U pauzi moje veze dogodila se prevara. Na sve strane. Svatko je prevario svakoga. Ja sam prevarila njega s čovjekom koji je sa mnom prevario svoju dragu. Moj dragi je mene pak prevario sa ženom za koju kaže da je sponzoruša (kao da momenat trgovine umanjuje težinu!). Za nju eto ne znam je li koga prevarila, ali ako to radi zbog novca onda se može zaključiti da jedino ona zapravo nije prevarila nikoga.
Nevjerojatno! Udaraš glavom o zid suludim analitikama koje ponekad sliče na beskrajne labirinte i posve su podložni trenutnom emocionalnom stanju, i onda u dvije rečenice skužiš da je osoba što prodaje sebe za novac zapravo jedina poštena osoba u cijeloj ovoj priči.
Perfidno prodajemo ideje
Zašto? Zato što se za nikoga od nas, osim nje, ne zna što točno kupuje, a što prodaje. Osoba koja prodaje sebe zapravo prodaje robu, ima tarifu i tahometar (da sam ja na vlasti ozakonila bi ih i oporezovala), dok svi mi ostali perfidno prodajemo ideje.
On prodaje ideju velikog frajera koji vlada sobom, okolinom i svojom ženkom, a ja prodajem ideju ženke kojom treba vladati - ako se usudi. No, tko prodaje što i zašto sada je manje bitno. Bitno je to što sada više nismo samo On i Ja. Sada nas je cijela hrpa u vezi.
Ne doslovno, ne na fizičkoj razini jer s prevarama smo navodno završili i navodno smo sada vjerni jedno drugome. No, na svim drugim razinama, ima nas cijela hrpa. Ovdje smo svi ostali poput utvara i nastala je prilična gužva. Oprostili smo si, zato smo i ostali zajedno, no zaboraviti, izgleda, nije tako lako. Sumnja i dalje baca svoju mračnu sjenu.
Nije mi donio mir
Religija nas uči da oprost donosi mir, a ja bih voljela da je tako jer oprostiti je jednako lako kao i prevariti. Ali meni oprost nije donio mir. Dapače, čini mi se da sam opraštanjem izgubila integritet, inteligenciju, slobodu i mir, pa je sada nemir sve što mi je ostalo.
Više mi je mira donijela prevara. Znači li to da sam nesposobna za oprost ili sam nesposobna uspjeti ne razmišljati? Znači li to da nas opraštanje čini intelektualno inferiornima ili duhovno superiornima? Ili mi je naprosto ego toliko neopisivo velik i važan?
Šteta što se u svom smislu i po životnoj matematici prevare partnera ne mogu međusobno poništiti, kao razlomci kad se krate. Nažalost, u ljubavnoj matematici, prevare partnera ne krate se već se množe i vremenom bivaju sve veće i teže.
Možda sam ja počela kupovati ideju ljubavi - lošu robu od lošeg dobavljača...
Zašto već jednom ne naučim nebitne stvari tretirati kao nebitne?
Za oproštaj sam pak sposobna, to znam. Tako rješavam većinu stvari u životu. I, priznajem, odlazak ću uvijek smatrati najelegantnijim i najinteligentnijim rješenjem za sve probleme u vezi. Vremena nemamo koliko nam treba i puno je kraće nego što mislimo, a naprosto se šteta zadržavati tamo gdje situacija više ne podržava ljepotu i uzbuđenje. No, nisam otišla ovoga puta. I to je jedini puta i zato je sve ovo za mene posve novo. Možda sam se zaljubila. Možda sam ja počela kupovati ideju ljubavi - lošu robu od lošeg dobavljača. Jer, na koncu svega, sve nas vežu nekakvi interesi, a altruizam je najgori od svih. Možda je zato nemoguće oprostiti.
U tim našim skučenim svjetonazorima, možda oprost ni ne postoji, nego je samo ideja poput trajnosti, poštenja ili altruizma. A možda je mene cinizam toliko nagrizao da sve što je dobro u životu nazivam pogrešnim. A možda, možda ipak uskoro odem. Možda se nakon cijelog kruga, no sa izmijenjenom sviješću, vratim na početak da bi na vrijeme rekla doviđenja, da nas poštedim cinizma, sumnje i nemira koji su jedino što ja prodajem ovih dana pod imenom: ljubav.
I? Što s prevarom? Što s najvećom tajnom čovječanstva? Zašto je to toliko bitno? I, je li baš prevara sama bitna ili je prevara samo otponac za ono jedno pitanje što nas nagriza kao kiselina: što ako me više ne voli?
I što ako nas ne voli? Hoćemo li ostati ili otići?