Neki od nas su noćne ptice, drugi su jutarnji tipovi, a znanstvenici sada tvrde da za to postoji istinska biološka podloga protiv koje se teško boriti. Za studiju, čiji su rezultati prvotno objavljeni u publikaciji Nature Communications, znanstvenici pod vodstvom dr. Davida Hindsa, vodećeg stručnjaka iz američke kompanije 23andMe koja se bavi genomikom i biotehnologijom, ispitali su genome gotovo 90.000 osoba, a zatim su te nalaze usporedili s rezultatima jednostavne online ankete u kojoj su ispitanici odgovarali na pitanja o tome podnose li teže dnevne ili večernje aktivnosti.
Zanimljivi podaci
Znanstvenici su otkrili 15 regija u ljudskom genomu koje su povezane s ranoranilaštvom, ali i činjenice da su ljudi koji su sami sebe opisali kao jutarnje ptičice manje vjerojatno patili od nesanice, manje su vjerojatno bili depresivni i vjerojatnije su imali niži indeks tjelesne mase nego osobe koje su se opisale kao noćne ptice. Studija je također pokazala da je osim spomenutih 15 regija, još sedam njih povezano s genima za koje je poznato da imaju ulogu u našem cirkadijskom ritmu (prirodni ciklusi koji kontroliraju apetit, energiju, raspoloženje, spavanje, libido...). Ranije je već dokumentirano da geni mogu utjecati na sklonost voćnih mušica prema dnevnoj ili noćnoj aktivnosti, no ova studija omogućuje da se to saznanje primjeni i promatra i na velikoj skupini ljudi.
Dodatna istraživanja
Studija ima ograničenja - primjerice, ispitanici mogu različito shvaćati pojam 'jutro' iz online upitnika, a nisu uzeti u obzir niti lokacija pojedinca niti godišnje doba kada su odgovarali, no znanstvenici se nadaju da će daljnja proučavanja dati težinu njihovom otkriću.
- Uglavnom mislimo o našim sklonostima kao o spontanom dijelu naše osobnosti, no i one imaju svoje temelje u biologiji - zaključio je dr. Hinds.