Moj Tajland S punih 40 godina ja još uvijek nisam naučila odvojiti seks od emocija...

Marina Weinert

Pišem kolumne o sebi, o svom životu, a sad kad trebam predstaviti tu istu sebe u par rečenica ne samo da ne znam kako niti što nap...

Više >

Ljutnja se malo stišala ne ustupivši mjesto ikakvim emocijama, pa je tako u meni nastala jedna golema praznina koju pokušavaju ispuniti kojekakvi tipovi što neumorno i konstantno vrebaju.

 

Moj unutrašnji život totalno je lud, a ja pak nemam što za napisati. Odlučila sam, i sada vam to svečano obećajem, da ono neumorno žvakanje moje prošle veze završava s prošlim člankom.

Udavila sam i vas i sebe, ali ipak se jesam pomakla s mjesta pa valjda onda ima smisla.

 

Riješila sam se prošlosti

Ljutnja se malo stišala ne ustupivši mjesto ikakvim emocijama, pa je tako u meni nastala jedna golema praznina koju pokušavaju ispuniti kojekakvi tipovi što neumorno i konstantno vrebaju. No, priznajem, praznina je, u ovom trenutku i ovom stanju, za mene točka odmora. Nešto kao Tajland!

Dakle, u Tajlandu svoje duše, na nekoj pješčanoj plaži, pojavljuju se valovi prošlosti, možda budućnosti, no niti jedan me ne može dotaknuti. To je zaista raj! Tu u Zagrebu, u tranzitu između stana iz kojeg sam upravo iselila i nekog novog kojeg tek trebam naći pa useliti, usred zime i sivila, ja sam našla unutrašnji Tajland. Ahhhh, raj je tu! U mojoj ludoj glavi!

Riješila sam se prošlosti u svakom pogledu, a budućnost me još ne dodire. Sretna sam. Zadovoljna sam. Fali mi seks, istina, ali čini mi se sada da je seks u mom životu mrvu preskup.

Srce mi nekako uvijek naj... u svim tim seks-eskapadama. S punih 40 godina ja još uvijek nisam naučila odvojiti seks od emocija. Kod mene još uvijek vrijedi krilatica 'kupiš jedan dobi'š dva' - ili sve. Dakle, s tom krilaticom nema šanse da osvojim jackpot; s tom krilaticom moja pješčana plaža na Tajlandu mogla bi u času postati sirova realnost u Bangladešu jer ja se, naime, još uvijek nisam naučila dioničarskom pristupu djelovanja - ja još uvijek živim u apsolutizmu svoje osobnosti: sve ili ništa. U ovom svijetu s ovim pravilima, to ti je NIŠTA. No, i ništa je bolje od sranja.

 

Raj u mojoj duši

Eto, kad sam već obećala samoj sebi, a i vama (samu sebe još i mogu preveslati, ali vas ne smijem) da beskrajno tupljenje po mojoj bivšoj vezi završava s prošlim člankom, a buduća veza, iako se nazire, još nije poprimila oblik, sad moram malo stvari barem hipotetički postaviti.

Stoga, idem hipotetički zamisliti da mogu osnovati dioničarsko društvo Marina Weinert d.d. Tajland. Kako god okreneš i u kojem god svjetlu gledaš na to društvo, ja ću uvijek biti 51 posto vlasnica same sebe, a ostalo su mali dioničari.

I, sada, hipotetički gledano, kad bih ja mogla odvojiti onu seksualnu sebe od ljubavne sebe, što bih napravila? Naravno, kao i svaka površinski oštećena žena, otvorila bih Ex-files.

 

To je kao da za napeti izlazak oblačiš ponovno onu istu kombinaciju na koju su svi, jednom prije, redom imali ovacije, a ti si zaboravila da su ovacije bile stvar energije, a ne odjeće.

 

No, zažmiriš na jedno oko, obučeš staru kombinaciju i pomoliš se, ne za ovacije, već da nitko ne primijeti da si u ovome već bila viđena. Eh, tako je i s nekim bivšim kojeg se još sjećaš tek toliko što je ostao upisan u registar bivših (nadam se da će u taj registar uskoro i ovaj zadnji bivši ući), znaš mu ime i prezime i znaš da je bio odličan u krevetu, ali detalji su isparili, sjećanja su nestala u magli, a emocije i tako ne znaju za drugo vrijeme do li Ovdje i Sada.

No, vođena dvjema moćnim silama u životu seksualno zdrave žene: 1. zaboraviti ovog koji je napravio štetu i 2. riješiti problem nedostatka seksa - izvlačiš (s)ex-files iz prašnjave arhive i misliš da rješavaš problem.

Nazoveš ga, ili kao u mom slučaju oni zovu mene neprekidno, i sad napokon pristaneš pomoću njega pokušati izvaditi sebe iz gliba, a završiš na kraju baš potpuno suprotno: onaj bivši štetočina sad je još bolji i tek sad zaista nepobjediv jer sad je izletio kao bijelo na crnom, a seks koji ti je toliko trebao kao da se uopće nije desio jer emocije.... emocije su izostale, a s njim i onaj izvantjelesni orgazam o kojem si postala ovisna. Sve ukupno, sada si u gorem položaju nego si bila prije.

Ahhhh, Tajland. Raj u mojoj duši, grijana suncem i čuvana suncobranom. A onu valovi prošlosti nek dotiču neka druga tijela. Mene pak, ako hoće dodirnuti, bolje im je da se pretvore u tsunami da ne mogu pobjeći; da me ne mogu samo dodirnuti nego me povuku na dno, bez pitanja uzmu u vrtlog i svom snagom istisnu zrak iz mojih pluća. Pa komu opanci....

Ahhhhhhh, lijep je raj. Predivan. No s onim tko ti oduzima dah pakao je pitanje prestiža, jer 'smrt nam se svima smiješi. Sve što mi možemo učiniti jest da se i mi njoj nasmiješimo' - Marcus Aurelius.

 

Facebook komentari