Vrebaju na svakom uglu Prenose meningoencefalitis i Lajmsku bolest, a rijetki se cijepe protiv njih...

IZVOR: HZJZ

Nisu, naravno, isključene ni tularemija, Mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca.

 

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu), virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr. bolesti, dok je u hrvatskom priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Od bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, Mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca - krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.

 

Gdje se najčešće skrivaju

Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu.

Osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici i turisti i pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.

Rizik izloženosti zaraznim bolestima koje prenose krpelji može se umanjiti mjerama koje Vam donosimo u nastavku.

 

Zaštitite se od krpelja

Preporučene osobne mjere zaštite su:

  1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).
  2. Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelji teže uočavaju) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
  3. Hodajte obilježenim stazama.
  4. Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
  5. Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača - provjerite uputstva o proizvodu!).
  6. Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ugriz.
  7. Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
  8. Kod djece se krpelj često nađe na glavi - zato što su djeca rastom niža (naravno) i više se igraju u travi nego odrasli, pa lakše mogu "pokupiti" krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
  9. Otuširajte se po povratku iz prirode.

 

Postupanje kod uboda krpelja

Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Također, lakše ga je i odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.

Izvor: CDC


 

Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl.) niti paliti plamenom, kako ste možda negdje čuli. Također, ne povlačite ga naglo, ne stišćite ga, niti ga nemojte gnječiti, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.

Liječniku se ne trebate javljati, osim ako se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna (najčešće već kroz 7 dana) pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithema migrans) i/ili povišena temperatura i zimica. Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (borrelia burgdorferi) koja se uspješno liječi antibiotikom.

 

Cijepljenje protiv KME

  • Cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa.
  • Cijepljenje se provodi trima dozama cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa kojima se postiže zaštita tijekom tri do četiri godine. Nakon tri godine se treba docijepiti jednom dozom, ako se želi zadržati odgovarajuća razina zaštite.
  • Cijepljenje protiv KME se preporučuje osobama koje pripadaju rizičnim skupinama i češće su izložene ubodu krpelja i to samo u krajevima gdje u poznatim endemskim područjima ima krpeljnog meningoencefalitisa. Opravdano je cijepljenje šumara, šumskih radnika, vojnika, lovaca, planinara, ali i izletnika i turista koji samo povremeno borave u endemskim krajevima.
  • O cijepljenju se posavjetujte s epidemiologom u nadležnom zavodu za javno zdravstvo ili Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

 

Facebook komentari