Ratnici u tebi Kako ostati sabrana u teškim trenucima i iz svega izaći jača, upornija, žilavija...

Marija Klasiček

Glavna sam urednica APortala, blogerica, influencerica, recenzentica, skladateljica, a po zanimanju ekonomistica. Ljudi obično...

Više >

Nešto u tebi jače je od svake prepreke, od svakog izazova i od svake one neisplakane suze, što si ju nikad nisi dopustila.

 

Imaš te neke životne trenutke koji su teški, ali ne dozvoliš si raspasti se. Čak ni zaplakati. Stisne se sve u tebi negdje duboko, a tebe tjera neka ljutnja, neki inat. I guraš dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec za mjesecom i znaš, apsolutno znaš da mnogi samo čekaju da posustaneš. Da se negdje popikneš, da zezneš, da kažeš krivu riječ ili daš neku glupu, neprimjerenu opasku. Ali ti se ne daš. Nešto u tebi jače je od svake prepreke, od svakog izazova i od svake one neisplakane suze, što si ju nikad nisi dopustila.

I preživiš.

Svaki dan i svaki trenutak u kom osjećaš da si možda trebala odustati, jer bi ti tako bilo lakše, a oni bi ionako likovali. Jer uvijek nađu razlog za to.

Preživiš svako svoje unutarnje previranje, pa onda stavljaš na repeat vođenu meditaciju za opuštanje, jer želiš da se nekako polijepe svi slomljeni dijelovi tebe. I želiš naprijed. Znaš da moraš raditi puno na sebi, znaš da vučeš repove ali odlučuješ ustrajati.

Odlučuješ za dobrih dana puniti svu svoju nutrinu tim snažnim pozitivnim emocijama, kako bi za onih manje dobrih dana, mogla posegnuti u te džepove duše i izvući snagu koja ti je potrebna.

 

Samo sam ljudsko biće

Odlučiš ne pristati na malo. Odlučiš ne više biti ona koja je za sve kriva jer je nekome tako lakše i nema petlju suočiti se s vlastitim strahovima, demonima i sranjima zbog kojih je i odabrao biti tvoj zakleti dušman.

I odlučiš sve poslati do đavla i više ne brinuti. Ne do te mjere da te iznutra jede i da to noću sanjaš. Ne da ti se. Umorila si se. Nemaš ni volje ni želje biti ona koja donkihotovski juri na vjetrenjače. Odlučuješ odmahnuti rukom i reći Onom gore - Preuzmi. Preuzmi, jer ja ne znam dalje i ne mogu dalje sama. Ne želim se više boriti protiv struje. Želim da me nosi i želim da mi lakoća slobodnog pada konačno napuni prsa radošću. I mirom. To želim. Čuješ me? Samo to. Mir. Pa molim te , preuzmi.

I osjetiš kako ti deset tona tereta pada s ramena. Jer si konačno sebi priznala da si samo ljudsko biće.

Ono koje je stislo zube i progutalo sve jade i nevolje, koje se suočilo samo sa svim svojim porazima i nevoljama, ono koje je sebi reklo - što je tu je, idemo dalje. I ono koje ni u jednom trenu nije upiralo prstom u nikog drugog.

Ono koje je još kroz sve to bilo podrška onima koji cvile i plaču i jadikuju i prelijevaju tu svoju mizeriju iz šupljeg u prazno, oko stvari koje se uopće ne mogu nazvati problemima. Koji se nikada u životu nisu ničeg odrekli i nigdje podmetnuli svoja leđa, ali misle da im svijet nešto duguje. I  još se ljute na tebe kad ti bude pun kufer njihovih cmizdrenja do dugo u noć i kad ih više niti možeš niti želiš slušati. A zapravo se ljute na sebe, jer nisu toliko snažni, jer se ni ne trude, ma ni ne pokušavaju biti nešto više od obične cvilidrete.

I ti to gledaš i shvatiš koliko si ojačala. Koliko si postala hrabra i odlučna. Koliko te sve to izbrusilo i koliko ti se smiješan, malen, dalek i nevažan čini taj jedan posve mali i sad već miljama udaljen trenutak kad si pomislila da si umorna i da nemaš snage. Čini ti se mali, jer vidiš što si sve postigla, posve sama, u trenucima kad su se svi na tebe obrušili kao divlji strvinari. U trenucima kad ti se rušio svijet pod nogama i pucalo nebo iznad tvoga čela.

Shvaćaš koliko si daleko dogurala. Koliko si izrasla u svega nekoliko mjeseci. Koliko si toga otkrila o sebi i koliko si toga naučila.

 

Jača od svih

Znaš, apsolutno znaš da ne postoji nitko i ništa što bi te moglo zaustaviti, jer ti si preživjela - ne samo sve te nevolje i izazove i osude i prozivanja i previranja i borbu za samoodržanje ali i napredak. I to ne samo svoj, već cijelog jednog kolektiva. Preživjela si samu sebe i svoje najveće strahove, gledala si ih ravno u oči dok su hladno nasrtali na tebe i nijednom nisi trepnula.

 

Stajala si sama i bila si jača od svih onih što su se našli sa suprotne strane. Jača od njihovih priča, jača od njihovih prozivki, jača od sve te mržnje i svog tog otrova kojeg su bacali u tvom smjeru.

 

Jača i od svoje čežnje, razočaranja i tuge zbog onog koji te nikad nije volio i koji se pokupio kad si ga onomad trebala.

Jača od svake riječi koju bi mogli izreći, jača od bilo čega što bi mogli napisati i učiniti. Jača od cijelog svijeta skupa ako odluči da stane nasuprot tebe i izazove te na megdan.

Jača. Snažnija. Upornija. Žilavija. Tvrdoglavija. Luđa. Svoja. Prkosna ali nikako pakosna. Zaljubljena u život. Puna snova. Puna želja. Puna ideja i kreativnosti i inspiracije. I puna vjere u neke bolje ljude, bolje dane i bolja i veselija jutra.

Puna ljubavi i nježnosti i predanosti i volje, za sebe samu. I za sve ono što si krenula ostvariti i što se putem negdje ispred tebe rastvorilo kao velik grm divljih ruža.

I zateklo te u svojoj ljepoti.

I spremna, apsolutno spremna na sve lijepo što dolazi.

 

Facebook komentari