Zahuktalo se vrijeme Došašća. Peku se keksi, ugovaraju odojci i purice, kupuju pokloni, ... Okićeni trgovi, lunapark, vreva i pjesme u gradu, pozivaju na božićni sajam. A on nikada nije bio bogatiji, svečaniji i veći.
Srećom po trgovce, naš narod nije škrt. Dobro podebljaš novčanik i ne žališ novca. Troši kume dok se ima. Tko zna što te sutra čeka. Jednom se živi. Jednom je godišnje Božić.
Osjećala sam se prevareno
Ove se godine na veliko priča o izvrsnoj ponudi jela i pila na sajmovima. Nisam od onih koji vise po gradu jer mi se u ovo doba godine baš nagomilaju poslovi koje trebam odraditi. A poučena prijašnjim iskustvom, prema toj grande priči sam pomalo i skeptična.
Prije nekoliko godina, u samom začetku božićnih sajmova, bilo mi je zanimljivo obilaziti ih i istraživati njihovu ponudu. Od hodanja čovjek ogladne, pa sam tako ja optimistična u dobroj vjeri kupila kranjsku u pecivu. Rezultat: 0 bodova.
Kobasica hladna i smežurana, a senf rijedak. Razočaranje teško. Stvarno mi nije žao dati novac za nešto što valja, no toga sam se puta osjećala baš prevareno.
Moj izlazak prošle subote
Prošle subote smo se moja cima (iz studentskog doma) i ja našle na božićnom sajmu čisto da se maknemo od špakera i izađemo među svijet.
A tamo hrane na svakom koraku. Prže se neodoljive fritule. Miriše kuhano vino i pikantni egzotični umaci, mame medenjaci. Kobasice od svinjetine, s miješanim mesom, od janjetine, ... sa znanima nam senfom i ajvarom, ali i sa svom vojskom nepoznatih umaka koji su došli putevima globalizacije. E da je barem znati gdje se nudi dobra hrana. Ovako, sve je igra pogađanja. Čista lutrija.
Što odabrati?
Sajam je dušu dao za one koji uživaju u brzoj hrani s nogu. Sir i pršut u uštipcima, pečeno meso sa sirom i pikantnim preljevom, panceta s vrhnjem... Iz lepinja cure umaci na sve strane, ispada narezano povrće, cijedi se mast, ...
Uzaludno sam tražila sarmu i pileću juhu s povrćem o kojima se na veliko priča, no oko mene je sve bilo krcato kruhom i mesom. Pravi put za visoke masnoće i šećer. Povrća tek za dekoraciju. Ništa za mene. :(
Ja sam ipak od onih koji vole sjesti i gospodski na miru jesti. Davno su mi rekli kako me je teže hranit' nego oblačit'. Ipak, složit ćete se kako su naša konkretna domaća jela jeftinija i bolja od onih sajamskih s ekskluzivnim stranim imenima.
Najedi me moja puro, znala bi reći moja pokojna baka. Ja se, po uzoru na nju, držim provjerene hrane. Skroz na skroz obrnuto od sajamskih trendova. Kod mene je uvijek za ručak puno povrća, nešto škrobastoga, a mesa tek za dekoraciju. Kontra, uvi'k kontra, kaže moj muž.
Na kraju smo Ivana i ja odustale od uštipaka i kobasica. Ona jer na dijeti kako bi mogla ući u novogodišnju haljinu, a meni ponuda baš i nije ulijevala povjerenje. Sjele smo u poznati kafić ugrijati se i popiti čaj.
Sve u svemu, popodne provedeno na sajmu nam je bilo odlično. Bar smo se išetale. I pošteno napričale. Ima li za žene išta bolje? :)
