Piše: dr.sc. Maja Petković, magistrica rehabilitacijske edukacije • svjesno-roditeljstvo.com
Sjećam se događaja iz svog djetinjstva kada su me moji roditelji, ljuti na mene zbog neke situacije koju sam napravila, poslali u sobu da malo razmislim o tome što sam napravila. Većinom mi time-out nije bio ugodno iskustvo, osjećala sam se jadno, malo i odbačeno te sam se često pitala, opterećena strahom i krivnjom, o čemu njih dvoje sad pričaju (možda opet o meni?).
U razvojnoj psihologiji Time-out tehnika je način kojim se mijenja ponašanje, a uključuje izdvajanje osobe iz okruženja u kojem se neprilagođeno ponašanje dogodilo. Cilj je da samim izdvajanjem iz okoline koja stimulira to ponašanje dođe do smanjenja tog ponašanja. Često se u engleskoj literaturi još koristi naziv "corner time" u kojem osoba čeka ili sjedi.
Tvorac time-out je A. W. Staats koji je već davne 1958. istraživao time-out u odgoju svoje djece.
Danas sudeći prema informacija iz časopisa, internet portala i stručnih članaka o korištenju time-out, informacije su oprečne. Kritičari tvrde da time-out, prvotno zamišljena da se dijete malo smiri, ima skroz suprotni učinak te djeca postaju nervoznija i nemirnija. Neka djeca pak za vrijeme boravka u time-outu bivaju preplavljena sramom i krivnjom što negativno utječe na njihovo emocionalno stanje te na odnos s roditeljima. Zagovornici pak smatraju da ima situacija npr. ispada u ponašanju djeteta u vidu griženja, bacanja predmeta, agresije i autoagresije u kojem fizička utjeha i pokušaj smirivanja djeteta riječima ne djeluje tj. samo dodatno "dolijeva ulje na vatru" te je ponekad promjena mjesta (mirnije mjesto) dobar odmak iz situacije za dijete i za roditelja. Jer i roditelji su samo ljudi sa svojim granicama. Međutim ako je time-out praćen posramljivanjem, omalovažavanjem i bijesom prema djetetu (npr. vikanje) kao i izdvajanjem djeteta u drugi prostor, u tom slučaju je štetan za dijete.
Odgovor je negdje u sredini…
Preporučuje ga se koristiti kod djece od 3 do 5 godina i to u trajanju od 3 do 7 minuta i ako se ogluše na prethodna upozorenja na ponašanje.
Kada ga koristiti?
Prema podacima istraživanja i iz prakse time-out se preporučuje koristiti s djecom predškolske dobi od 3 do 5 godina i to u trajanju od 3 do 7 minuta. Može se koristiti i za djecu školske dobi, ali onda se vrijeme time-outa produžuje npr.za djecu od 10 godina time-out može biti i do 10 min. Ujedno nije prvi i primarni način kako učiti djecu granicama već kao metoda izbora ako se drugi pristupi nisu pokazali djelotvornima npr. ako dijete niti nakon što ste ga upozorili treći put ne poštuje pravilo igre (pod uvjetom da to isto pravilo razumije i igra je prikladna za njegovu dob) onda može otići u time-out.
Gdje ga koristiti?
Može ga se koristiti u brojnim situacijama. Na igralištima, dječjim parkićima u obiteljskom domu. Ako ga se koristi kod kuće praksa pokazuje uvođenje nekog mjesta u kući koje je stalno bilo da je to mirni kutić, stolica mislilica itd. iako autorica ovog članka smatra da je važniji sam proces nego mjesto gdje se taj proces odvija. Pritom, važno je napomenuti da ako se već odlučite za fiksno mjesto onda neka ono bude takvo da dijete možete vidjeti, a i ono vas. Vjerujem da je lakše prolaziti kroz svoje emocije kad je netko uz vas nego kad ste sami u tome. Slanjem predškolskog djeteta u drugi prostor, govoreći iz svojeg osobnog i profesionalnog iskustva, šaljemo poruku djetetu da se samo nosi sa svojim emocijama, a za koje ono u toj dobi još nema izrađen kapacitet.
Kako ga koristiti?
Važno je da imenujete ponašanje zbog kojeg je dijete u time-outu. Isto tako važno je da znate da cilj time-outa nije samorefleksija i razmišljanje o ponašanju nego stanje u kojem se dijete iz stanje visoke agitacije polako smiruje. Izlaskom iz time-outa možete porazgovarati s djetetom o pravilima i ponašanju.
Što kada dijete odbija time-out?
Jedan od najboljih savjeta bi bilo da ignorirate ponašanja, a ne dijete. Primjerice, ako dijete ima tantrum jer ste mu uzeli igračku, budite podražavajući tako da reflektirate njegovu ljutnju i da mu je teško i da ste tu ako zatreba, ali isto tako ostanite sa svojom granicom te svojom dodatnom pažnjom i razgovorom nemojte dodatno "hranit" njegov/njezin tantrum.
Uvođenje pauza učimo djecu kako se lakše nositi s emocijama. Djeci se ponekad teško nositi sa svojim emocijama i to je vještina koju tek trebaju svladati. Na nama odraslima je da ih učimo kako i da pritom budemo podržavajući, dosljedni i pošteni.