Intimna ordinacija Nakon 12 godina braka, žena mi je otišla s drugom

prim. dr. sc. Goran Arbanas

Klinika za psihijatriju Vrapče, Zagreb

O autoru >

Nakon svega, Ivica okrivljuje sebe i pokušava doznati kako je moguće da nije mogao prepoznati da njegova žena ima takve sklonosti.

 

Primjer: Ivica je prvi put u ambulanti seksualnog terapeuta. Vrlo mu je neugodno što je morao doći, no jednostavno više nije znao gdje bi drugdje dobio odgovor na svoje pitanje. Bio je u braku 12 godina, sada je rastavljen. Supruga je, nakon što ga je ostavila, ostvarila vezu s drugom ženom i sada žive u zajednici. Ivica se pita je li on na neki način doveo do toga da njegova bivša žena više ne želi biti s muškarcima, nego je postala homoseksualna. Pita se i kako je mogao ne prepoznati da njegova žena ima takve sklonosti. Boji se hoće li mu se to ponovno dogoditi u budućnosti. Zbunjen svim ovim pitanjima na koje nema odgovor te stalno okrivljujući sebe, dolazi u ambulantu.

Iza Ivičina pitanja krije se osnovno pitanje koje postavljaju mnogi ljudi - što određuje našu seksualnu orijentaciju. Je li to nešto urođeno, je li to nešto stečeno, nešto što naučimo u djetinjstvu ili je to nešto što se može mijenjati tijekom života. Ljudi se također pitaju može li nešto izvana djelovati na njihovu seksualnu orijentaciju i možemo li mi utjecati na tuđu seksualnu orijentaciju. Tako često ljudi smatraju da djecu ne treba izlagati homoseksualnim osobama jer će i sama postati homoseksualna. Ima li u tome istine?

Na početku valja reći da muška i ženska homoseksualnost nisu "ravnopravne" i nisu istovjetne.

 

Muška i ženska homoseksualnost

Muška homoseksualnost puno je više istraživana tijekom povijesti nego ženska (pa čak i danas - ako pogledate istraživanja u stručnim i znanstvenim časopisima, naći ćete mnogo više radova o muškoj nego o ženskoj homoseksualnosti). Stavovi i predrasude u društvu nisu jednake prema muškoj i ženskoj homoseksualnosti.

Na mušku se homoseksualnost gleda puno negativnije i više se osuđuje nego ženska.

Nerijetko heteroseksualni muškarci doživljavaju dvije žene u zagrljaju kao nešto što ne samo da nije neugodno i negativno već dapače, kao nešto što može i za njih biti seksualno uzbuđujuće. S druge strane, rijetko će netko heteroseksualan isto reći za muški homoseksualni par.

 

Rađamo se s tim

Iz svega što danas znamo o ljudskoj seksualnosti i seksualnoj orijentaciji možemo reći da je seksualna orijentacija nešto s čim se čovjek rađa i na što društveni uvjeti i odgoj nemaju utjecaja.

Dakle, osoba se rađa kao homoseksualna, heteroseksualna, biseksualna ili aseksualna (ili neke pete seksualne orijentacije). Seksualna se reagibilnost formira oko puberteta (kod dječaka nešto ranije, obično nekoliko godina prije puberteta, kod djevojčica nekoliko godina kasnije, u vrijeme puberteta) pod utjecajem unutarnjih (bioloških) faktora.

Postoje istraživanja koja pokazuju da druženje s osobama određene seksualne orijentacije upravo u to vrijeme formiranja i stvaranja seksualne orijentacije i seksualne reakcije neće utjecati na osobu da razvije heteroseksualnu ili homoseksualnu orijentaciju. Dakle, druženje djece u toj dobi s osobama određene seksualne orijentacije neće dovesti do toga da i ta djeca razviju upravo tu seksualnu orijentaciju. Vršnjaci imaju velik utjecaj na ponašanje djece u razdoblju puberteta i adolescencije. Poznato je da u toj dobi, ako prijatelji imaju emocionalnu vezu, znatno raste vjerojatnost najbližih prijatelja da će ući u emocionalnu vezu.

Isto vrijedi za seksualne aktivnosti. Ako su bliski prijatelji imali seksualne odnose, veća je vjerojatnost da će i ta osoba uskoro ući u seksualne aktivnosti. To se naziva vršnjački pritisak. Postoje određeni pokazatelji da postoji sličan utjecaj na određena rizična seksualna ponašanja (npr. nekorištenje zaštite od spolno prenosivih bolesti ili ulazak u veći broj seksualnih odnosa). Međutim, čak i kad najbliži prijatelj ima homoseksualne aktivnosti, to ne povećava šansu da će i ta osoba promijeniti svoju seksualnu orijentaciju. Drugim riječima, vršnjaci utječu na mlade ljude i njihovo seksualno ponašanje, ali ne utječu na seksualnu orijentaciju.

