Piše: Iva Novak
Dosta žena u trudnoći dobije trudnički dijabetes tzv. gestacijski dijabetes što im to sretno razdoblje učini, ajmo to tako reći, malo manje sretnijim. Osobno, dijabetes sam dobila i prije trudnoće, imam ga od 2011. godine otkad sam na inzulinskoj terapiji. Zbog toga je za mene trudnoća bila posebno izazovna avantura koju sam morala odraditi strogo poštujući sva liječnička pravila te stavljajući sa strane sve svoje hirovite trudničke želje.
Iako sam poprilično disciplinirani dijabetičar, koji od početka bolesti redovito mjeri i kontrolira šećer, drži ga u granicama normalne (sat i pol nakon jela ne više od 7.8 mmol/L ), nisam ni sanjala kakav će vojnički dril donijeti dijabetička trudnoća.
Liječenje inzulinom i u blaženom stanju
Trudnoća u žene koja otprije boluje od dijabetesa tipa 1 rizičnija je i zahtijeva intenzivniji nadzor od "normalne" trudnoće. Liječenje inzulinom obavezno se nastavlja i tijekom trudnoće, s tim da se ponekad vrsta inzulina mijenja kao i njegova doza, kao što je bilo i u mom slučaju.
Bolnica mi je inače potpuno obilježila to razdoblje.
Od tog šestog tjedna trudnoće pa sve do kraja moja stalna adresa bila je Klinika za ženske bolesti u Petrovoj ulici i odjel za dijabetes gdje sam bila pod budnim okom prof. dr. sc. Marine Ivanišević i njezinog tima koji su me svaka dva do tri tjedna naručivali na kontrolu.
Uz vađenje krvi iz prsta svaka tri sata, redovno se tijekom boravka u bolnici radi i cijeli niz drugih pretraga, koje su nužne kod trudnica dijabetičarki jer postoji čitav niz komplikacija koje se mogu dogoditi mami i bebi.
Ako bi mi sve ove pretrage i nalazi bili dobri, sljedeći dan bila bih puštena iz bolnice, no ako makar i jedan jedini nalaz nije bio dobar, ostajala sam u bolnici i ponavljala sve pretrage od prethodnog dana.
Psiha tu odigra ključnu ulogu. Iako je moj bolnički karton bio u ladici "lakših slučajeva", često mi se činilo da neću izdržati. Trudan si, peru te hormoni, stalno si na nekim pretragama, hodočastiš po bolnici, slušaš razne priče, brojiš tjedne, dane...
Pozitivna strana ovog iskustva
Bolnička trudnoća donijela mi je i neke genijalne stvari. Osim odličnih doktora, tu su i cure sa sličnim ili istim dijagnozama s kojima sam dijelila strahove i dileme. S Majom i Dijanom i danas sam jako dobra te komuniciramo na WhatsAppu u grupi - Sweet Child of Mine.
No, ono što je meni najteže palo jest dijabetička prehrana u trudnoći. Veliki sam gurman i volim jesti. Prije trudnoće znala bih inzulinom "pokriti" poneke slatke grijehe poput čokolade ili sladoleda koji obožavam. No, u trudnoći sam o njima mogla samo sanjati, a dnevna prehrana bi mi se svodila na svega 1500 kalorija!
Za doručak bih pojela krišku sira ili neke salame (bez kruha), za ručak komad mesa i salatu, a za večeru opet krišku sira ili neke salame. I to je bilo to. U krug. Uvijek iste namirnice, uvijek isti režim.
Unatoč velikim izazovima tijekom trudnoće, Iva kaže kako je tek sada svjesna da je zapravo imala jako puno sreće...
Nekad bih bila toliko gladna da bih otišla spavati samo da brže prođe dan. Moja mama, dečko, pa čak i prijatelji pokušali su pomoći. Tako je mama naučila raditi keksiće bez bijelog brašna i aditiva, dok je dečko u Beču kupovao limited edition austrijske bombone od jagode i limuna bez šećera koji se kod nas nisu mogli kupiti...
Daleko od genijalnog razdoblja
Na putu do bolnice zavidno sam gledala druge trudnice koje su uživale u kolačima, keksima, kroasanima, burecima... Moja svakodnevica bila je sasvim drugačija. Dijetalna prehrana, voda, pikanje inzulinskim injekcijama pet puta dnevno i stalno mjerenje šećera. Zbog toga i čestih odlaska u bolnicu nisam vjerojatno ni uspjela doživjeti trudnoću "najgenijalnijim periodom života".
Nekoliko puta mi se ipak znalo dogoditi da nisam dobro procijenila jedinice inzulina i pojedenu hranu, jer nas je jelo dvoje, pa mi je šećer bio jako nizak.
Sjećam se da sam se jednom probudila u kolima Hitne pomoći i nisam imala pojma gdje sam, što se dogodilo, koji su to ljudi oko mene. Rekli su da mi je šećer bio 1.1. mmol/L. Nisam se sjećala ničega zadnjih nekoliko sati. Kasnije su mi mama i tata ispričali da me nisu uspjeli ujutro probuditi, da sam govorila nepovezano, da su mi stavljali šećer u usta, i onda su pozvali Hitnu čiji su mi djelatnici dali glukagon, koji uspostavlja krvni šećer unutar 5-15 minuta.
Prihvatite izazov, nagrada slijedi
Zbog takvih opasnih iskustava preporučujem svim trudnicama koje imaju dijabetes da nikad ne budu same jer nikad ne znaš kada će ti šećer pasti i ili će ti trebati netko pomoći, kao meni tada.
Unatoč velikim izazovima tijekom trudnoće, sada shvaćam da sam zapravo imala jako puno sreće. Prvo, zatrudnjela sam prirodno i lako što je danas velika sreća. Drugo, imam zdravo i predivno dijete što je također ogromna sreća koje često nismo ni svjesni. Treće, liječnička ekipa u Petrovoj bolnici znatno mi je olakšala trudnoću stručnošću i gotovo majčinskim pristupom. Svakoj ženi u sličnoj situaciji preporučam da se javi njima.
Poslušajte savjet ove mame!
"Život za svakoga od nas ima neki izazov. I svakome je njegov najteži. Bitno je ne žaliti sam sebe, prihvatiti izazov i uhvatiti se u koštac sa svim problemima i preprekama koje su pred nama. Na kraju uvijek dođe nagrada za trud. Moja ima osam mjeseci i upravo se penje po TV elementu ignorirajući moje uzvike da ne radi to. I sve je vrijedilo." zaključuje Iva na kraju.
SAVJETI ZA TRUDNICE DIJABETIČARKE
- Planirajte trudnoću i napravite prekoncepcijsku obradu (obrada prije začeća)
- Nikada nemojte biti same, jer ne znate hoće li vam zatrebati pomoć
- Strogo se pridržavajte režima prehrane jer možete nastradati ili vi ili vaša beba
- Zaboravte čokoladu i sladoled
- Pripremite se na brojne odlaske u bolnicu
- Ultrazvučni pregledi su kod dijabetičarki puno češći, jer su 2 do 4 puta češće malformacije nego u općoj populaciji
- Ne sažalijevajte se, nego se ulovite u koštac s preprekama