Vaginizam i dispareunija Bolovi u seksualnom odnosu nisu rijetkost

doc. dr. sc. Goran Arbanas

psihijatar, psihoterapeut, FECSM, predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, Klinika za psihijatriju Vrapče

Više >

Ova bol česta je kod žena, a može biti različitog karaktera i lokacije. Uzroci mogu biti brojni - od tjelesnih, preko psiholoških, do anatomskih. No, rješenje problema postoji, za početak je važno isključiti moguće organske uzroke

Primjer: Marica ima 28 godina. Sada je u stabilnoj vezi i nije joj jasno zbog čega još uvijek, sa dečkom kojega voli, ne može imati seksualne odnose. Bilo joj je jasno da ranije, kad je znala doći u intimne odnose s nekim s kim se nije osjećala tako opušteno i mirno, da bi se sva ukočila i ne bi mogla imati seksualni odnos. Ali, zašto se to događa sada - zašto je toliko napeta, da unatoč pokušajima i unatoč tome što je bila spremna i pretrpjeti određenu bol, njezin dečko ne može ući u nju.

 

Definicija: Dispareunija označava bilo kakvu bol prilikom seksualnog odnosa, a vaginizam više osjećaj nelagode i stezanja te nemogućnost penetracije u rodnicu, zbog ove nelagode. Budući da je teško razlikovati nelagodu i stezanje od bolova i zbog toga što se ova dva stanja često preklapaju, danas je ovakva podjela napuštena. Vulvodinija pak označava nelagodu i bol (koja se najčešće osjeća kao žareća) u vidljivom (vanjskom) dijelu spolovila. Kod vaginizma ne samo da postoji nelagoda prilikom penetracije i nemogućnost penetracije, već i stalno iščekivanje i strah pri razmišljanju o eventualnom seksualnom odnosu, jer je on bolan i neugodan. Vulvodinija se javlja u obliku provocirane i generalizirane vulvodinije. Provocirana je ona koja se navlja tek kad postoji kontakt rodnice s penisom ili drugim predmetom (npr. prstom, tamponom), najčešće je prati i crvenilo. Generalizirana vulvodinija je neprovocirana, tj. javlja se i u mirovanju, bez penetracije. Provocirana je dvaput češća.

 

Educiranje pacijentice

Bolovi u seksualnom odnosu nisu rijetkost, osobito kod žena. Ova bol može biti različitog karaktera (npr. oštra, tupa, probadajuća, poput pritiska), lokalizacije (npr. u vanjskom dijelu spolovila, u rodnici, duboko u zdjelici), u različitom odnosu prema seksualnom odnosu (na početku odnosa, tijekom odnosa, nekoliko minuta ili pak sati nakon odnosa). Također, uzroci boli mogu biti brojni (tjelesne bolesti, psihološki razlozi, anatomska stanja). Zbog svega toga tijekom prošlosti davali su se različiti nazivi različitim bolovima tijekom seksualnog odnosa. Najpoznatija i najprihvaćenija podjela je bila na vaginizam i dispareuniju.

Bez obzira na vrstu bolova i uzrok ovih tegoba, većina žena s ovim sindromom izbjegava seksualni odnos, jer je on neugodan, bolan i prestaje biti izvor zadovoljstva i ugode. Nažalost, zbog toga što je razgovor o seksualnosti kod nas još tabu, žene se srame razgovarati o ovoj temi, katkad i s partnerom, te umjesto da potraže pomoć, počnu na različite načine izbjegavati bliske kontakte s partnerom.

Uzroci bolova prilikom seksualnog odnosa mogu biti različiti. Različite kožne (npr. lichen planus), urološke (npr. cistitis), neurološke (npr. neuralgija pudendalnog živca), ginekološke (npr. atrofični vaginitis), gastrointestinalne (npr. sindrom iritabilnog kolona) i infektološke bolesti (npr. kandidijaza) mogu biti uzrokom ovakvih smetnji. No i psihološki razlozi (osobito kod vaginizma) mogu biti uzrokom ili pak podržavajućim faktorom bolova.