 

Je li on kriv?

Vratimo se na pitanje našeg Ivice. Je li on čime pridonio da njegova supruga promijeni svoju seksualnu orijentaciju. Odgovor je da nije. Ona je vjerojatno biseksualne orijentacije i to je bila i prije nego što je upoznala Ivicu. Možda je prije nije ostvarila (a možda i jest - to zna ona), možda ju je otkrila nakon što je prekinula s Ivicom pa je krenula eksperimentirati, možda je slučajno otkrila da je žene uzbuđuju. A možda je znala oduvijek, ali si nikad ranije nije dopustila da reagira na tu svoju unutarnju želju. No, ono što sa sigurnošću možemo reći jest da ni na koji način Ivica nije utjecao na njezinu seksualnu orijentaciju.
Na početku je rečeno da je muška i ženska homoseksualnost ponešto različita. Jedna od razlika je i u tome što muškarci najčešće svoju seksualnu orijentaciju, ali i činjenicu što ih seksualno uzbuđuje i na koji način, otkriju u vrijeme puberteta te najčešće oduvijek znaju koje su seksualne orijentacije.

Žene nešto češće kažu da su svoju pravu seksualnu orijentaciju otkrile kasnije, u 30-im godinama. Jedan dio odgovora na pitanje zašto je tako jest i u tome što je naše društvo puno permisivnije prema muškoj seksualnosti i puno permisivnije prema muškarcima da istražuju svoju seksualnost.

Djevojkama se nerijetko daje poruka da s istraživanjem seksualnosti treba pričekati, da nije na njima da budu seksualno aktivne i inicijatorice seksualnih aktivnosti što je upravo suprotno od poruke koja se daje muškarcima.
Drugo Ivičino pitanje jest je li on na neki način prepoznao da mu je žena homoseksualna i hoće li i u budućnosti birati takve partnerice. Suprotno mišljenju većine laika, teško je na temelju izgleda ili ponašanja prepoznati seksualnu orijentaciju drugih osoba. Većina laika misli da vrlo lako može prepoznati homoseksualne osobe. Također, u javnosti postoji rašireno stajalište da homoseksualne osobe lakše prepoznaju druge homoseksualne osobe. Međutim, istraživanja to ne potvrđuju.

 

Što kažu istraživanja

Istraživanja pokazuju da ljudi s vrlo malim uspjehom na temelju nečijeg ponašanja ili izgleda mogu procijeniti seksualnu orijentaciju te osobe te u istraživanjima nema razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih osoba u ovim procjenama. Zašto je tako? Zato što ljudi, kad ocjenjuju nečiju seksualnu orijentaciju, zapravo najčešće ocjenjuju rodni identitet te osobe, pa ženu koja voli muške aktivnosti ili se ponaša "kao muškarac" ili pak muškarca koji se ponaša ženskasto ili ima ženske manire smatraju homoseksualnima. No, najveći broj homoseksualnih osoba zapravo nije takvog ponašanja ni izgleda (to su filmski stereotipi).

Seksualna orijentacija je nešto što osjećamo iznutra i što se prema van ne vidi.

Konačno, treba naglasiti da je seksualna orijentacija vrlo složen fenomen koji se sastoji od više elemenata - tko nas privlači emocionalno, s kim bismo htjeli imati emocionalni odnos, tko u nama izaziva seksualnu reakciju, o kome maštamo kad smo seksualno uzbuđeni, s kim ulazimo u seksualne aktivnosti, kako sami sebe doživljavamo i prezentiramo. A svi ovi elementi ne moraju uvijek biti usmjereni prema osobi istog spola, pa postoje i situacije kad osoba sama nije sigurna koje je seksualne orijentacije.

 

Za kraj, seksualna orijentacija ne govori ništa o tome je li ta osoba dobra ili loša, draga ili odbojna. Seksualna orijentacija je "samo" naša usmjerenost prema osobama određenog spola u seksualnom smislu. Slično kao što različiti ljudi vole različite okuse i preferiraju određenu vrstu hrane, tako i različiti ljudi imaju različitu seksualnu orijentaciju i različita im tijela ili emocionalni odnosi izazivaju ugodne seksualne osjećaje. Različite seksualne orijentacije govore nam kako je ljudska seksualnost bogata i raznolika.

 

Facebook komentari