On je zbog izrazito jakih i dugotrajnih glavobolja u travnju 2009. otišao neurologu, no tada se činilo da je sve u redu. Za kolor-dopler vratnih žila naručen je tek u travnju sljedeće godine, a tada ga, kako sam kaže, više ne bi bilo da ga liječnica u sklopu raznih pretraga kojima su supruga i on bili podvrgnuti zbog problema sa začećem nije poslala na CT glave. I tada mu je otkriven tumor na hipofizi veličine pet centimetara.
Nema predaje
- Bio sam u šoku, ali jedini put kad sam si dopustio trenutak slabosti bio je u autu na parkiralištu ispred bolnice. No, tada sam odlučio da nema predaje i da ću se boriti svim snagama jer imam kćer kojoj sam potreban - priča Bruno, koji je nakon prvotnog šoka postupao vrlo sistematično i organizirano.
Prvo je informirao svoje najbliže, roditelje, brata, sestru i suprugu i odmah shvatio da zapravo on njih mora tješiti, zatim je uredio imovinsko-pravne odnose s odvjetnicima za crni scenarij, napravio 150 litara vina za feštu ili karmine, kupio si makete aviona za period oporavka i svakome od bližnjih kupio neku sitnicu, na što baš nisu dobro reagirali.
Uza sve to, s obzirom na to da su supruga i on željeli još djece, a ishod je bio neizvjestan, u dogovoru s liječnicima zamrznuo je sjeme u Klinici za ženske bolesti i porode.
- Nakon dvanaestosatne operacije koja je obavljena na 3. rođendan mog djeteta pao sam u komu iz koje sam se probudio nakon tri dana. Prvo pitanje koje sam tada postavio liječniku bilo je je li se to dogodilo zbog cigareta, a kad mi je odgovorio da nije, odmah sam ispod jastuka izvadio cigarete i pitao ga ima li vatre - priča smijući se Bruno te dodaje kako doktorima Paladinu, Brečeku i Škori duguje zahvalnost jer su mu spasili život, a dr. Kaštelanu zato što mu je u većoj mjeri uspio sačuvati normalne funkcije i kvalitetu života.
Čak i kad je bilo najteže, on nije odustajao i isplatilo mu se...
Nažalost, kad se Bruno nakon četiri mjeseca vratio na posao, doživio je šok: kolege su preuzeli većinu njegovih poslova jer se posao morao obaviti, a prilagodba na nove uvjete nije uvijek laka. No, Bruno se nije dao smesti, već je 2011. pokrenuo svoju tvrtku, a jednako uporan bio je i u pokušajima da supruga i on dobiju drugo dijete te su iz četvrtog pokušaja uspjeli te se 2013. rodila Marlena.
Sreća prati hrabre
Ali tu nije kraj njegovoj upornosti. S obzirom na to da su potrošili sve zalihe reproduktivnog materijala, a supruga i on željeli su još dječice, Bruno je krenuo u eksperimentalni postupak spermatogeneze. A sreća očito prati hrabre pa supruga i on u lipnju očekuju rođenje trećeg djeteta.
- Volio bih putem udruge Glia potaknuti ljude da se brinu za sebe jer, da sam godinama prije ja bio uporniji, riješio bih problem u jedno prijepodne i bez posljedica. Tumor bi mi izvadili kroz nos, a ovako je došao u terminalnu fazu i to više nije bilo moguće - kaže Bruno te napominje kako mu je obitelj danas najvažnija.