Primjer: Marica ima 26 godina. Prije dva mjeseca izišla je iz veze s muškarcem koji ju je seksualno zlostavljao. Ona ispočetka nije ni shvaćala o čemu se radilo. Sve je započelo tako što je on bio uporan u svojim nastojanjima da se seksaju, čak i kad njoj nije bilo do seksa. On bi navaljivao, ona bi nakon toga štuke prihvatila premda joj nije bilo do seksa i premda u takvom seksu nije uživala. S vremenom je to bilo sve češće, a zatim su uslijedile i situacije kad je on bio grublji ako bi ona odbila seks. Na kraju je odlučila napustiti ga nakon što ju je ošamario kad ona nije pristala na seksualni odnos i htjela je ustati iz kreveta. Ni sama ne zna kako se našla u toj situaciji. Sada je upoznala drugog muškarca, koji joj se sviđa, ugodan je, imaju zajedničke interese i nekoliko su puta izišli zajedno van. Ona zna da će doći trenutak kad će on htjeti da uđu u seksualne odnose, no ona se jednostavno ne može zamisliti da s bilo kime ima odnos. Čak i kad je dira, kad je primi za ruku, zna joj se dogoditi da joj pred oči dođe lice zlostavljača i tada se sva stisne, postane napeta i ne može uživati u razgovoru, ni u čemu drugom. Pita se hoće li ovo iskustvo zauvijek obilježiti njezin život.
Rodno uvjetovano nasilje
Seksualno zlostavljanje je razmjerno često iskustvo velikog broja žena. Ono se može dogoditi u djetinjstvu ili u odrasloj dobi. Značajno je više žena seksualno zlostavljano, nego muškaraca. Jedno novije britansko istraživanje (Natsal 3) pokazalo je da 9,8% žena i 1,4% muškaraca doživi neželjeno seksualno iskustvo nakon 13. godine života. Ovo, kao i sva druga istraživanja jasno pokazuju da su žene mnogo češće žrtve, nego muškarci, a muškarci su mnogo češće počinitelji. Zbog toga kažemo da je seksualno zlostavljanje jedan od oblika rodno uvjetovanog nasilja (slično obiteljskom nasilju), jer postoje ovako velike rodne razlike.
Suprotno vjerovanju među laicima, počinitelji seksualnog zlostavljanja nisu nepoznate osobe koje vrebaju u grmu ili na različitim portalima, već su to žrtvi poznate osobe. U najvećem broju slučajeva seksualnog zlostavljanja u odrasloj dobi počinitelj je aktualni ili bivši partner žrtve (čak 40% počinitelja kod žena žrtava su partneri). Česti počinitelji su i članovi obitelji ili prijatelji (20%), te druge poznate osobe (20%).
Samo u 15% slučajeva počinitelj je ženi nepoznata osoba. Slični su podaci i za muškarce koji dožive seksualno zlostavljanje, u trećini slučajeva počinitelj je član obitelji ili prijatelj, u 30% neka druga poznata osoba, u 25% bivši ili sadašnji partner, a svega u 15% nepoznata osoba. Čak i u slučaju ovih nepoznatih osoba, žrtva je vrlo rijetko (u manje od 5% slučajeva) upoznala počinitelja preko virtualnih mreža ili interneta.
Seksualno zlostavljanje može imati različite oblike, od toga da počinitelj ljubi žrtvu bez dozvole, preko diranja žrtve, traženja neke vrste seksualnog odnosa (oralnog, vaginalnog, analnog) do silovanja i silovanja predmetima. Nažalost, upravo ove najteže i najbrutalnije oblike silovanja češće počine žrtvi poznate osobe.
Sram, stigmatizacija i ponovno proživljavanje zlostavljanja kada se o njemu priča, razlog je što se žrtvo rijetko odluče prijaviti zlostavljača.
Zašto je tako?
Prijavljivanje seksualnog zlostavljanja policiji i pravosudnim organima rijetko je i većina se drugih kaznenih djela brže i lakše prijavljuje (npr. većina će ljudi koje netko opljačka prijaviti pljačku, no ne i silovanje). Razlozi za ovom niskom stopom prijavljivanja su brojni.
Žrtva se boji sramote i stigmatizacije, jer nažalost, u našem je društvu još uvijek sramotno biti žrtvom ovakvog zločina. Nadalje, neki će ljudi optuživati žrtvu da je sama na neki način izazvala počinitelja (npr. da se obukla izazovno, da je ušla u flert sa počiniteljem, pa se sada čudi zašto je on to napravio i sl.).
Koliko je ovakav način razmišljanja besmislen možemo i sami shvatiti samo ako isto načelo primijenimo na druge oblike nasilja. Zamislite npr. da čovjeka koji dođe prijaviti da mu je netko ukrao novčanik počnemo optuživati da je sam u tome sudjelovao, jer je nosio novčanik izvan kuće, nije ga dobro sakrio i slično. Nadalje, tijekom samog postupka u policiji i na sudu osoba će doživjeti iskustva koja će joj biti vrlo neugodna (npr. morati će govoriti o ovom događaju, u samom postupku će je se tretirati kao svjedoka, nerijetko će u hodniku suda susresti počinitelja i sl.). Danas se provodi sve više aktivnosti da se ova iskustva umanje (npr. neki sudovi koriste videolink, tako da počinitelj i žrtva ne moraju biti u istoj prostoriji).
