MIT: Osobe mlađe od 65 godina ne mogu oboljeti od demencije
Demencija se može razviti i u mlađih osoba. Pojavnost raste s dobi. Javlja se kod jedne od 20 osoba u dobi od 65 do 84, dok je od 85 i više godina učestalost 1 prema 6.
MIT: Gubitak sposobnosti zapamćivanja jedini je simptom demencije
Postupan gubitak sposobnosti zapamćivanja jedan je od ranih simptoma demencije. Ostali simptomi su promjene u osobnosti i ponašanju, gubitak osjećaja za vrijeme i prostor, gubitak sposobnosti izvršavanja svakodnevnih obaveza i jezični problemi.
MIT: Demencija je dio normalnog starenja
Demencija je bolest i nikako nije dio normalnog starenja. Zaboravljivost je moguća i u mlađih i u starijih, ali to nema veze s demencijom.
MIT: Demencija je češća u bogatim zemljama.
Demencija je globalni problem, a 58 posto osoba s demencijom živi u zemljama s malim i umjerenim dohotkom. Očekuje se porast broja oboljelih u tim zemljama sukladno porastu broja osoba starije dobi.
Postoji puno uzroka demencija, a najčešći
uzrok je Alzheimerova bolest, koja nastupa naglo i iznenadno.
MIT: Alzheimerova bolest je nasljedna
Vrlo su rijetki slučajevi obiteljske pojavnosti Alzheimerove bolesti, u pravilu s ranim početkom te povezano s naslijeđenom mutacijom jednog gena. Ako je jedan roditelj imao demenciju u dubokoj starosti (85 i više godina), rizik za razvoj demencije u djece je neznatno povećan.
MIT: Postoji specifičan test kojim se dijagnosticira demencija u psihogerijatriji
Ne postoji specifičan test kojim se može dijagnosticirati demencija u psihogerijatriji. Dijagnozu utvrđuje liječnik opće/obiteljske medicine, specijalist neurolog i/ ili psihijatar na osnovi utvrđenog zdravstvenog statusa oboljele starije osobe, procjene funkcionalne sposobnosti u odnosu na fizičku pokretljivost i psihičku samostalnost te heteroanamnestičkih podataka od članova obitelji i drugih.
Fizikalni pregled, psihički status, testiranje sposobnosti zapamćivanja, određeni krvni testovi te snimke mozga uz digitalnu gerontotehnologiju za sada su dovoljni za verificiranje dijagnoze demencije.
MIT: Jednom kada se osobi dijagnosticira demencija, više se ništa ne može učiniti.
Ranom dijagnostikom, geroprofilaktičkim mjerama te ranim započinjanjem liječenja antidementivima može se utjecati na tijek bolesti. Terapijskom psihogerijatrijskom rehabilitacijom mogu se smanjiti pridruženi simptomi - depresija, tjeskoba, nesanica i prekomjerni psihomotorni nemir do agitacije.
MIT: Ne postoji mjesto gdje bi se za problematiku demencije mogao dobiti savjet ili stručna pomoć
Stručnu pomoć mogu pružiti obiteljski liječnik, specijalist neurolog, psihijatar/psihogerijatar. Treba se javiti u nadležni centar za socijalnu skrb, gerontološki centar, dnevni boravak za Alzheimerove bolesnike, dom za starije, zdravstveno, psihološko i socijalno savjetovalište za obitelji oboljelih te udrugama za Alzheimerovu bolest.
Jedan od razloga zašto ljudi u Hrvatskoj s problemima demencije nerado odlaze svom liječniku je još uvijek prisutna njezina stigmatizacija. Stigma koja prati demenciju posljedica je nedostatka znanja i razumijevanja. Važno je naučiti kako je osoba oboljela od demencije i dalje vrijedan član zajednice.
Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Centar za zdravstvenu gerontologiju - Referentni centar Ministarstva zdravstva RH za zaštitu zdravlja starijih osoba.