Istine i zablude Koliko ste sigurni da znate što je voće, a što zapravo povrće?

Voće i povrće ne razlikuje se samo po primjeni, boji ili okusu. Pogledajmo koje voće prema botanici nije voće i koje je povrće zapravo voće.

Jabuka je voće, zar ne? I banana. S tim će se složiti svi. A krastavac? To je povrće. I s tim će se vjerojatno svi složiti. No, to nije točno. Barem nije sa stajališta botaničara. Definicija voća i povrća, naime, ovisi o tome jeste li kuhar ili botaničar. Iako je za većinu voća i povrća vrlo jasno u koju skupinu namirnica pripada, postoji određeni broj oko kojeg dolazi do zabuna jer, iako sve upućuje na to da se radi o povrću, zapravo je riječ o voću, baš kao u slučaju krastavca ili rajčice.

 

Jedno kažu kuhari, a drugo botaničari

Botanički gledano, voće potječe od višegodišnjih biljaka i ono je zapravo dio biljke koji se razvija iz cvijeta i sjemenki koje su u njemu, dok je povrće ono što potječe iz svih ostalih dijelova biljaka, kao što su listovi, korijenje ili stabljike te, za razliku od voća, potječe od jednogodišnjih biljaka.

Po toj definiciji jabuka, buča, pa čak i rajčica spadaju u voće, dok korijenje (poput krumpira, repe ili cikle), listovi (kao što su kelj, špinat i zelena salata) ili stapke (kao što su celer i brokula) spadaju u povrće. Sasvim je drugačija situacija s kulinarskog stajališta.

Mnoge vrste namirnica koje su, botanički gledano, voće, ali nemaju tipičan voćni slatkasti okus, kuhari smatraju povrćem. To su primjerice patlidžani, paprike i rajčice. U kulinarstvu je, naime, povrće definirano kao manje slatko ili čak i gorkasto te se poslužuje kao dio glavnog jela, dok je voće izrazito slatko ili kiselkasto te se poslužuje kao desert ili užina. Mahunarke spadaju u istu porodicu biljaka i sve imaju isti tip ploda - mahunu. Drugim riječima, i mahune i grah i grašak su voće.

 

Trgovci su na strani kuhara

Debata o razlikovanju voća i povrća traje odavno, a jednom prilikom se u nju, još davne 1887., upleo čak i Američki vrhovni sud koji je tada rajčicu odlučio proglasiti povrćem kako bi se mogla oporezivati kao povrće, a ne kao voće koje je imalo nižu poreznu stopu.

No, neovisno o tome jesmo li dobro upućeni u to što je zapravo voće, a što povrće, najvažnija je činjenica da su s nutricionističkog stajališta te dvije skupine namirnica vrlo slične.

U usporedbi s namirnicama životinjskog porijekla, imaju manje kalorija i masnoća, ali zato imaju veći udio vlakana. I jedna i druga skupina sadrže antioksidanse te obiluju vitaminima i mineralima. Jedna porcija voća (otprilike pola šalice) uglavnom sadrži više kalorija nego jedna porcija povrća, uz iznimku škrobnog povrća kao što su krumpir ili repa. Zanimljivo je da se u trgovinama uglavnom primjenjuje kulinarska definicija, odnosno paprike, patlidžani i krastavci su u odjeljcima povrća, a ne voća. To se može pripisati tradiciji kuhanja jer kod nje za klasifikaciju namirnice nije važno koji dio biljke konzumiramo ili iz kojeg dijela biljke se namirnica razvila, nego je važan isključivo okus. U skladu s tim, ono od čega se pripremaju slana jela na strani je povrća, a ono što je slatkasto i jede se kao desert ili užina na strani je voća.

Foto: iStock Iako rajčicu, papriku i, primjerice, tikvicu koristimo u slanim jelima kao povrće, ove namirnice botaničari svrstavaju u voće.
 

Povrće koje to nije

RAJČICA. Zaista je dvosmislena namirnica jer, iako se koristi u slanim jelima, ima prilično slatkast okus kad je zrela, a i tako je crvena i okruglasta da nalikuje na voće, što i jest.

KRASTAVAC. Zelen je, nije sladak i zaista sve vuče na to da ga proglasimo povrćem, ali sjemenke koje sadrži ukazuju na to da je zapravo riječ o voću.

TIKVICA. Slična je krastavcu, pa je i kod nje velika vjerojatnost da će svi isprva zaključiti da je povrće. No, i ovdje imamo sjemenke koje je svrstavaju u skupinu voća.

AVOKADO. Zbog svog okusa, koji pomalo podsjeća na okus majoneze, obilno se koristi u kulinarstvu kao povrće, za salate i predjela pa čak i za juhe, jer se taj okus odlično sljubljuje s mesom i ribom. Ipak, botanički gledano, to je voće.

PAPRIKA. Kad želite još bolji okus salate, umaka ili juhe, dodajete papriku. I nikada vam neće pasti na pamet napraviti od nje kolač ili desert. No, i ona je voće, iako se koristi kao povrće.

BUNDEVA. I u ovom slučaju ono što nam otkriva da je riječ o voću su sjemenke, iako se od bundeve rade slani pirei, juhe ili nadjevi za mesne savitke.

MASLINE. Osnova mediteranske prehrane zapravo je voće, iako se koristi za začinjanje i pripremanje slanih jela.

PATLIDŽAN. Gorak je i koristi se isključivo za pripremanje slanih jela, ali ima sjemenke. Dakle, voće je.

GRAŠAK. Svi bi se okladili da ova mahunarka, iako je slatkastog okusa, spada u povrće, no mahuna u kojoj je grašak raste iz cvijeta nakon opadanja latica. Dakle, riječ je o voću.

BAMIJA. Većina je zna i priprema kao povrće, no bamija sadrži sjemenke te je, botanički gledano, i ona zapravo voće. Dodatna potvrda u prilog tezi da je riječ o voću jest i to što se njene mahune razvijaju iz cvijeta.

 

Voće koje nije voće

LUBENICA. Čest je predmet zabune jer je većina ljudi smatra voćem zato što je slatka i uglavnom se jede kao desert ili se koristi za slastice, primjerice voćne salate. No, ako bolje pogledate, shvatit ćete da je riječ o plodu jednogodišnje biljke, što je čini povrćem.

DINJA. I nju masovno smatramo voćem iako je zapravo riječ o povrću. I u ovom slučaju riječ je o plodu jednogodišnje biljke, što znači da je dinja povrće, iako se jede kao slastica.

JAGODA. Nije ni voće ni povrće, ona je botanički jednostavno povećana i odebljala cvatnja na stabljici, iako ima nutricionistički sastav i vrijednosti nalik voću.

 

Facebook komentari