PTSP nije rijetkost
Iskustvo zlostavljanja može imati brojne neugodne posljedice, kako u psihološkoj sferi, tako i u seksualnoj sferi, kao što ih ima i Marica iz primjera. Što se tiče psiholoških posljedica, nije rijetko da osoba koja je doživjela zlostavljanje razvije simptome posttraumatskog stresnog poremećaja.
On se manifestira na način da se osoba često sjeti samog događaja i ne može o tome prestati razmišljati. Ova sjećanja se mogu javiti spontano, bez ikakvog povoda, ali mogu se javiti i na poticaj.
Npr. osoba gleda film u kojemu se dogodilo neko zlostavljanje i zatim se više ne može koncentrirati na film, već razmišlja (ili vidi sliku) o svemu što se dogodilo. Nerijetko će osoba početi izbjegavati razgovore, mjesta i sve druge podsjetnike na sam događaj. Osjećat će se izolirano, imat će osjećaj da je drugi ljudi koji nisu doživjeli ništa slično zapravo ne mogu dobro razumjeti. Može početi razmišljati da nikada u životu više neće biti sretna i da se nikada neće moći riješiti ove ljage iz prošlosti. Često se javljaju i problemi sa spavanjem, osjećaj nervoze, nemira, uznemirenosti, katkad i razdražljivosti, osjećaja da je „tanka na živce“ i slično.
Kako dalje?
U seksualnoj sferi, jedna od najčešćih seksualnih posljedica jest gubitak interesa za seks, izbjegavanje seksualnosti te problemi u uzbuđivanju. Zbog toga što novo seksualno iskustvo zapravo osobu podsjeti na sam događaj te se mogu vratiti sjećanja ili slike samog događaja (kao kod naše Marice), osoba će početi izbjegavati seksualne odnose, jer joj je ovakvo prisjećanje neugodno. Uz neugodu se ne može opustiti, ne može uživati i razumljivo je da se ne može uzbuditi, ovlažiti te osjećati poželjno. Zbog toga i sam odnos može postati neugodan i bolan (jer nije došlo do uzbuđenja, tj. vlaženja).
Razumljivo, teško da će neuzbuđena osoba moći doći do orgazma. Kod nekih osoba, ne samo da se razvije ovakvo izbjegavanje seksualnih odnosa, već se razvije i snažna odbojnost i nelagoda pri pomisli o bilo kakvoj seksualnoj aktivnosti, što nazivamo seksualna averzija, pa osoba ne sudjeluje ni u solitarnoj seksualnoj aktivnosti (tj. masturbaciji).
Može li se pomoći osobi sa posttraumatskim stresnim poremećajem i seksualnim problemima koji su posljedica seksualnog zlostavljanja? Naravno da može.
Posttraumatski stresni poremećaj liječi se kao i svaki drugi PTSP, uzrokovan drugim nesretnim događajima. U liječenju se koriste neki lijekovi. Nezamjenjiva je i psihoterapija, tijekom koje će se ovo neugodno iskustvo pokušati ugraditi u ukupnost iskustva te osobe. Pacijenti često pitaju je li moguće zaboraviti taj događaj. Odgovor je da događaj ne treba zaboraviti, već ga treba proraditi (s terapeutom) tako da se osoba i dalje sjeća ovog događaja, ali da ovo sjećanje ne izaziva onesposobljavajuće, neugodne simptome.
Tek kada se počnete osjećati sigurno i kada ćete se moći opustiti, mogući su neki novi počeci. Prava osoba podržat će vas na tom putu.
Osobne granice
Što se tiče pomoći oko seksualnih problema, prvo je potrebno stvoriti sigurnu vezu. Nemoguće je raditi na seksualnim problemima, ako je osoba i dalje u vezi sa zlostavljačem i zapravo se osjeća nesigurno i u strahu. Međutim, ako je osoba u novoj vezi, tada partner/ica treba biti vrlo strpljiv i pružiti potporu. Konkretno, to znači da treba poštivati ograničenja. Npr. osoba može reći da joj je svaki dodir na određenom mjestu neugodan. Ili pak mirisi mogu izazvati vrlo neugodno sjećanje. Stoga je potrebno krenuti od one situacije u kojoj se osoba još uvijek osjeća sigurna i nenapadnuta. Npr. ako se osoba osjeća sigurno dok je partner dira preko odjeće, ali je uhvati nelagoda i strah kad je dira po golom tijelu, valja ispočetka zadržati se na ovom prvom iskustvu i ne inzistirati na tome da se dira po golom tijelu. Tek vremenom, uz poštivanje osjećaja sigurnosti i ugode, mogu se proširivati repertoari koji neće izazvati neugodne simptome i strah.
Korisno je naučiti i uvježbati neku od tehnika opuštanja (npr. autogeni trening, joga, mindfulness) koji mogu pomoći u tome da se prije i nakon seksualnog odnosa osoba dovede u stanje opuštenosti te da se izbjegne ova napetost i nelagoda.
Ne zaboravite
Za kraj još jednom napominjem da je najvažnija komponenta poštivati osobne granice i po pitanju dijelova tijela, brzine napredovanja u vezi, iskustva. Drugim riječima, budući da bismo svi mi trebali biti vlasnici svojih tijela, mi smo ti koji određujemo što nam je u nekom trenutku ugodno, što želimo, a što je neželjeno i neugodno. I uvijek imamo pravo reći da nam se nešto ne sviđa i prekinuti sudjelovanje u takvoj aktivnosti.