Biti sam i osjećati se usamljeno nisu iste stvari. Samoću biramo kako bi se odmorili, posvetili sebi i skupili snagu za nove životne projekte. Ponekad je dobro i nužno odvojiti se od okoline i razmisliti o sebi i svojim potrebama.
S druge strane, usamljenost ne biramo. Nju prati osjećaj izoliranosti, praznine, nesigurnosti, uznemirenosti, napuštenosti i nepripadnosti.
Neriješena unutarnja usamljenost može prouzročiti da se osjećamo odvojenima od naše okoline i da smo sami, čak i u prisutnosti drugih.
Mnogo je razloga za takav osjećaj. Ljudi koji su iz straha od emocionalne povrede, odbacivanja i napuštanja sebi na neki način zabranili da se vežu uz druge, često pate od usamljenosti.
Često se zna dogoditi da su naizgled veseli ljudi koji većinu vremena provode okruženi drugima ustvari vrlo usamljeni. Oni to ne pokazuju. Drže to za sebe i pokazuju svoju masku vesele i društvene osobe.
Usamljenost je vrlo česta posljedica razvoda braka ili gubitka bilo koje vrste važnog i dugotrajnog međuljudskog odnosa.
Usamljenost u braku
Jedan od razloga zbog kojeg i muškarci i žene ulaze u bračni odnos te često u njemu i dalje ostaju iako je postao nefunkcionalan je strah od samoće. Odnos koji se temelji na strahu je predodređen da postane nesretan i nezadovoljavajući. U njemu često dolazi do situacija u kojima se osoba osjeća usamljena i nepovezana iako se nalazi u neposrednoj fizičkoj blizini svojeg partnera ili partnerice.
Kada par ne dijeli zajedničke interese ili raspored rada i odmora, jedna ili obje osobe se mogu početi osjećati usamljeno. To je spor proces do kojeg ne dolazi iznenada. Možda vaš partner u zadnje vrijeme puno radi ili je pod stresom. Komunikacija se počinje svoditi na upite poput 'što ćemo jesti' ili direktive poput 'kada kreneš kući podigni paket na pošti'. Polako se udaljavaju i imaju sve manje zajedničkih interesa.
Kada se razviju škodljiviji, nezdravi komunikacijski obrasci, u sklopu kojih jedan ili oba partnera ne razgovaraju otvoreno, ne slušaju s poštovanjem ili bivaju nezainteresirani za partnera ili partnericu, osjećaj usamljenosti raste. Kada se osjećamo ignorirano ili primjećujemo da nas naš partner ili partnerica ne razumije, odnosno da izostaje interes za onime što komuniciramo, dolazi do rizika da se razgovor u potpunosti prekine. Zidovi između nas počinju rasti i može doći do toga da počnemo živjeti emocionalno odvojenim životima. Znakovi koji na to upozoravaju su manjak razgovora s partnerom ili partnericom, nezainteresiranost za seks te sve manje zajedno provedenog vremena.
Što kada usamljenost potraje?
Ukoliko usamljenost potraje ona uz emocionalnu bol može izazvati i štetne posljedice po naše tjelesno i duševno zdravlje. Usamljeni ljudi slabije spavaju, često se bore s depresijom i tjeskobom, opada im imunitet, dolazi do kardiovaskularnih smetnji te im se pogoršavaju kognitivne funkcije.
Osoba koja je usamljena osjeća se nevidljivom, nevažnom i ima osjećaj da su drugi prema njoj ravnodušni i nezainteresirani. Smatra da je neuspješna i da nešto s njom nije u redu. Ovakva uvjerenja podrivaju samopoštovanje usamljene osobe i dovode do osjećaja bezvrijednosti.
Borba s mnoštvom emocija
Razmislite u kojim situacijama se osjećate usamljenima. Događa li se to pored vašeg partnera ili partnerice nakon seksa. Ili tijekom druženja s prijateljima? Osjećate li se usamljenima kada ste, primjerice, na nekoj zabavi?
Vodite dnevnik, zapišite kako se osjećate. Pronalaženje uzroka zašto i kada dolazi do tog osjećaja može vam pomoći da se bolje nosite s njim i dođete do rješenja kako ga prebroditi.
Kronični osjećaj usamljenosti svakako treba razriješiti kako ne bi prerastao u depresiju. Ovakva stanja se puno brže rješavaju uz vanjsku pomoć. Razgovarajte s osobom od povjerenja o svojim osjećajima usamljenosti i ako je moguće, o tomu što ih izaziva. Budite iskreni prema svojim prijateljima i podijelite s njima kako se osjećate. Također, potražite pomoć stručnjaka. Bitno je da o tome razgovarate s ljudima kojima je stalo do vas.
Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?
Ivanka