Ako ne kupujemo organsku rižu i tofu nemamo o čemu pričati u društvu. Ako nismo alergični na pšenicu ili intolerantni na laktozu, s nama očito nešto nije u redu.
Naravno da se kao pobornici zdrave prehrane užasavamo aditiva. No, budimo iskreni prema sebi. Kakve blagdanske kolače možemo napraviti bez praška za pecivo i vanilin šećera? Tko bi kupio jabučni sok smeđe boje? Postoji li netko tko ne voli puding? Svi ovi proizvodi sadrže aditive. Nema dvojbe. Aditivi su prisutni u našoj prehrani; kod nekih manje, kod nekih više.
Aditivi su sastojci različitih prehrambenih proizvoda, a sami po sebi nisu hrana. Brojni su razlozi njihovog korištenja. Koriste se kao bojila, antioksidansi, tvari za zadržavanje vlage, konzervansi, umjetna sladila, zgušnjivači, regulatori kiselosti, stabilizatori, emulgatori, tvari za rahljenje, te pojačivači okusa.
Od margarina, preko sira, do kruha
Nalaze se u namirnicama za koje nikada ne biste pomislili da ih sadrže. Pročitajte deklaracije proizvoda koje imate u hladnjaku. Bit ćete iznenađeni koliko je u njima aditiva. Mome dimljenom siru je dodana aroma dima, učvršćivač i bojilo. Meki sir sadrži regulator kiselosti. Vrhnje za kuhanje ima stabilizator, emulgator i zgušnjivač. U margarinu je emulgator, konzervans, regulator kiselosti i boja. Srećom, ovi moji aditivi su limunska kiselina, lecitin, octena kiselina i sl. Inače su prirodni sastojci namirnica i kao aditivi dodani prehrambenim proizvodima, te u malim količinama sigurno neće napraviti rusvaj u organizmu. Limunska se kiselina inače nalazi i u voću, lecitin u jaju, glicerol u uljima, octena kiselina u octu.
Aditivi se dodaju hrani u malim količinama koja sama po sebi nije štetna. Međutim, nekad aditivi mijenjaju standardni okus namirnice.
Dok sam bila au-pair u Engleskoj, jela sam unaprijed narezani zapakirani kruh za tost. Ponekad bih se zasitila tosta, pa bih uzela komadić toga kruha. Iskreno, nije se mogao jesti, kiselina koja se koristila za produženje trajnosti je bila toliko izražena da se kruh jednostavno morao tostirati.
Na visokoj temperaturi, kiselina bi, srećom po mene, isparila. Jer kako bih ja kao poznati kruholjubac preživjela bez njega u tuđem svijetu? :)
Ima ih i u domaćim proizvodima
Tu je i cijeli niz drugih prehrambenih proizvoda koji sadrže aditive. Sokovima s početka ove priče se dodaje vitamin C kao antioksidans koji čuva prirodnu boju voća. Neke aditive i sami dodajemo domaćoj zimnici. Pektin koristimo kada radimo džem. Time skraćujemo vrijeme ukuhavanja voća i čuvamo vitamine osjetljive na visoku temperaturu.
Da se ne dodaju aditivi prehrambenim proizvodima, industrija bi imala velike gubitke. Bez konzervanasa, mnogi bi proizvodi bili podložniji kvarenju. Bakterije bi se razmnožile u hrani. Nije nimalo ugodno imati proljev, a o težim posljedicama da i ne govorim.
Posljedice o kojima se šuti
Međutim, ako se naša prehrana bazira na gotovoj i polugotovoj hrani, te male količine aditiva se zbrajaju. U konačnici se možemo pošteno nafilati količinama koje mogu izazvati nepoželjne reakcije.
- Difosfati koji se nalaze u gotovim njokima mogu remetiti apsorpciju željeza i kalcija iz hrane.
- Fosforna kiselina iz gaziranih pića izuzetno loše djeluje na zdravlje kostiju.
- Sumpor-dioksid (koji se dodaje nekim džemovima i vinima) može biti uzrok glavobolje i mučnine.
- Glicerol koji pomaže zadržavanje vlage i koristi se u proizvodnji pekarskih proizvoda u našem organizmu na sebe veže vodu. Kod nekih ljudi može izazvati dehidriranost praćenu žeđi, glavoboljom i mučninom.
- Ljudi koji često žvaču gume za žvakanje znaju imati proljev. To je zbog umjetnog sladila sorbitola koji djeluje laksativno.
- Pojedini aditivi mogu djelovati i međusobno stvarajući kancerogene tvari. Primjer je reakcija natrij-benzoata iz kečapa s vitaminom C (koji se često dodaje prehrambenim proizvodima kao antioksidans), a naravno, ima ga i u voću povrću.
A ja? Ne opterećujem se mišlju o aditivima. Ne kupujem gotove začine, juhe i umake, niti instant napitke, voćne jogurte i kekse. U mome hladnjaku su jogurt, mlijeko, cvjetača, kelj, mrkva, korijen celera, peršinov list, sir, jaja, meso, đumbir, …
I da ne zaboravim, kao i vi, imam prašak za pecivo koji sadrži tvari za rahljenje i vanilin šećer kojemu je vanillin aroma.
Kupujem ono što sam s bakom davno kupovala na tržnici. I kuham ono što je baka kuhala. Želite probati? Umjesto da u juhu uvalite bujon kocku, trebat ćete prvo oprati, očisti, izrezati, pa potom propirjati celer, peršin, luk i mrkvu, Morat ćete se pozdraviti sa ručkom za 20 minuta. Pripremat ćete ga barem sat vremena. (To je ono kada kuhate varivo i imate pečenje od dana prije). Međutim, sigurno ćete uživati u svakom zalogaju. Dobar vam tek.
Život s minimum aditiva
Koliko god tome težili, čisto sumnjam da ćete aditive uspjeti potpuno izbaciti iz svoga života.
Ipak, želite li ih svesti na minimum valja:
- kupovati namirnice u njihovom izvornom obliku. Umjesto instant juhe od gljiva, trebat ćete nabaviti gljive, celer, peršin, luk, mrkvu, … To znači vratiti se prirodi i pripremati jela od 0.
- izbaciti s jelovnika gotova i polugotova jela jer što je hrana više prerađena, veća je mogućnost da sadrži aditive. Svježi sir je daleko prirodnija namirnica od topljenog sira.
- kupovati svježi kruh. Onaj zapakirani koji traje do sudnjeg dana vjerojatno sadrži aditive.
- odreći se gotovih sokova jer možda sadrže boje
- odreći se industrijskih suhomesnatih proizvoda. Mogu sadržavati stabilizatore, zgušnjivače, regulatore kiselosti, …
- pripremati zimnicu doma. (Iskreno, ovo ne radim. Ne vjerujem da ću ikad postati toliko jaka kućanica. Ukiseljene kapare mi pošalje sestrina svekrva, ajvar Mladenova majka, džem bratova punica... Uvijek se nađe dobra rodbina. :))