivim zagrizom, premda je oblik čeljusti u velikoj mjeri određen prehranom. Kako god bilo, proizvođači tvrde da su noviji modeli oblikovani upravo kako bi se smanjio utjecaj na oblik nepca.
Duda smanjuje učestalost SIDS-a
Najzanimljivija korist od dude je smanjenje učestalosti Sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS) za oko pedeset posto. Točan mehanizam koji bi objasnio ovo otkriće nepoznat je, ali rezultat objavljen u nekoliko istraživanja iz različitih zemalja to potvrđuje. Prigovor za dudu je da je duda utjeha, uz to još i plastična.
Ponekad je teško odviknuti stariju djecu od dude i, dok se čini normalnim da beba sisa dudu varalicu, većina se ljudi zgraža kad vidi starije dijete koje još uvijek duda.
U svakom slučaju, ako je kupujete, obratite pozornost da bude načinjena od čiste, prirodne gume. Novije plastične dude ne sadrže bisfenol-A, ali u plastici se nalazi i obilje drugih kemikalija koje remete endokrine funkcije.
Hodalice usporavaju motorički razvoj
Vrlo je primamljivo staviti bebu u hodalicu, no roditelji bi trebali znati da uporaba hodalice obično usporava motorički razvoj te da još više može odgoditi mentalni razvoj. Kako raste, zdrava beba razvija snažan nagon da se kreće po podu. Isprva, ovo je za nju prava borba pri čemu pokušava upotrijebiti ruke i noge, istežući se, prevrćući, odgurujući se ili puzeći.
Hodalice nisu dobre za razvoj djeteta, a usto su i opasne.
To što postiže svoj cilj da dohvati nešto izvan dosega pričinja joj zadovoljstvo. Kasnije će sav svoj trud fokusirati na uspravljanje. Mala djeca koja koriste hodalicu preskaču dio ovog razvojnog puta.
Bebe koje koriste hodalice kasnije uče stajati i hodati nego što bi to bilo inače te i dalje pokazuju znakove usporenog motoričkog razvoja mjesecima nakon što nauče hodati.
Kašnjenje savladavanja hodanja iznosi oko dva do tri tjedna. Što je još gore, uz hodalice bebe često preskoče fazu puzanja, a neki stručnjaci za razvoj djece tvrde da će djeca koja preskoče puzanje vjerojatno kasnije imati poteškoća s čitanjem.
Česte ozljede glave, slomljene kosti, zubi...
Ovo nam može pomoći objasniti kašnjenje u mentalnom razvoju i slabije rezultate na testovima mentalnog razvoja, koje se može uočiti i deset mjeseci nakon prve uporabe hodalice.
Osim toga, hodalice su opasne. Godine 1994. američko Povjerenstvo za sigurnost potrošačkih proizvoda (Consumer Products Safety Commission) izvijestilo je da su hodalice odgovorne za više ozljeda nego bilo koji drugi dječji proizvod. Vrste ozljeda uključuju ozljede glave, slomljene kosti, zube, opekotine, zaglavljivanje prstiju…
Hodalice omogućuju mobilnost koja nadilazi prirodne dječje sposobnosti i koja je brža od vremena potrebnog za reakciju roditelja. Današnje su hodalice sigurnije, ali su još uvijek opasne, i ni od kakve koristi za dijete.
Didaktičke prostirke mogu pružiti roditeljima mnoge prednosti koje traže od hodalica, i to bez ovako teških problema.
Pažljivo birajte odjeću za bebu
Nabavljajte odjeću za bebu koja sadrži što manje kemikalija, a perite je blagim deterdžentima. Nikada ne koristite omekšivač ili deterdžente s dodanim umjetnim mirisima. Prije svega, izbjegavajte odjeću za spavanje tretiranu usporivačima gorenja. Jedan od njih, polibromirani difenil-eter (PBDE), može negativno utjecati na razvoj mozga kao i razvoj reproduktivnog sustava. Postoje i djelomični dokazi da može izazvati rak.
