Vježbe kod osteoporoze
Redovita tjelesna aktivnost povećava gustoću i jakost kostiju. Također, jača mišiće što smanjuje vjerojatnost od padova i prijeloma kostiju.
Glavne preporuke:
- kombinacija aerobnih vježbi i vježbi s opterećenjem.
- vježbe s većim opterećenjem i nižim brojem ponavljanja imaju najbolji učinak na povećanje gustoće kostiju.
- aerobne vježbe trebaju biti jednostavne i nisko rizične poput hodanja, plivanja i vožnje bicikla.
- potrebno je progresivno doći do 4 aerobna treninga i dva do 3 treninga jakosti tjedno.
Vježbe kod pretilosti
U slučaju pretilosti vrlo je važan kvalitetan plan prehrane kako bi se kontrolirao unos kalorija. Vježbanje doprinosi potrošnji kalorija, smanjuje potkožno masno tkivo i snižava rizik od nastanka niza bolesti.
Najbolje je odabrati aktivnosti u kojima osoba uživa kako ne bi došlo do gubitka motivacije.
Glavne preporuke:
- aerobni trening u trajanju od 20 do 60 min. 3 do 4 dana u tjednu.
- trening jakosti za veće mišićne skupine s 10 do 15 ponavljanja u 3 serije barem dva puta tjedno.
- zbog čestih problema sa zglobovima u ovih vježbača potrebno je odabrati tjelesnu aktivnost koja ne predstavlja stres za zglobove i ima nizak rizik od ozljede npr. orbitreck, plivanje i sl.
- realističan cilj je gubitak npr. 0,5 kg tjedno.
Vježbe za dijabetes tip 2
Tjelesna aktivnost pomože u efikasnijoj kontroli glukoze u krvi, povećanju inzulinske osjetljivosti što može smanjiti potrebu za lijekovima, te lakšem održavanju idealne tjelesne težine.
Glavna preporuke:
- aerobno vježbanje u trajanju od 20 do 60 min. 4 puta tjedno i trening s opterećenjem dva puta tjedno.
- vježbanje se mora prilagoditi vremenu uzimanja lijekova.
- za svaki sat vremena vježbanja potrebno je konzumirati dodatnih 15 g ugljikohidrata prije ili poslije aktivnosti.
- ako je potrebno osoba može uzimati duže pauze tijekom aktivnosti.
- važno je izbjegavati tjelesnu aktivnost ako je glukoza u krvi previsoka.
Vježbanje nakon srčanog udara
Vježbanje igra važnu ulogu u prevenciji i rehabilitaciji mnogih oblika kardiovaskularnih bolesti uključujući srčani udar.
Aerobno vježbanje značajno doprinosi efikasnom protoku krvi kroz tijelo što smanjuje opterećenje na srce, a doprinosi i smanjenju visokog krvnog tlaka, smanjenju rizika od nastanka dijabetesa i pomaže održavanju idealne tjelesne težine, a svi ti faktori vezani su uz srčani udar.
Glavne preporuke:
- bitno je krenuti s kratkotrajnim treninzima u trajanju od npr. 15 min. (ovisno o inicijalnom fizičkom stanju).
- svaka dva do 4 treninga povećava se trajanje za dodatnih 5 min, kroz duži period potrebno je doći na 30 do 60 min. 3 do 4 puta tjedno.
- tijekom treninga važno je pratiti frekvenciju srca i držati se unutar preporučenih vrijednosti.
- ako osoba osjeti bol u prsima potrebno je odmah zaustaviti aktivnost.
Siguran i efikasan program vježbanja važan je dio rehabilitacije nakon moždanog udara.
Visok krvni tlak (hipertenzija)
Hipertenziju definiramo kao kronično povišeni krvni tlak (iznad 140/90 mmHg). Hipertenzija povećava rizik od srčanog udara, moždanog udara i bolesti arterija. Vježbanje doprinosi smanjenju krvnog tlaka i poboljšava rad kardiovaskularnog sustava.
Glavne preporuke:
- preporučuju se vježbe niskog intenziteta poput hodanja, vožnje bicikla, pilatesa.
- nakon što se kardiovaskularni kapaciteti poboljšaju osoba može uključiti i trening s opterećenjem.
- važno je izbjegavati zadržavanje daha prilikom vježbanja jer može uzrokovati velike fluktuaciju krvnom tlaku.
- važno je izbio izbjegavati duge inverzijske pozicije (pozicije u kojima je zdjelica iznad razine glave).
Vježbanje nakon moždanog udara
Siguran i efikasan program vježbanja važan je dio rehabilitacije nakon moždanog udara. Osim sto smanjuje vjerojatnost ponovnog moždanog udara, redovita tjelesna aktivnost doprinosi poboljšanju ravnoteže i koordinacije smanjuje potrebu za pomagalima i povećava kvalitetu života.
Glavne preporuke:
- osnovni cilj vježbanja je povećanje mobilnosti i cjelokupne fizičke spreme.
- vježbanje kraćeg trajanja oko 10 min. nekoliko puta tijekom dana, 3 do 5 puta tjedno.
- intenzitet aktivnosti ne bi trebao prelaziti intenzitet iznad kojeg osoba može voditi normalan razgovor.