Ivica je mladić u kasnim dvadesetim. Posljednjih godinu dana ima problema u seksualnim odnosima sa svojom djevojkom. Primijetio je da ga djevojka više seksualno ne uzbuđuje, ni fizički ni psihički.
Može ležati uz nju, oboje goli, ona može raditi što god poželi, no on niti se osjeća uzbuđeno niti dobije erekciju. Sam je došao na ideju da je to posljedica njegova prečestog korištenja pornografije. Negdje je pročitao da kod prečestog gledanja pornografije dolazi do prezasićenja takvim sadržajima i da zbog toga uobičajene seksualne aktivnosti čovjeka više ne mogu uzbuditi.
Stoga je pokušao apstinirati od gledanja pornografije, čak i od masturbacije. Nakon apstinencije od dva tjedna stanje je bilo puno bolje te je lakše postigao erekciju i jače se uzbudio. No, ponovno ga je nešto vuklo da ide gledati pornografiju. Ivica u ambulantu dolazi s vrlo jasnim pitanjem: "Je li gledanje pornografije odgovorno za njegov problem s uzbuđenjem?" i "Hoće li se njegovo stanje popraviti ako prestane gledati pornografiju, na što je spreman bude li to dovelo do rješenja njegova problema, no ako to nije uzrok, nastavio bi gledati pornografiju?" Što odgovoriti Ivici?
Refleksna reakcija
Posljednjih desetak godina u medijima, ali i u stručnoj literaturi, pojavilo se stajalište da gledanje pornografije može imati štetne posljedice za muškarčev seksualni život (gotovo se isključivo govori o gledanju pornografije kod muškaraca, a nikako ili vrlo rijetko o gledanju pornografije kod žena).
Je li zaista tako i ako jest, zbog čega? Je li pornografija uvijek loša za čovjekov seksualni život? Jedna je od teorija ona koju je naveo i Ivica, da gledanje pornografije navikava čovjeka na veliko uzbuđenje, na takvu vrstu stimulacije koju je nemoguće postići u seksualnom odnosu, što je onda odgovorno za odsutnost uzbuđenja i seksualne reakcije u "normalnom", "uobičajenom" seksualnom odnosu.
I zaista, poznato je da ponavljanje određenog podražaja u seksualnom smislu dovodi do toga da se ta vrsta podražaja učvršćuje i da postaje potrebna za seksualni odnos. Naime, svaka aktivnost koja povećava seksualno uzbuđenje i koja dovede do orgazma, ako se ponavlja, dovest će do uvjetovanja seksualne reakcije.
Naime, reakcija uvjetovanja znači da ponavljanje nekog podražaja koji ima određenu posljedicu (u ovom slučaju gledanje određenog pornografskog sadržaja za posljedicu ima seksualno uzbuđenje i orgazam) učvršćuje tu vrstu posljedice. Konkretno, ako osoba mnogo puta gleda određeni seksualni podražaj koji je uzbuđuje i redovito pri tome masturbira do orgazma, ova vrsta uvjetovane reakcije će se potkrepljivati, učvršćivati, pojačavati moždane aktivnosti i putove koji će time postati ustaljeni, učvršćeni, neka vrsta "refleksne reakcije".
Dakle, ako muškarac traži pornografske sadržaje koji su visoko specifični (npr. neku posebnu vrstu seksualne aktivnosti) i ako to ponavlja mnogo puta, bez drugih situacija i podražaja, moguće je da razvije snažnu reakciju na ovu vrstu stimulacije i da mu druga vrsta stimulacije postane nedostatna za seksualno uzbuđenje.
Dakle, drugim riječima, čovjek se može dovesti do toga da mu za izazivanje seksualnog uzbuđenja i erekcije treba neki poseban podražaj (upravo onaj koji je velik broj puta koristio, tj. specifični seksualni pornografski sadržaj). Međutim, da bi se razvila ovakva vrsta reakcije, potrebno je da to učini mnogo puta i da ukupan broj situacija u kojima je na taj način došao do orgazma bude daleko veći od drugih situacija u kojima je došao do orgazma. To konkretno znači da ako neki muškarac koristi neki specifičan seksualni sadržaj (pornografski materijal) i na taj se način u masturbaciji dovodi do orgazma, ali istovremeno, otprilike jednak broj puta ima i seksualni odnos s partnericom u kojem ne koristi isti pornografski sadržaj, vjerojatno neće doći do ovog uvjetovanja i ovakve reakcije.
Je li pornografija uvijek loša za čovjekov seksualni život?
Vrijeme i učestalost
Ponekad muškarci pri korištenju pornografskog materijala u masturbaciji koriste i neke specifične vrste masturbacije, tj. masturbiraju na neuobičajen način, npr. korištenjem nekih predmeta ili seksualnih igračaka. Ako je stimulacija na penis koju pri tome primjenjuju specifična, neuobičajena, velikog intenziteta, moguće je također da se uvjetuju na tu vrstu stimulacije za postizanje erekcije i orgazma te je moguće da u odnosu s partnericom ne mogu postići ovu vrstu stimulacije ili ovakav intenzitet stimulacije pa onda zbog toga i ne mogu postići dovoljno čvrstu erekciju koja će dovesti do ejakulacije, a katkad ni do penetracije.
