Kad je bol prevelika Kako se žena može osloboditi straha od penisa

Nataša Barolin Belić i Sandro Belić

Nas dvoje imamo savjetovalište za osobni, partnerski i poslovni razvoj u Zagrebu.

Nataša: Već dugi niz godina radim s pojedinci...

Više >

Vaginizam je nevoljna kontrakcija mišićnog zida vagine koja onemogućava penetraciju tijekom seksualnog odnosa. No, događa se i kod umetanja tampona, na ginekološkom pregledu, pa i kod pokušaja penetracije prstom.

 

Skoro svaka od mojih klijentica s nekom seksualnom smetnjom kaže da u sebi osjeća različite zbunjujuće i, ponekad, kontradiktorne emocije - tugu, ljutnju, očaj, frustraciju, čežnju, nemoć, beznađe, nadu…

Kad se sjetim nekih, baš teških trenutaka za moje klijentice, trenutaka tuge, očaja, beznađa, nerijetko je u pitanju priča o vaginizmu.

 

Što je to?

Vaginizam je nevoljna kontrakcija vanjske trećine mišićnog zida vagine koja onemogućava penetraciju tijekom seksualnog odnosa. Ponekad se javlja i kod pokušaja penetracije prstom ili kod pokušaja umetanja tampona. Može se javiti i tijekom ginekološkog pregleda.

 

Kod većine mojih klijentica radi/lo se o nemogućnosti penetracije penisom i taj nevoljni grč se javlja u trenucima kada bi partner približio penis vagini. No, ponekad bi klijentice pričale da bi se taj grč javio već pri pomisli da bi se partner ili ginekolog/inja mogli početi približavati genitalnom području žene ili pak kad bi partner rukom dodirnuo s unutrašnje strane bedara ili sl.

 

Muka i želja

Dok su mi pričale ili bolje reći, dok mi pričaju (jer stalno imam klijentice s vaginizmom u terapiji) o svojoj muci, klijentice govore i o svojoj silnoj želji da se penetracija dogodi, ali to za njih nije moguće. Neke od tih klijentica su bile u povremenim vezama, neke u ozbiljnim vezama, a neke već dugo godina u braku i niti jedna od njih, kad je došla na terapiju nije mogla imati penetrativni seksualnu odnos.

Istraživanja nam govore da se vaginizam može povezati sa seksualnim nasiljem u osobnoj povijesti žene. Može biti posljedica nesvjesne percepcije penisa kao oružja ili prijetnje ili doživljaja seksualnog odnosa kao ugrožavajućeg za ženu.

Ponekad nastupa nakon doživljene boli pri seksualnom odnosu, ako žena ima, npr. rigidni himen. Javlja se i kod žena koje se u vezi osjećaju emocionalno zlostavljane pa onda može predstavljati neverbalni izraz protesta protiv takvog odnosa. Postoji i povezanost pojave vaginizma sa strogim odgojem u kojem se seksualnost prikazivala kao nešto sramotno, grešno, prljavo.

Foto: Shutterstock Treba pokušavati, no ako nije moguće ostvariti seksualni odnos, najbolje je porazgovarati sa stručnjakom da se nađe uzrok problema.
 

Jaki strah

Bez obzira s kojim uzrokom povezale svoju smetnju, kod mojih klijentica je prisutan strah od penetracije. Ponekad taj strah zna biti toliko velik i toliko potisnut da je prvi korak u terapiji suočavanje sa strahom i sa slikama koje su posložile u sebi. Bilo da je to strah od boli, od grešnosti čina, od gubitka sebe, od nečeg nepoznatog, zastrašujućeg što će se dogoditi kad se jednom napokon uspije dogoditi penetracija.