PBDE se nalazi u madracima, tapeciranom namještaju, tepisima, sjedalicama za bebe i dekama, ali najveći je problem dječja odjeća za spavanje s PBDE-om jer ih tijekom spavanja neprekidno izlaže ovim kemikalijama.
Sva odjeća za spavanje za bebe od dvanaest mjeseci naviše koja nije 100% pamuk ima usporivače gorenja. Stoga za spavanje koristite obične pamučne majice i komotnije pamučne hlačice. Nastojte birati i plahte, nadmadrace te deke za novorođenčad bez kemikalija.
Igračke trebaju biti jednostavne i sigurne
Kao i kod opreme za bebe, pri kupnji igračaka moto je jednostavnost i sigurnost. Plišane životinjice trebaju biti od materijala bez kemikalija, ništa ne smije imati oštre rubove, oslikane igračke trebale bi biti neotrovne, a ni jedna igračka ne bi smjela biti manja od pet centimetara.
Djetetu gotovo sve može poslužiti kao igračka – drvene žlice, zdjele od nehrđajućeg čelika, set mjernih žlica i drvene kvačice za rublje mogu poslužiti kao igračke.
Ključna je stvar djeci dati samo predmete koji su sigurni za stavljanje u usta, jer to je ono što će dijete i učiniti. Stari su časopisi velika zanimacija za bebe - upravo obožavaju poderati listove! Kako dijete raste, jako će ga privlačiti igračke pomoću kojih će moći oponašati odrasle osobe. Mala metlica i lopatica mogu pažnju djeteta zadržati na dulje vrijeme. Krpicom može 'brisati prašinu' s namještaja. Bojice i veliki blok papira bit će vašem djetetu prikladno sredstvo za umjetnički izričaj.
Dojavljivači i zračenje
Iako danas roditelji imaju velik izbor razne opreme, od kolica do autosjedalica, postoje neke stvari koje bi bilo dobro izbjeći.
Dječje monitore bi trebalo izbjegavati zbog zračenja.
Dojavljivače (baby monitore) za bebe bolje je ne koristiti jer neprekidno emitiraju mikrovalno zračenje. Baza se drži blizu krevetića, a roditelj ima prijemnik uz sebe.
U idealnom slučaju baza dojavljivača trebala bi se aktivirati glasom, što znači da zvuk prenosi samo kad se oglasi dijete. To će smanjiti izloženost mikrovalovima i dijete i roditelja. Nažalost, većina dojavljivača emitira mikrovalno zračenje dok god je uključena. Kupite dojavljivače koji manje zrače, podrijetlom iz Europe (Babyfon) ili još bolje, pokušajte se organizirati tako da možete čuti dijete iz krevetića.
TV za jednogodišnjake
Mnogi se roditelji zaklinju da neće dopustiti svojoj djeci da gledaju televiziju – što je plemenito, ali budite oprezni. Kako dijete raste, mogli biste ga zateći kako želi većinu svog vremena provoditi kod susjeda, gdje TV radi cijelo vrijeme. Većina roditelja barem pokušava ograničiti gledanje televizije, što je sigurno dobra zamisao. Neki stručnjaci preporučuju da djeca mlađa od dvije godine TV ne bi uopće trebala gledati. Prikladni crtići poput klasičnih Disneyjevih filmova, filmovi o prirodi, kamionima, vlakovima, zrakoplovima, dostupni su kroz DVD usluge kao što je Netflix i preko streaming usluge poput, primjerice, Amazon Instant. Kad se koristi razborito, TV može biti posebna poslastica, no nikada ne bi trebao djetetu zauzeti mjesto čitanja ili igre, bile one u zatvorenom ili na otvorenom. No, nema zla u ograničenoj izloženosti kvalitetnijim dječjim emisijama.