Upravo zbog toga su dijagnostika i dijagnostički postupci složeni i zahtijevaju suradnju liječnika različitih specijalnosti (ginekologa, urologa, psihijatra, endokrinologa). Potrebno je isključiti moguće organske uzroke, jer ako postoji takav uzrok, potrebno ga je liječiti, ne samo zbog bolova (premda je i to važno), već i zbog različitih komplikacija koje ova stanja mogu imati. Uvijek je važno (čak i kad je uzrok potpuno fizički) pomoći ženi da umanji anksioznost, tjeskobu i strah vezan uz seksualne odnose.
Nažalost, dispareunija je često (zbog svojih brojnih i isprepletenih uzroka) rezistentna na terapiju, tj. teško se liječi. Zbog toga je uvijek važno, osim liječenja osnovnog stanja koje do dispareunije dovodi, provesti i niz potpornih mjera za umanjivanje bolova i anksioznosti.

Neke male promjene mogu izazvati značajne promjene u bolnosti ili percepciji boli. Npr. dodatak lubrikanta može ublažiti bol, kao što to može i promjena položaja u seksualnom odnosu ili brzine penetracije. Zbog toga je važno da žena i njezin partner eksperimentiraju kako bi pronašli onaj položaj ili vrstu seksualne aktivnosti koja provocira najmanje boli.

Kod bolova koji se javljaju pola sata ili dulje nakon seksualnog odnosa pomoći mogu kupke ili oblozi od leda da se bol ublaži ili katkad i ne pojavi. U nekim stanjima (npr. cistitis) pomaže da se neposredno nakon odnosa žena pomokri.

 

Higijenske navike

Promjena navika intimne higijene također može dovesti do olakšanja: izbjegavanje svakog pritiska ili trenja u području stidnice (npr. usko rublje koje pritišće na stidnicu), izbjegavanje bazena (kloriranih!) i vrućih kupki, proizvoda za intimnu higijenu s mirisima, parfimiranih sapuna, brijanje intimne zone. Također, prečesto pranje i ispiranje stidnice i rodnice narušava fiziološku floru, što može povećati šansu za inficiranjem ovog područja.
Od psihoterapijskih metoda koriste se one koje su pokazale najbolji učinak na kontrolu i doživljaj boli. To su kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena na bol i mindfulness kognitivna terapija. No, za provođenje obje ove terapije potreban je posebno educirani stručnjak, kojih u Hrvatskoj, nažalost, nemamo mnogo.
Tijekom seksualne terapije posebno se obrađuje pitanje komunikacije među partnerima, osjećaja krivnje ili srama.

 

Pomažu i lijekovi

Važnu ulogu ima i fizioterapija dna zdjelice, te u nekim zemljama postoje i posebno educirani fizioterapeuti koji se bave samo ovim segmentom. Katkad, unatoč svim ovim mjerama, nije moguće ukloniti bolove, te je svaki bolni odnos izvor nelagode. Tada se mogu primijeniti i lijekovi, bilo po potrebi ili svakodnevno. Lijekovi koji se koriste po potrebi, jesu analgetici ili anestetici koji se primjenjuju oko 45 minuta prije odnosa, a za cilj imaju ublažavanje ili uklanjanje boli, kako bi osoba mogla uživati u seksualnom odnosu. Mogu se koristiti analgetici (lijekovi protiv bolova) koji se uzimaju u obliku tableta ili kao krema ili gel (npr. lidokain). Također je moguće koristiti i neke antidepresive ili antikonvulzive, koji su pokazali učinak na smanjivanje genitalne boli.
No, nekoliko riječi i o vaginizmu, specifičnom obliku bolova koji je najčešće psihogene etiologije. Naša Marica iz primjera vjerojatno nema nikakvih tjelesnih problema, no unatoč tome prilikom seksualnog odnosa (a u nekim slučajevima i kod ginekološkog pregleda ili stavljanja tampona ili umetanja prsta) njezini će se mišići oko rodnice stisnuti i onemogućiti penetraciju. Ovakve smetnje, kad se liječe, lako su popravljive. Terapija se sastoji u uspostavljanju sigurnog odnosa u kojem žena zna da njezin partner neće penetrirati. Tada više nema straha, što smanjuje anksioznost. Zatim se nauči ženu da sama, postupno, uvodi dilatatore u rodnicu (ovalne predmete od kojih je najmanji uzak i ne izaziva nikakvu nelagodu, te postupno sve veći), uz neke vježbe mišićne relaksacije. Cilj je na koncu u rodnicu uvesti dilatator koji je promjera koliko i penis. Nakon toga se postupno uvodi penetracija s partnerom. Uz postupan pristup i stručnog terapeuta, ovaj je problem izlječiv.

Facebook komentari