Neuralgija trigeminusa spada među najjače i najneugodnije kronične boli koje čovjek može osjetiti. Bol u predjelu lica javi se iznenada, izrazito je jaka, sijevajuća, oštra i iscrpljujuća. Traje kratko, nekoliko sekundi, ali toliko je snažna da se sekunde čine kao vječnost. Ponekad traje i dulje, nekoliko minuta. Obično se intenzivnije javlja u razmacima tijekom istog dana, a onda potpuno nestaje i bolova nema mjesecima.
Spontano je može izazvati tek blaga stimulacija živca poput pranja zuba ili nanošenja šminke, a primijećeno je da se češće javlja u hladnom dijelu godine. Kad god se pojavi, osobu potpuno onesposobljava u obavljanju bilo kakvih aktivnosti. Uglavnom boli samo jedna strana lica, a češće se s ovim problemom susreću žene starije od 50 godina, mnogo se rjeđe javlja kod mlađih osoba. Za sada se zna da to stanje zahvaća trigeminalni živac, koji prenosi osjete od lica do mozga.
Jako zujanje u uhu
Mia Popović, 27-godišnja diplomirana ekonomistica iz Zagreba, imala je 18 godina kada su joj se prvi put javili simptomi ove bolesti.
- Osjetila sam odjednom snažno žiganje, kao lagane strujne udare u lijevom obrazu. Bol je bila intenzivna, odmah sam otišla liječniku, no problem je što se u 95 posto slučajeva na ovu bolest ne posumnja odmah. Kao i većini ljudi sa sličnim problemom i meni je rečeno da se bolovi javljaju zbog zuba. Izvađeni su mi svi umnjaci, ali time se ništa nije riješilo. Samo dva mjeseca kasnije javio se drugi napadaj, ovaj put još intenzivniji. Uz nesnosne bolove imala sam snažno zujanje u uhu, mislila sam da će mi krv početi šikljati kroz uši, tresla sam se, slina mi je nekontrolirano išla iz usta. Simptomi su bili kao pravi epileptički napadaj, a od bolova sam doslovno lupala glavom o zid ne bih li je umanjila - priča Mia.
Pola godine trebalo je proći da joj se postavi dijagnoza i tada je dobila terapiju lijekovima. Stanje se smirilo pola godine, nije bilo bolova. Ali to nije ništa neuobičajeno, jer riječ je o bolesti koja se javlja periodički. Ponekad može proći i nekoliko mjeseci, pa čak i godina, bez simptoma, a onda se neizdrživa bol vrati. Za liječenje ovog stanja na početku se uglavnom propisuju antiepileptici, dakle lijekovi za epilepsiju, jer pravog lijeka za neuralgiju trigeminusa nema, a ovi su se pokazali učinkovitima.
Terapije lijekovima
Međutim, imaju jake nuspojave i ostavljaju posljedice na jetri, mogu se javiti mučnine, glavobolje, umor, nervoza.
Mia je nekoliko godina primala terapije lijekovima, ali da bi se stanje držalo pod kontrolom, bile su potrebne sve veće i veće doze. U takvim se stanjima, kad bol toliko razara da čovjek ne može funkcionirati, traže svakojaka rješenja pa je Mia Popović tražila pomoć i u alternativi, išla iscjeliteljima, uzimala ulje kanabisa.
- Neko je vrijeme bilo dobro, a onda se stanje opet pogoršalo. Čak sam završila i na operaciji sinusa jer mi je jedan liječnik rekao da to nije neuralgija trigeminusa već teški oblik sinusitisa. U svim tegobama imala sam izuzetnu sreću što sam naišla na doc. dr. sc. Darka Chudyja, spec. neurokirurga u KB-u Dubrava. Bilo je to prije četiri godine i otada sam stalno pod njegovim stručnim nadzorom. Znao je da sam se okrenula alternativi i rekao da mu se javim u trenutku kada zbog bolova više neću moći funkcionirati pa će me podvrgnuti operativnom zahvatu - kaže Mia Popović.
Bez obzira na posljedice zahvata, Mia kaže da je od početka važnije bilo riješiti se bolova koje je trpila, pa ako treba i na uštrb osjeta.
Oporavak ide dobro
Nikome nije ugodno prihvatiti da je nužno bilo kakvo kopanje po mozgu, no nakon desetogodišnje borbe i teških bolova u listopadu 2017. godine Mia Popović više nije imala izbora, podvrgnuta je rizotomiji radiofrekventnom strujom.
- Morala sam prihvatiti da je to jedino rješenje. Zahvat je prošao dobro iako mjesec dana nakon toga uopće nisam osjećala polovicu jezika, zuba, obraza, bio je to čudan osjećaj i teško se bilo priviknuti na novo stanje. Iznad svega ipak moram istaknuti izuzetnu stručnost, srdačnost, brigu i razumijevanje dr. Chudyja i njegova stručnog osoblja, koji su mi bili velika podrška prije i nakon operacije. Danas mi se vratilo oko 30 posto osjeta, a pretpostavlja se da će se vratiti 50 posto. Možda nekome tko nije imao takvih problema to zvuči malo, ali uvijek bih se odlučila za djelomičan osjet umjesto bolova koje sam trpjela - kaže.
DOC. DR. SC. DARKO CHUDY, SPEC. NEUROKIRURG, KB DUBRAVA, ZAGREB
Odlučili smo se za RF rizotomiju
Smatra se da trigemina neuralgija nastaje kada dolazi do izravne pulsacije arterije na dio živca koji se odvaja od mozgovnog debla. Taj dio živca nazivamo REZ dijelom (Root entry zone) i najosjetljiviji je na položaj gdje je arterija u izravnom kontaktu sa živcem. Prvi izbor je operacija mikrovaskularne dekompresije. Ovim se zahvatom odmiče krvna žila od živca i postavlja inertni materijal (teflonski umetak) kojim se priječe izravne pulsacije arterije na živac. Danas se ne može objasniti zašto netko ima takav izravan dodir arterije i živca, a nikada ne razvije neuralgiju. Mikrovaskularna dekompresija u našoj se ustanovi obavlja nekoliko desetaka puta godišnje te smo po iskustvu vodeći u Hrvatskoj. Drugi izbor je rizotomija radiofrekventnom strujom. Vrh elektrode zagrijava se na 70 stupnjeva te se elektroda uvodi kroz ovalni otvor (foramen ovale) na bazi lubanje kroz koji izlazi treći krak trodijelnog živca (n. trigeminusa). Kroz taj otvor elektrodom se ulazi u polumjesečasti ganglij (Gasserov ganglij). Ovakvim zagrijavanjem oštećuju se živci koji prenose osjet boli, ali se ne oštećuju oni koji prenose fini dodir i vibracije. Postoje li dodatni komorbiditeti ili nešto što znatno povećava rizik mikrovaskularne dekompresije, odlučujemo se za radiofrekventnu rizotomiju. Neuralgije se najčešće javljaju od 40. do 50. godine, no operirali smo i mnogo mlađe pacijente kao i one s navršenih 85 godina. Kod Mije Popović odlučili smo se za RF rizotomiju zbog povećanog rizika mikrovaskularne dekompresije.