RAZOTKRIVANJE Zašto u svakom novom frajeru ja vidim tek - razbibrigu!?

Marina Weinert

Pišem kolumne o sebi, o svom životu, a sad kad trebam predstaviti tu istu sebe u par rečenica ne samo da ne znam kako niti što nap...

Više >

Tako meni sve veze počnu traljavo i opušteno, jer na mom sudu svatko je kriv(i) dok se ne dokaže da je pravi (pa sad ti dokazuj ciniku da si pravi!). Zaljubim se dakle, procijenim novu vezu na rok trajanja od oko 6 mjeseci i udri brigu na veselje.

 

Imam veliku inspiraciju za pisanje - svog dragog. Kad k tome zbrojim svoj prirodan sarkazam, logično je da neću pisati o ljepoti, ljubavi i životu s njim, već ću naći (čak i ako to podrazumijeva naći iglu u plastu sijena) barem neku sitnicu da mu preko živim.hr naribam na nos, iako on to uopće neće pročitati.

No, istina je da to zapravo nije problem njega već mene. Nađem neku sitnicu koju uvećam tisućama puta, okrenem i iskrivim još stotinu puta, pa uživam. Nisam psihopat, nisam ni pesimist, a niti mazohist, naprosto sam sarkastična, a pomalo i cinična.

Zato sada hrabro krećem u razotkrivanje same sebe jer na koncu, jednom ako odlučim, njega mogu ostaviti, a sebe ću morati ponijeti dalje.

 

Tko nam daje garanciju?

Ja sam osoba koja primarno ne vjeruje u trajnost. A možda ni u ljubav, no o tom po tom. I ta "ne-trajnost" je korijen mojeg problema.

Ja sam osoba koja svoju udanu frendicu pita s kim je trudna. To izgleda kao sarkazam, ali nije. To je samo moja svijest o mogućnostima i nepredvidivosti života.

A osoba svjesna mogućnosti, čak i onih koje u tom trenutku nisu opcija, zasigurno ima problem s trajnošću.

Zaljubim se, i sve je predivno i ružičasto. Kolerik (iliti cinik) u meni se malo odmori, a sangvinik malo oživi. Ja nasreću nisam jedna od onih žena koja u nekom novom dragom vidi muškarca svog života, nekog kojeg sam tražila. Ja niti ne vjerujem u te karmičke partnere, niti suđene, niti "jedan je taj neki". Ja, tako, u nekom novom dragom vidim razbibrigu da se malo zabavim dok čekam "onog s kojim bih probala trajnost" ako dođe.

Tako meni sve veze počnu traljavo i opušteno, jer na mom sudu svatko je kriv(i) dok se ne dokaže da je pravi (pa sad ti dokazuj ciniku da si pravi!). Zaljubim se dakle, procijenim novu vezu na rok trajanja od oko 6 mjeseci i udri brigu na veselje. Ako on nije "taj" sve je odmah lakše.

 

To ne možeš bez ljubavi

Iz tog razloga meni u početku ništa nije problem jer "zašto bi pobogu bio problem što je netko oženjen ili ima neke druge mane, kad to i tako neće trajati, pa nikom ništa". I s takvim stavom uspjela sam ipak ostvariti dvije ozbiljne veze u životu. Pardon, tri.

Ako pogledam unazad priznajem da su me ti muškarci zaista voljeli (ma što im ja željela naribati na nos), jer izdržati jednu ciničnu ženu ne možeš bez ljubavi. Dapače, bez dokazivanja ljubavi. (Ja mora da sam se rodila s nekim prokleto velikim nedostatkom).

Uglavnom, volim eto snažne muškarce. Očito imam nešto u sebi što oni pak vole spašavati, jer neka moja unutrašnja slabost, možda moja potreba za predanjem, ili možda baš to što ih tjeram na dokazivanje vjerojatno im kao morskim psima miriše poput svježe krvi na širokoj morskoj pučini.

Moj životni stav vjerojatno ih privlači, uznemiruje i izluđuje (u negativnom smislu). Taj bi se pak najbolje mogao odglumiti s rukom u džepu i napola popušenom cigaretom u ustima: "Ako ti nisi taj, onda je sigurno netko drugi". A u džepu figa! Jer prokleta je misao što mi mira ne da - što ako se odlučim, ako kažem DA, a zajebem se? Što ako postoji negdje još neki bolji, koji će me promijeniti još i više? I onda zeznem sve? I sve upropastim? I onda me Bog kazni za glupost i moram provesti vrijeme s nekim tko nije Taj, a taj Taj se izgubi u vremenu.

 

Jesam li već u paklu

Za jednog okorjelog Strijelca poput mene, ovako izgleda pakao. Pakao je mjesto gdje nema više izbora i mogućnosti, gdje nema više slobode. A gdje imaš manje izbora i mogućnosti nego u braku, jer (nemojte me krivo shvatiti) svaka mogućnost koju izvan braka želiš iskoristiti mora uz sebe vezati i laž. A laži ne želim. Nemam vremena za njih. Probala sam. Nisu mi sjele.

Pa tako, eto, ispovijedam sebe kroz još malo istine i još malo sarkazma. S nevjericom priznajem da TRAJEM već 5 godina. Pokušavala sam dokazati sebi da trajati ne mogu, ali sam podbacila.

Priznajem da već 5 godina volim tog jednog koji je za sada Taj. Priznajem da volim nekog tko voli mene. Svaki dan! Jer za mene je svaki dan novi izazov, novi trenutak za reći DA, i novi splet atoma koji se potpuno nepredviđeno i ne planirano odvija negdje u nekoj dimenziji, nekih stotine tisuća godina prije nego što mi to doživimo. Nema razloga za stres - sve se ovo, u nekom drugom svemiru već odavno dogodilo.

Facebook komentari