Ne iznenađuje što radoholizam izaziva stres, no nova studija sugerira da može biti povezan i s psihičkim poremećajima. Studija objavljena u pubklikaciji PLOS One otkrila je da će radoholičari vjerojatnije biti tjeskobni i depresivni, da će češće imati opsesivno-kompulzivni poremećaj i ADHD nego ljudi koji nisu radoholičari. Prema autorima, među kojima je i Cecilie Schou Andreassen sa Sveučilišta Bergen u Norveškoj, radoholizam se definira kao “prevelika zabrinutost oko posla pokretana nekontroliranom radnom motivacijom, uz ulaganje previše napora i vremena u posao u usporedbi s drugim važnim životnim područjima”.
Istraživanje
Andreassen i kolege uočili su da prethodne studije sugeriraju vezu između radoholizma i psihičkih poremećaja te su odlučili bolje proučiti tu povezanost. Tim je analizirao podatke 16.426 zaposlenih prosječno starih 37 godina koristeći skalu ovisnosti o poslu Sveučilišta Bergen kako bi otkrili radoholizam među ispitanicima koji su trebali navesti koliko se često sljedeće tvrdnje odnose na njih tijekom posljednje godine:
- razmišljate o tome kako biste oslobodili više vremena za posao,
- provodite na poslu značajno više vremena nego što ste prvotno planirali,
- radite kako biste smanjili osjećaj krivice, tjeskobnost, bespomoćnost, depresivnost,
- drugi vam govore da manje radite, ali vi ih ne slušate,
- pod stresom ste ako ne možete raditi,
- posao vam dolazi prije hobija, odmaranja i vježbanja,
- radite i preko granice koja utječe na vaše zdravlje.
Sudionici su ocjenjivali svaku tvrdnju s ljestvice ocjenama od 1 (nikada) do 5 (uvijek). Bili su procijenjeni kao radoholičari ako su odgovorili “često” ili “uvijek” na četiri ili više tvrdnji. Takvih je bilo 7,8 posto.
Nadalje, procjenjivani su i simptomi psihičkih poremećaja sudionika prema prihvaćenim skalama procjene za ADHD kod odraslih, za opsesivno-kompulzivni poremećaj te za depresiju i tjeskobnost. Radoholičari su pokazali značajno veću vjerojatnost pojave simptoma psihičkih poremećaja. Čak 32,7 posto radoholičara imalo je kriterije za ADHD, u usporedbi sa 12,7 posto neradoholičara. Opsesivni-kompulzivni poremećaj nađen je kod 25,6 posto radoholičara i kod samo 8,7 posto onih koji to nisu. Kriterije za tjeskobnost imalo je 33,8 posto radoholičara i 8,9 posto “običnih” radnika, a za depresiju je odnos bio 11,9 posto prema 2,6 posto.
Na meti mladi intelektualci i poduzetnici
Kako su izvijestili znanstvenici, mlada osoba koja nije u vezi, visoko je obrazovana i ima viši društveno-ekononomski status vjerojatnije će biti radoholičar. Nadalje, radoholizam je imao veću pojavnost među manedžerima, zaposlenima u privatnom sektoru te samozaposlenima. Potrebna su daljnja istraživanja, kažu znanstvenici, kako bi se ispitalo je li radoholizam negativan za sve ljude ili pak snažno utječe na važne funkcije kod osoba s već postojećim psihičkim problemima ili društvenim disfunkcijama.