Pričajmo o tome Imate li prečesto osjećaj da vam sve u životu uvijek izmiče kontroli?

Ivanka Leko, psihoterapeutkinja

Oduvijek me privlačila psihologija i pomaganje ljudima, ali stjecajem životnih okolnosti moj me put odveo drugim pravcima i profes...

Više >

U pozadini potrebe za kontrolom nalazi se osjećaj nesigurnosti i straha. Takvo stanje može postati iznimno iscrpljujuće i u konačnici nam narušiti odnose s drugima i stvoriti pritisak na radnom mjestu.

 

Nedavno sam imala slučaj u kojem je klijentica došla do zaključka kako ima silnu potrebu za apsolutnom kontrolom svojeg života. I sama je svjesna toga da je takvo nešto nemoguće ostvariti, ali se ne može se othrvati potrebi da uvijek bude "dva koraka ispred svega". Neprestano planira i smišlja odgovore na potencijalne teške situacije koje joj se mogu dogoditi u životu. Već je umorna od toga, a ne zna što napraviti kako bi se riješila te potrebe.

 

Osjećaj nesigurnosti 

Kada nemamo kontrolu nad našim unutarnjim svijetom, vrlo često nastojimo uspostaviti kontrolu nad vanjskim događajima. Primjerice, iskustvo zlostavljanja ili zanemarivanja u ranom djetinjstvu može potaknuti osobe da krenu u potragu za načinima ponovne uspostave kontrole nad svojim životima.

U pozadini potrebe za kontrolom nalazi se osjećaj nesigurnosti i straha. Takvo stanje može postati iznimno iscrpljujuće i u konačnici nam narušiti odnose s drugima i stvoriti pritisak na radnom mjestu.

Takve osobe, koje često zovemo Control Freakovima, ne traže pomoć od drugih. Organizirani su, vole planiranje i ne razumiju da osobe koje ih okružuju nisu takve.

To može dovesti do vrlo konfliktnih situacija u poslovnim ili obiteljskim odnosima, budući da ih ta potreba nagoni da u svojem okružju neprestano pronalaze situacije, stvari i ljude koje mogu kontrolirati. Često preuzimaju poslove i odgovornost od drugih jer nemaju dovoljno povjerenja da će bilo tko osim njih proizvesti optimalan rezultat.

U tom kontekstu dosta podsjećaju na perfekcioniste s kojima dijele dosta karakteristika. Vrlo često dolazi do situacija u kojima, primjerice, kontroliraju supružnikove financije ili se usmjere na druge članove obitelji, prijatelje ili kolege te njima "dirigiraju".

Poštede ne pokazuju niti prema sebi samima. Naime, često se okrenu "protiv samih sebe", uspostavljajući i držeći se gotovo nesmiljenih pravila vezanih uz prehranu, čistoću, kompulzivno vježbanje ili uređenje prostora, a  sve u svrhu uspostave kontrole.

 

U pozadini svega se ipak nalazi strah

Kada život neizbježno pokaže da se ne može kontrolirati ama baš sve - a to se uvijek dogodi prije ili kasnije - Control Freakovi prolaze kroz epizode iznimnog straha i neugode. Jer, iza potrebe za kontrolom se nesvjesno nalazi bojazan koje najčešće nismo niti svjesni. A kako bismo smanjili taj osjećaj straha i nesigurnosti, nastojimo kontrolirati sve oko sebe.

 

Primjerice, jeste li se ikada "ulovili" u reorganizaciji ormara u trenutku uzrujanosti nakon svađe s voljenom osobom? Ili ste možda započeli s vrlo strogim režimom vježbanja netom što ste na poslu dobili otkaz?

 

Gubljenjem kontrole nad jednim aspektom svojeg života intenzivno se trudimo vratiti ga u nekom drugom. Ponekad samim prepoznavanjem emocija i osvještavanjem zašto nešto radimo možemo utjecati na naše daljnje ponašanje.

 

Kako vam psihoterapija može pomoći

Razumljivo je da u svakodnevnom životu postoje situacije koje trebamo poštivati. Bitno je naučiti razliku između onoga što možete i trebate kontrolirati i onoga što morate "pustiti". Ako ste roditelj i imate malo dijete, posve je normalno da ga nećete pustiti da samo odlučuje o svemu i da ćete neke stvari držati pod kontrolom zbog njegove sigurnosti.

No, ako kao roditelj ne dopuštate djetetu da ikada napravi grešku ili da se ponekad samostalno za nešto odluči, onda je bez sumnje riječ o pretjeranoj kontroli.

U određenim obiteljima dolazi do situacija u kojima su roditelji nedovoljno prisutni ili emocionalno nedostupni svojoj djeci tijekom njihova djetinjstva, odnosno dolazi do situacija u kojima djeca odrastaju u nestabilnim okolnostima. Takva emocionalna ili fizička nestabilnost, odnosno nedostatak izbora i slobode u djetinjstvu, mogu dovesti osobu do toga da u zreloj dobi razvoje potrebu za kontrolom drugih aspekata svojeg života.

Pretjeranu potrebu za kontrolom obično razvijaju i djeca autoritarnih roditelja koji nisu dozvoljavali pogreške tijekom njihova odrastanja. Druga krajnost su pretjerano brižni roditelji koji odviše dopuštaju ili pak roditelji koji ne vode dovoljnu brigu o djeci.

Oba navedena slučaja imaju priličan potencijal za odgajanje nesigurne i nesamostalne djecu.

 

Pretjerana potreba za kontrolom može dovesti i do pojave depresivnosti i paničnih napadaja. Kroz terapiju klijent prepoznaje svoje strahove i suočava se sa svojim potisnutim emocijama i anksioznošću.

 

Tijekom tog procesa se ujedno razvijaju vještine kojima se osoba može nositi s takvim stanjima. Tako se pomaže osobi da započne s "otpuštanjem" potrebe za kontrolom. Temeljni cilj je izgraditi povjerenje osobe u svoju sposobnost da se može nositi s nelagodom - i prihvatiti da ponekad u životu neće sve ići prema planu.

Suočite se s vašim strahovima i prihvatite da otpuštanje kontrole nad stvarima koje ne trebate kontrolirati vodi ka opuštenosti i mirnijem životu.

 

Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?

Javite mi se.

Ivanka

 

Facebook komentari