 

Uspomene ostavljaju trag

Jedna od mojih klijentica s vaginizmom bila je mlada žena u višegodišnjoj vezi s partnerom. Kao mala, ona je imala sobu blizu roditeljske. Više puta je noću čula zvukove iz roditeljske sobe koje je protumačila kao izraz velike majčine boli. Sada, kao odrasla žena, svjesna je da takvi zvukovi mogu značiti baš suprotno, da je mama jako uživala, ali tada, dok je bila mala, ona je slušala te zvukove i plakala osjećajući se nemoćna da pomogne mami, suosjećajući jako s onim što je ona doživljavala kao veliku maminu bol.

Nikada nije spomenula roditeljima da je čula te zvukove, nikada nije iz svoje sobe zaplakala i pozvala roditelje, samo je tiho plakala noću, a danju šutjela.

Sjeća se da je tada jako zazirala od tate jer je povezala da je on taj koji je bezosjećajan i mami nanosi bol. Plakala je dok je pričala o svom doživljaju tate u to vrijeme jer se osjećala jako kriva što ga je doživljavala tako, a on je bio dobar otac i brinuo se za nju. Kako je odrastala, te zvukove više nije čula i malo po malo ih je i zaboravila (odnosno mislila je da ih je zaboravila) i nije više mislila na njih. Bila je doduše u odnosima s dečkima sramežljiva i povučena, ali nije to povezivala sa svojim doživljajem zvukova iz spavaće sobe mame i tate.

Foto: Shutterstock Jednom kad uspijete riješiti problem, kao što su to mnoge moje klijentice, shvatiti ćete da vaginizam je velika i neugodna smetnja, no nije nepremostiva.
 

Ljeto 'za pamćenje'

Kad je upoznala svog današnjeg partnera željela je vezu (imala je po svojim kriterijima već puno godina i osjećala je da podosta kasni za svojim vršnjakinjama), on joj se svidio kao muškarac i mislila je da je napokon za nju došao period uživanja u ljubavi.

Prvo njihovo zajedničko ljeto bilo je prilika za seksualni odnos i ona ga je s radošću i uzbuđenjem čekala. Pokušaj penetracije joj je bio jako bolan, mislila je da je to zbog himena. Ponovni pokušaj je bio jednako bolan i uz pokušaje koji nikako nisu uspijevali, prošlo je ljeto. Ona je bila zbunjena, razočarana, frustrirana i osjećala se jako loše. Zbog toga su odlučili neko vrijeme ne više pokušavati nego uživati u ljubljenju i oralnim i ručnim stimulacijama. Pokušali su kasnije još par puta, kako je svaki puta njoj bilo jako fizički bolno, a i osjećala se emocionalno jako loše, odustali su od pokušavanja.

 

Suočavanje s problemom

Kad je došla kod mene veza je bila u fazi kada je njen partner spominjao brak, a ona je osjetila da se ne može udati za njega ako ne uspije rješiti problem grčenja mišića. Tek na terapiji se sjetila zvukova iz roditeljske sobe, do tada svoju smetnju nije povezivala s tim doživljajem.

Završetak terapije za nju je bio stvarno uspješan. Uspjela se opustiti, imati penetrativni seks s partnerom i, vjerojatno u prve dvije-tri penetracije, zatrudnjeti.

Sva vesela, skoro pa ne vjerujući da je uspjela imati seksualni odnos, da joj je bio ugodan pa  čak i užitak, i još da je i zatrudnjela - teško se emotivno povezala s našim prvim susretom kada nije vjerovala da bi takav završetak priče za nju bio moguć.

I to je nešto što je zajedničko mojim klijenticama s vaginizmom - gotovo svaka od njih na početku terapiju vjeruje da baš ona neće uspjeti i da baš ona nikada neće moći imati puni seksualni odnos s muškarcem kojeg želi i voli. Srećom, mogu reći da je svaka od njih bila u krivu. Vaginizam je velika i neugodna smetnja, no nije nepremostiva.

Ako ste se prepoznale u ovoj priči ili ako je vaša priča slična, a ne vjerujete da je moguće da ima sretan završetak, potičem vas da potražite pomoć te da i vi budete među onim koje su uspješno ostavile muku vaginizma iza sebe.

Facebook komentari