I u ovom slučaju, da bi se razvilo takvo stanje, potrebno je mnogo vremena i velika učestalost ove vrste masturbacije u odnosu na uobičajeni stil masturbacije ili seksualni odnos s partnericom.
Što se može učiniti da se takvo stanje izmijeni? Kao što određeno (seksualno) ponašanje možemo uvjetovati, tako ga možemo i "razuvjetovati", tj. razdvojiti podražaj i reakciju. Konkretno, kao što je Ivica i učinio, trebalo bi prestati koristiti isti sadržaj za postizanje seksualnog uzbuđenja.
Stimulacija
Dakle, kad osoba koja je navikla masturbirati na neki specifičan pornografski sadržaj prestane to činiti te pokuša masturbirati uz neki drugi sadržaj, što više puta to ponovi (tj. masturbira na drugi način), to će se više umanjiti ova veza specifičnog podražaja i erekcije. Ispočetka će to ići teško (jer se osoba navikla koristiti upravo taj sadržaj za postizanje erekcije), no s vremenom dolazi do povezivanja uzbuđenja s novim sadržajem.
Za ovakvo razuvjetovanje potrebno je nekoliko tjedana, a u kroničnijim, težim slučajevima čak i do tri mjeseca. No, ako osoba i dalje povremeno koristi ovaj stari sadržaj, neće se izgubiti veza tog sadržaja i erekcije. To konkretno znači da bi osobi trebalo savjetovati da uopće ne koristi staru vrstu stimulacije (npr. konkretni pornografski sadržaj).
U ovakvom razuvjetovanju može pomoći ako osoba uopće ne koristi staru vrstu stimulacije tijekom masturbacije, već neki drugi sadržaj, a onda kad svrši i kad joj više nije do seksa ni masturbacije, tada da pogleda stari pornografski sadržaj.
No, istodobno osoba treba naći neku vrstu stimulacije koja joj je prihvatljiva i poželjna (to može biti mašta, vlastiti dodir ili dodir partnera/ice i sl.). Znači li to da je svako gledanje pornografije štetno? Odgovor je niječan, tj. samo kad je ovakvo gledanje pornografije takvo da ono čini većinu seksualnih aktivnosti čovjeka i kad je sadržaj visoko specifičan (tj. gotovo uvijek vrlo sličan i bez velikih varijacija), može dovesti do ovog rijetkog stanja.
U većini slučajeva to se neće dogoditi. Također, pornografija je štetna samo onda kad ometa zdrav partnerski odnos, tj. ako je osobi važnije gledanje pornografije od odnosa s partnerom/icom. Jer, gledanje pornografije može imati i pozitivne aspekte. Gledanje pornografije može povećati seksualno uzbuđenje i pomoći lakšem postizanju i/ili održavanju erekcije. Također, ako partneri otvoreno razgovaraju o svojim maštarijama ili pornografskim materijalima koji ih uzbuđuje, to može povećati njihovu bliskost, osjećaj intimnosti, mogućnosti komuniciranja o seksualnosti. Moguće je i da partneri zajedno gledaju neki sadržaj, koji je jednom i drugom poželjan i prihvatljiv. U takvoj situaciji gledanje pornografije bit će dobro za njihov seksualni život.
Pornografija je štetna samo onda kad ometa zdrav partnerski odnos, tj. ako je osobi važnije gledanje pornografije od odnosa s partnerom/icom.
Terapija
No, kad gledanje pornografije udaljuje osobu od partnera/ice ili kad osoba gleda takve sadržaje na gotovo prisilan način (tj. kad ima potrebu i poriv da mora ići gledati ove sadržaje, kad na takve sadržaje troši jako puno vremena, više nego što bi htjela) i kad je pornografija ometa u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. smatramo je problematičnom.
U terapiji se gotovo uvijek koristi i partnerska terapija, kako bi partneri naučili bolje komunicirati o seksualnosti, ali i općenito te kako bi se pronašli seksualni sadržaji i stimulacija koja je prihvatljiva za oboje.
U težim slučajevima može se koristiti i farmakoterapija, koja pomaže u kontroli poriva za ponovnim gledanjem istovjetnih sadržaja, a može pomoći i kod onih ljudi koji u ovakve aktivnosti ulaze u posebnim emocionalnim stanjima (npr. u stanjima depresije, anksioznosti, osjećaja ostavljenosti...).
Većina slučajeva gledanja pornografije, dakle, neće dovesti do negativnih posljedica te su pojedinci kao Ivica rijetkost među ukupnom populacijom korisnika pornografije. Pornografija u različitim oblicima postoji već stoljećima, a s razvojem tehnologije pojavljuju se novi sadržaji.